Drugi dio razgovora sa fudbalskom legendom Lukom Modrićem u emisiji (Ne)uspjeh prvaka: Specijal sa Slavenom Bilićem, donosi iskrenu priču o ključnim trenucima karijere fudbalskog velikana.
Luka je sa gledaocima podijelio utiske i sjećanja na period odlaska u Totenhem, veliki transfer u Real Madrid, kao i susrete sa najvećim fudbalskim zvijezdama.
Otkrio je i koliko mu je bilo teško nakon poraza hrvatske reprezentacije od Turske na Evropskom prvenstvu 2008. godine, ali i objasnio zašto je ponekad potrebno doživjeti neuspjeh. Opisao je i osjećaj kako mu je bilo stići na stadion „Bernabeu“, ali i kako zadržava fokus.
„Samo taj zeleni teren, lopta, saigrači – i potpuno si u fokusu. Nema nikakve distrakcije, ništa što bi te moglo omesti. Najprijatnije se osjećam na terenu. Čak i kada imaš neke probleme, dođeš na teren i sve zaboraviš“.
Objava koju deli (Ne)uspjeh prvaka (@neuspjehprvaka)
Ovaj razgovor, osim što donosi uvid u njegovu karijeru i put ka vrhu, predstavlja i dragocjenu lekciju iz života i sporta – posebno za sve mlade sportistkinje i sportiste koji sanjaju velike snove. Luka Modrić nas uči da se uspjeh gradi stepenicu po stepenicu – fokusom, radom i vjerom u sebe.
Rekorder po broju utakmica za Hrvatsku, jedne se sjeća s gorkim ukusom. Bilo je to dramatično četvrtfinale protiv Turske na Evropskom prvenstvu 2008. godine, koje se održavalo u Austriji i Švajcarskoj. Hrvatska je bila nadomak velikog trijumfa, ali nekoliko sekundi prije posljednjeg sudijskog zvižduka Turska je izjednačila s Hrvatskom 1:1. U izvođenju jedanaesteraca Hrvatska više nije imala snage i izgubila je.
„Ta se utakmica jednostavno ne može zaboraviti. To je možda najteži trenutak u mojoj fudbalskoj i profesionalnoj karijeri. Bilo je zaista veoma teško to procesuirati – zašto se dogodilo, kako i šta smo mogli bolje“, iskren je bio jedan od najvećih fudbalera današnjice i nastavio:
„Narednih nekoliko mjeseci nijesam mogao normalno da funkcionišem. Čak i kada sam otišao u Englesku, u početku sam još razmišljao o tome. Nijesam se lako nosio s tim“, rekao je Luka i dodao Slavenu:
„Sjetite se situacije i trenutaka u svlačionici poslije Turske – šta je to bilo. Tako nije ni na sahrani, kako je bilo u našoj svlačionici… Ali opet, to te, s druge strane, ojača. Bez tih neuspjeha možda ne bih znao dovoljno da cijenim uspjehe koji dođu poslije. Koliko god ne želiš – tako nešto ti je potrebno, ali ti je potrebno da iz toga nešto naučiš, da izađeš jači kako bi se poslije mogao više radovati uspjehu.“
U pregledu Lukine karijere, dotakli su se i njegovog velikog transfera u Totenhem 2008. godine. Start je bio nezgodan, istakao je Slaven, međutim dolaskom Harija Rednapa stvari su se promijenile. Luka je priznao da početak nije bio idealan i iskreno dodao da je u tom periodu još uvijek procesuirao veliki poraz Hrvatske od Turske na Evropskom prvenstvu iste godine:
„U Totenhemu nije krenulo najbolje. Prije svega, pripreme su me ‘satrale’, jer su bile jedne od najtežih priprema koje sam imao u životu. Možda je razlog i taj što poslije Eura, poslije te traume, nijesam htio ni da čujem za fudbal. Mjesec dana koje smo imali slobodno nijesam radio ništa, a inače sam ‘lud’ kada ništa ne radim – ili igram košarku, tenis… Tih mjesec dana baš ništa nijesam radio – bilo mi je ‘puna kapa’ fudbala zbog poraza od Turske… A onda sam došao tamo: pripreme, trčanje, tri treninga dnevno…“
Nastavio je da sezona nije počela dobro. Izgubili su prvih nekoliko utakmica, ali poslije nekoliko kola na mjesto trenera stigao je Hari Rednap i stvari su se počele mijenjati.
