Srpski teniser Novak Đoković izjavio je da ga motivišu grend slem turniri i igranje za reprezentaciju.
„Motivišu me grend slemovi i igranje za reprezentaciju. Svi ostali turniri služe kao priprema. Drago mi je što mogu da budem na raspolaganju selektoru Viktoru Troickom, sa kojim sam osvojio Dejvis kup. Pored Olimpijskih igara i prvog Vimbldona to mi je najdraži trofej u karijeri“, izjavio je Đoković u intervjuu za RTS .
„Pobjeda u reprezentaciji donosi drugačiji osjećaj nego bilo koja druga, jer iza sebe imate selektora, saigrače i još ako igrate pred svojim navijačima, ne postoji ljepši osjećaj. Poslednji put sam igrao pred našom publikom prije sedam godina, takođe u Dejvis kupu. Pozivam ih da dođu, možda poslednji put igram ovdje“, dodao je on.
On je rekao i da, kada je osvojio svoj prvi grend slem turnir 2008. godine, počeo više da vjeruje u sebe.
„Osjetio sam da mogu da pariram Federeru i Nadalu, i da ja pored njih osvojim neki grend slem. Bio sam na čvrstom trećem mjestu, imao polufinala i finala, ali nisam uspijevao da prevaziđem prepreku koja se zvala ili Federer ili Nadal. Tada sam morao da pronađem način da sistematski pristupim izgradnji svog tijela, uma i igre, tehnički i taktički. Kako bih mogao da ih izazovem na najvećim turnirima“, rekao je Đoković.
On je rekao i da je „prelomna bila druga polovina 2010. i osvojanje Dejvis kupa“.
„To mi je bio vjetar u leđa. Onda sam počeo da nižem titule u Australiji. Kada se igra turnir tamo je ljeto, brza je podloga, mislim da sam jednom samo u karijeri izgubio noćni termin tamo. Tu je i činjenica da taj grend slem dolazi na početku sezone, a uvijek sam se trudio da na najbolji način započnem sezonu i da mi to bude odskočna daska“, rekao je Đoković.
On je rekao i da teško može da opiše emocije nakon osvajanja zlatne medalje na Olimpijskim igrama u Parizu, i dodao da da misli da mu je to najveći uspjeh u karijeri.
„Na prve četiri Olimpijade sam propustio šansu da se plasiram u finale, pa sam došao bez titule ove godine… Zlato sam gađao i zato sam pao na zemlju kada sam pobijedio u polufinalu. Znao sam da se tu neću zaustaviti, a sama činjenica da su tu bili najbliži ljudi, da su tu bili pripadnici olimpijskog tima Srbije, to ne mogu uvijek da doživim. Teško je opisati te emocije, doživio sam puno uspjeha, ovaj se postavlja kao najveći“, rekao je Đoković.
