Na pobjedničkom postolju na nedavno završenom Svjetskom prvenstvu u vaterpolu ponovo nije bilo crnogorske reprezentacije, ali čast naše države na turniru u Singapuru “odbranila” je legenda – Miloš Šćepanović .
Čuveni golman naše selekcije, čovjek za kojeg su vezani svi uspjesi “ajkula”, postao je prvak svijeta sa Španijom, gdje je dio stručnog štaba koji vodi David Martin .
Šćepanović je član “crvene furije” postao početkom godine, šest mjeseci kasnije je pokorio planetu, iznutra je mogao da se uvjeri kakav je španski sistem i kako se radi u jednoj od najdominantnijih ekipa posljednjih godina.
– Rekao bih da je titula nagrada za sve što čini Španija u posljednje vrijeme. Španci su napravili model koji je primjenjiv u njihovim uslovima, jer veliki dio tima dolazi iz Katalonije – 80 odsto domaće lige je iz okoline Barselone. Svi treniraju u okviru olimpijskog centra – to je sistem gdje se mladi sportisti i školuju, treniraju dva puta dnevno, potom se pravi selekcija… Mimo te selekcije i odličnog rada selektora, daleko je sve u španskom vaterpolu od idealnog, ali rad se isplatio – kaže za “Vijesti” Šćepanović.
Sa posljednja četiri Mundijala Španija je donijela isto toliko medalja – po dvije zlatne i bronzane. Od 2018. je na svakom prvenstvu Evrope bila na postolju (zlato prošle godine, prije toga dva srebra i bronza), jedino što nema je olimpijsko odličje. Na to čeka još od Atlante 1996. kada je bila šampion.
– Možda Španija nije u toj mjeri dominirala kao na primjer Srbija u onom zlatnom periodu, ali kontinuitet osvojenih medalja je tu i on govori sve – dodaje Šćepanović.
Španija je na OI u Parizu prošle godine bila jedan od favorita za zlato. Šok je uslijedio u četvrtfinalu kada je izgubila od Hrvatske…
– Kada sam došao u stručni štab, osjetio sam da se u ekipu uvukla sumnja poslije tog neuspjeha u Parizu. Kao da je samopouzdanje bilo poljuljano, ali ono što me posebno oduševilo od kada sam tu je skromnost. Skromnost u odnosu prema sebi i rezultatima, mir kroz pripreme i sama takmičenja. To je njihova kultura, zaista je na mene ostavila poseban utisak – kaže Šćepanović, koji je do prošlog ljeta bio saradnik Vladimira Gojkovića na klupi crnogorske reprezentacije.
Španci, dakle, imaju sve što je potrebno za uspjeh, a imaju i klasu u bazenu. Iako su ostali bez lidera.
– Felipe Perone , koji se u Singapuru oprostio – to je čovjek kakav se ne viđa često. On je “milion odsto” posvećen ekipi, ne samo po onom što radi na treningu i utakmicama, nego njegovo ponašanje i način na koji utiče na ekipu. On nije zvijezda već timski igrač – da mu je traženo da brani, on bi bez problema stao na gol. Alvaro Granados je top igrač, Bernat Sanauža jedan od najboljih napadača na svijetu, oduševljen sam i golmanskim parom Agire – Lorio . Potpuno su različite ličnosti i zato čine sjajan tandem čuvara mreže. Španija ima sve i sve je sama stvorila kroz taj olimpijski centar o kojem sam pričao na početku.
Španija je, kako je turnir odmicao, tokom SP rasla, a u polufinalu je naišla na žestok otpor Grčke. Bila je i blizu eliminacije, ali je Alberto Munaris u posljednjoj sekundi pogodio za 7:7 i odveo svoj tim u produžetke. “Furija” je prošla, a onda u finalu savladala Mađarsku.
– Polufinale je bilo sjajno, s vrhunskim odbranama – meč suprotan od onog kakav se traži sada kada su drugačija pravila. Grci su bili fantastični – vidio sam doktorat pozicione odbrane i odbrane s igračem manje. To kao trener želim posebno da analiziram, jer odavno nisam vidio bolje defanzivno izdanje. Meč je bio takav da su odbrane pravile razliku, a na kraju smo dali pomalo bizaran gol. U posljednjoj sekundi smo veoma brzo postavili napad i dobili šansu da damo gol iz prilično dobre pozicije. Nagrađeni smo, a u finalu smo nekako – koliko god bilo teško protiv Mađarske – svi imali osjećaj da ćemo se na kraju radovati – ističe popularni Šćepo.