„Mislim da smo svojevremeno u Premijer ligi igrali jedan od najljepših fudbala. Sa Harijem smo igrali fenomenalan fudbal..Bio je idealan trener za ekipu koju smo imali u tom periodu – pravi stručnjak, frajer, razumije fudbal“, rekao je Luka Modrić.
Nakon Totenhema stigao je veliki Real Madrid. Na pitanje da li je istina da je tadašnji predsjednik Totenhema, Daniel Levi, rekao kako će ga iz Totenhema pustiti jedino u Real, jedan od najboljih veznih igrača svih vremena otkrio je:
„Istina je da mi je obećao, ali ne kada se nije dogodio Čelsi. Na polusezoni mi je obećao, jer sam i dalje insistirao da želim da odem – Čelsi me i dalje želio, možda i naredne godine… Imali smo čak razgovore o produženju ugovora i potpisivanju novog… Međutim, u jednom trenutku mi je, ne znam zašto – to on vjerovatno bolje zna – rekao: ‘Jedini klub u koji bih te pustio da odeš je Real Madrid.’ I sad, Real Madrid… Koliko god vjeruješ u sebe, nekad ti to zvuči nedostižno, pomisliš da je možda predaleko. Jer Real, to je nešto posebno. Tamo sam bio 13 godina i znam o čemu pričam…“
Na pitanje da li se sjeća dolaska u Real Madrid, svlačionice Reala i da li ga je stadion Bernabeu „progutao“, Luka je pokušao da dočara taj poseban osjećaj:
„Sjećam se, kako da ne?! A to da te Bernabeu ‘proguta’ osjetio sam kada smo sa Totenhemom igrali četvrtfinale Lige šampiona. Dok smo se Čarli i ja zagrijavali, u jednom trenutku sam mu rekao: ‘Imam osjećaj kao da mi ovdje publika stoji na glavi! Šta je ovo?!’ Gledaš i ne vjeruješ gdje si. Nevjerovatan osjećaj.“
Dodao je da od tada razumije ekipe koje dolaze da igraju protiv Reala:
„Koliko je teško, kakav respekt i kakav strah imaju kada igraju s Realom. I to je razlika koja Real izdiže od ostalih. Osjećaj koji ti daje Bernabeu je nešto nevjerovatno – to strahopoštovanje. Teško je opisati dok to ne doživiš, dok ne izađeš na taj stadion, dok ne istrčiš da igraš“, rekao je bivši kapiten Real Madrida, prisjetivši se svog prvog dana u „kraljevskom“ klubu:
„Prvog dana sam odradio ljekarske preglede, predstavljanje na stadionu. Popodne je bio trening – ulazim u kamp ‘Valdebebas’, prvi me dočekuje Iker Kasiljas ispred svlačionica i kaže: ‘Dobro došao, osjećaj se kao kod kuće.’ Zatim sam ušao u svlačionicu, kad ono – veći od većeg: Kristijano, Karim, Iguain, Ćabi Alonso. Kristijano je baš tada bio na stolu na masaži i rekao – ‘Napokon si došao!’“
Iako je došao među velikane fudbala, to ga nije „poljuljalo“. Istakao je da je znao da je došao da se nametne, da je znao da je „taj“ i da nije tu slučajno. Ipak, početak u Realu nije bio lak. Na pitanje da li je tada pomislio da bi bilo bolje da je ostao u Totenhemu ili da je otišao u Čelsi, Luka je jasno rekao:
„Ma ne, ni u jednom trenutku. Bio sam srećan što sam tu, što mogu da treniram sa takvim klasama, da budem u takvom klubu. Odmah sam osjetio – kroz treninge vidiš da li je to to, i ja sam vidio da jeste. Igrao sam protiv nekih od tih igrača i osjetio na terenu da mogu da se nosim s njima. Od prvog trenutka znao sam da je to to i nijesam imao ni najmanju sumnju da neću uspjeti tamo. Murinjo je trener koji je najzaslužniji za moj dolazak u Real. Da on nije bio trener, možda nikada ne bih došao u Real. Tražio je mene – i nikog drugog.“
