Poslije više od dvije decenije Miloš Teodosić stavio je tačku na bogatu i izuzetno uspješnu karijeru, a svoju odluku objavio je putem emotivnog saopštenja.
„Dragi prijatelji, poštovani ljubitelji i poznavaoci košarke,
Prije svega hvala vam na 30 godina zajedničke borbe, uživanja, radosti i tuge. Došao je trenutak da se oprostim od jedne faze svoje ljubavi prema magičnoj igri pod obručima.Iza mene, iza nas, je mnogo želje, borbe, odricanja. Osvojenih trofeja, ali i izgubljenih finala. Sve je to košarka i sve je to život. I ja ne bih ništa od toga mijenjao, baš sve bih – opet isto!Hvala mojim Valjevcima, mojoj Srbiji. I svim trenerima uz koje sam imao prilike da učim košarku.Nisam je (još) naučio do kraja. Razmjenjivaćemo znanje i iskustvo još dugo ona i ja. Do kraja života.
Ne bih posebno isticao pojedince, odlučujuće minute, najvažnije utakmice… Jer, svaki od tih „detalja“ (treneri, saigrači) bili su važni za moju karijeru.Najveća zahvalnost ide mojoj porodici. I najveći ponos je kod njih. U posljednje vrijeme, shvatio sam da je najveće bogatstvo moje igračke karijere – imaću šta da pokazujem djeci! Samo da još malo porastu… Pred njima ću biti i jesam – najispunjeniji.
Ne bih da pravim ličnu grešku na kraju, pa ide jedna grupna poruka: „Neizmjerno HVALA svakom, ali doslovce, svakom saigraču. Svi ste vi od mene pravili boljeg košarkaša. Pamtim to“.Svi mi igramo za navijače i zbog njih. Zato, hvala i njima, iskreno i od srca. Prijali su aplauzi i podrška. Kritike motivisale, zvižduci jačali. Bez obzira na klupsku pripadnost, navijač uvijek zahtijeva poštovanje nas zbog kojih su došli u dvoranu. Tokom karijere nisam mnogo čitao komentare niti obraćao pažnju na društvene mreže, ali sam jako dobro osjećao svaki uzdah u hali. I svaki muk. Odatle dolazi inspiracija, zbog toga tjeraš sebe da budeš bolji. I sad, da ne odstupim mnogo od sebe, a poznato je da emocije nisam mnogo otvarao za javnost, ovu ipak želim i moram da podijelim: želja mi je da se zna kako sam karijeru završio u klubu koji u mom srcu ima – dominantno mjesto.
O ljubavi prema Srbiji, igranju za njen grb i pod voljenom trobojkom, rekao sam sve na parketu. Riječima je nemoguće opisati taj jedinstveni, divni osjećaj koji još tinja u meni. Moja otadžbina će za mene zauvijek ostati najvažnija i najvoljenija. Još jednom hvala košarko, vidimo se i nadalje, samo bez patika, dresa i šortsa“, stoji u saopštenju Miloša Teodosića.
Karijeru je započeo u FMP-u 2004. godine, da bi u periodu od 2005. do 2006. godine nosio dres Borca iz Čačka. Od 2007. do 2011. igrao je u Olimpijakosu, a 2010. ponio je zvanje najkorisnijeg igrača Evrolige (MVP). Sa grčkim timom osvojio je nacionalni Kup 2010. i 2011. godine, a ujedno je u oba navrata bio MVP finala.
Poslije Olimpijakosa preselio se u Rusiju gdje je za moskovski CSKA nastupao do 2017. godine. Sa slavnim ruskim klubom godinu dana prije odlaska osvojio je Evroligu. Tokom boravka u CSKA mađioničar iz Valjeva u dva navrata je bio najbolji asistent elitnog evropskog takmičenja. Sa klubom iz Moskve osvojio je i šest titula VTB lige.
Iz Rusije je uslijedio odlazak u NBA ligu, preciznije u Los Anđeles gdje je Teodosić obukao dres Klipersa. U Evropu se vratio 2019. godine i igrao je za Virtus do 2023. godine, da bi stigao u Crvenu zvezdu gdje je odlučio da završi karijeru.
Sa crveno-bijelima je osvojio ABA ligu, dva kupa i titulu šampiona Srbije.