Šćepanović i Španija – saradnja se nastavlja na obostrano zadovoljstvo.
– Kada sam došao, dogovor je bio da ostanem do Olimpijskih igara u Los Anđelesu 2028. No, trener sam u klubu i imam stabilan posao, pa je uvijek moguće da dođe do promjena. U svakom slučaju imamo prijateljski dogovor – rekao je šef stručnog štaba Marseja.
Vaterpolo reprezentacija Crne Gore je u Singapuru bila šestoplasirana, a u četvrtfinalu je zaustavila upravo Španija koja je slavila ubjedljivo – 14:5.
– Crna Gora je u prvoj četvrtini bila bolja, ali je završila u minusu taj dio igre. Kasnije je Španija jednostavno bila mnogo bolja, brža i jača – rekao je Šćepanović.
“Ajkule” su u 2025. ušle s novim selektorom – tu je sada Dejan Savić.
– Nikada neću biti skroz objektivan kada je u pitanju naš vaterpolo, ali zadovoljan sam igrom i rezultatom crnogorske reprezentacije. Nakon onoga što sam mogao da vidim – optimista sam – rekao je Šćepanović.
– Ono što je selektor morao da uradi je da proba veliki broj novih igrača. Proces nije gotov, zaključci nakon ovog prvog ciklusa će tek da se donesu, ali Crna Gora je pokazala dobro lice – bila je stabilna u grupi protiv Grčke i Hrvatske. Mislim i da su klubovi u boljem stanju nego što su bili, da se radi dobro u Jadranu i Primorcu, vidim i u Budućnosti – sve to treba da bude na dobrom nivou da bi i reprezentacija bila bolja. Pozitivan je trend, a na klupi sjedi pravi čovjek, ime koje je uradilo mnogo toga i siguran sam da može da pomogne Crnoj Gori da napreduje – kaže Šćepanović.
Miloš Šćepanović je već pet godina na klupi Marseja, kluba u kojem je završio igračku karijeru.
Rođeni Novljanin i prvak Evrope s Crnom Gorom je tamo starosjedilac, a Marsej ima kontinuitet i bilježi zapažene rezultate u Ligi šampiona. Tako je prošle sezone igrao fajnl-for.
– Ambicije su uvijek da se bude u vrhu. Nisu ciljevi Marseja kao na primjer Ferencvaroša koji ide na titulu prvaka Evrope, ali očigledan je kontinutet – kaže Šćepanović.
U Marseju su i crnogorski reprezentativci Petar Tešanović i Vladan Spaić.
– Marsej je privatni klub koji ima mogućnost da samostalno zaradi određena sredstva. Stvorili smo ime na evropskoj mapi i prilično lako doveli bitna pojačanja – stigli su Adam Nađ, Kalogeropulos, Drašović… Uz Tešanovića, Spaića, Vernua, Kruziju i ostale siguran sam da ćemo i naredne sezone biti konkurentni najboljim evropskim timovima – ističe je Šćepanović.
Svjetsko prvenstvo se igralo po drugačijim pravilima – bazen je kraći, napad je umjesto 30 sekundi trajao 28, drugi napad 18 umjesto 20 sekundi…
Ima tu dosta konfuzije, kreiraju je uglavnom sudije, ali kao da se igrači i treneri polako navikavaju na nešto drugačiji i dinamičniji vaterpolo.
Da li su nova pravila dobra?
– Kao treneri i igrači nemamo prave informacije od ljudi koji donose odluke. Bavimo se pretpostavkama, vidi se da je želja da se igra ubrza, da bude veliki broj golova. Teži se ka tome da se vaterpolo približi gledaocima, što je donekle i potrebno – kaže Šćepanović i dodaje:
– Sada, nakon Mundijala, manje sam skeptičan jer prvi put imamo neku pravu sliku kako bi sve trebalo da izgleda, iako i dalje nije baš najjasnije šta je faul za isključenje, šta je kontrafaul… Ipak, mogu da kažem da ima i pozitivnih stvari koje utiču na igru. Sada individualni kvalitet dolazi do izražaja, smanjuje se neka šansa za opstrukcijom igre, što opet više odgovara vrhunskim ekipama koje imaju igrače top klase – zaključio je Šćepanović.