Objava koju deli (Ne)uspjeh prvaka (@neuspjehprvaka)
U Realu je postao vrhunski profesionalac:
„U Realu sam, poslije druge ili treće godine, prvi put angažovao ličnog trenera, jer ga svi imaju. Svi rade dodatno. Niko ne završi trening, ode pod tuš i kući – već ide teretana, masaža, neko igra košarku, neko tenis. Aktivan si. Real te na to, na neki način, natjera.“
Dugi niz godina nalazi se u samom vrhu svjetskog fudbala. Očekivanja su ogromna – od medija, navijača, kluba, uprave – ali i on sam od sebe očekuje izvrsnost. Na pitanje kako uspijeva da to održi, tim prije što je vezni igrač, a vezni, kako je Slaven istakao, nemaju pravo da izgube fokus ni na trenutak tokom cijele utakmice, Luka je rekao:
„Sve sa strane jednostavno kao da ne postoji. Samo taj zeleni teren, lopta, saigrači – i potpuno si fokusiran na to. Nema nikakve distrakcije, ništa što bi te moglo omesti. Najprijatnije se osjećam na terenu. Čak i kada imaš neke probleme, dođeš na teren i sve zaboraviš… Znaš da su očekivanja velika od tebe, znaš da uvijek moraš biti miran – kao vezni igrač ne možeš čekati svojih deset minuta, već moraš sve vrijeme biti na nivou, držati balans ekipe, organizovati ekipu, da vide da mogu da se pouzdaju u tebe, da si miran, staložen, da daješ podršku saigračima, da ih usmjeravaš, daješ savjete. To je ono što je moja uloga na terenu, jer golovi i naslovne uloge pripadaju Ronaldu, Benzemi – više nego veznim igračima. Ali bez nas veznih teško može da funkcioniše i ekipa teško može da ima balans i kvalitet. Nije da bez razloga govore da uvijek sredina terena odlučuje o svemu.“
Na Slavenovo pitanje gdje vidi svoju prednost u odnosu na protivnike na utakmici, rekao je:
„Mislim da u prepoznavanju situacija na terenu i da tu pravim razliku. Nekada vidim stvari prije nego što se možda dogode, i mislim da je to razlika u odnosu na druge. Iako mi je teško da pričam o sebi, i ne volim to… i moj karakter. Mislim da je moj karakter tu veoma važan, jer sam fajter, borac, ne predajem se nikada.“
Dotakli su se i teme rasta Lukine uloge u Real Madridu. Od još jednog veznog igrača u Realu sa velikom konkurencijom, postao je starter, zatim protagonista, pa reditelj igre – do kapitena i mentora.
„Sve je išlo svojim tokom. Naravno, bilo je uspona i padova, ali mislim da je sve išlo onako kako je trebalo da ide. Mislim da bih isti put ponovo prošao i ništa ne bih mijenjao. Sve je išlo kako treba – stepenicu po stepenicu“, rekao je Luka.
Plazma Sportske igre mladih, najveća evropska amaterska sportska manifestacija za djecu i mlade, kao vlasnici i nosioci prava emisije (Ne)uspjeh prvaka, nakon Marija Stanića i Mirze Džombe, kroz saradnju sa Slavenom Bilićem nastavljaju da grade još jednu platformu koja će inspirisati mlade generacije.
