Ljetos je neposredno nakon Olimpijskih igara u Parizu završena devetogodišnja era Vladimira Gojkovića na klupi vaterpolo reprezentacije Crne Gore, a posljednjih dana novembra je zvanično počela nova.
Na klupu „ajkula” je prije nešto više od mjesec sjeo Dejan Savić , još jedan proslavljeni igrač sa prostora bivše Jugoslavije, ali i stručnjak koji je sa Srbijom napravio nevjerovatne uspjehe i obilježio jedan period u svjetskom vaterpolu.
O Dejanu Saviću kao igraču se zna sve, a koliko god veliko ime da je bio s kapicom na glavi još je veće sada kada je u trenerskoj ulozi – kratko i jasno, kao selektor je postao gigant.
Od aktivnih trenera, bilo da su u klubu ili reprezentaciji, teško da postoji ime koje sa sobom nosi više šmeka od popularnog Dekija – takvog sada na čelu seniorske ekipe ima Crna Gora i to mora da iskoristi. Za početak da se vrati u borbu za medalje na najvećim takmičenjima, a kada i ako dođe do tog nivoa onda i da krene da ih osvaja…
Savić svakako ne može da bude garancija uspjeha, u sportu to ne postoji, ali može da se kaže da je sinonim za visoke ambicije – istu ambiciju da „ajkule” opet budu krem pokazao je i Vaterpolo savez Crne Gore koji je od prvog dana u potrazi za selektorom imao jasnu namjeru da angažuje 49-godišnjeg Beograđanina.
Savić je prije desetak dana okupio reprezentativce na startu priprema za kvalifikacioni turnir A divizije Svjetskog kupa (od 6. do 12. januara u Rumuniji), a na početku intervjua za „Vijesti” se osvrnuo na izjavu koju je dao na predstavljanju u Podgorici 21. decembra.
Tada je rekao da se „mašina koju čine igrači nije pokvarila i da nije došao da je popravi nego uključi”.
– Treba vremena da se uklope sve stvari – još malo ulja, sipati benzin, skinuti rđu i bićemo spremni za prvu vožnju. Utisci s početka priprema su pozitivni, kandidati se trude i ne popuštaju – slikovito je objasnio Savić.
Turnir u Rumuniji je idealan test za Savića i „ajkule”, jer neće ni imati rezultatski pritisak. Crna Gora će, naime, biti domaćin Superfinala Svjetskog kupa, pa samim tim ima i zagrantovano mjesto u završnici.
– Olakšan nam je posao time što smo dobili organizaciju, tako da možemo da se okrenemo sebi, da ne mislimo toliko o rezultatu. Treba da se fokusiramo na uigravanje i sprečavanje ili smanjenje obima grešaka – poručio je Savić.
A kakav će tim Savić imati na raspolaganju i koliko može da ga unaprijedi? Crna Gora više nema igrače top klase, prošlo je vrijeme braće Janović , Vladimira Gojkovića, Borisa Zlokovića, Predraga Jokića, Aleksandra Ivovića, Miloša Šćepanovića …
Ovo su neka druga vremena, pa nije slučajno što je naša selekcija posljednje odličje sa velikih takmičenja donijela prije pet godina sa Evropskog prvenstva u Budimpešti (bronza).
– Ne volim da poredim stvari i generacije, mislim da nema osnova za to. To je isto kao kada bismo sada pravili paralelu ko je bolji – Muhamed Ali ili Majk Tajson . Nema smisla – jasan je Savić.
Na klupi reprezentacije je naslijedio Vladimira Gojkovića, koji je bio selektor od septembra 2015. Zamijenio je bivšeg saigrača iz kluba i reprezentacije, ali i velikog prijatelja s kojim mnogo priča o vaterpolu. Pričao je i po preuzimanju funkcije, a Gojković je i sam nedavno kazao da je „dolazak Savića nešto najbolje što je moglo da se dogodi crnogorskom vaterpolu”.
– Naravno da smo Vlado i ja razgovarali! Pričali smo i mnogo toga mi je rekao. A šta mi je kazao? To ću sačuvati za sebe… Gojković je ostavio veliki trag u vaterpolu i nikako ne smije da bude zapostavljen jer predstavlja biser prenošenja znanja. Naravno, subjektivno razmišljanje je uvijek prisutno jer mi je on poput mlađeg brata, podrška i veliki čovjek – kazao je Savić o doskorašnjem selektoru i legendi crnogorskog sporta.
A kakav je status Crne Gore u svjetskom vaterpolu? Savić ne vjeruje da njegov dolazak podiže rejting nekadašnjeg prvaka Evrope, koji je posljednji put u polufinalu EP, SP ili OI igrao još u januaru 2020.
– Crnogorski vaterpolo je uvijek bio i biće dio svjetske scene. Taj status je odavno izgrađen, ovdje se samo radi o rezultatima i stvaranju kontinuiteta uspjeha.
Sa Srbijom, koju je vodio od 2012. do 2022, imao je i rezultate i kontinuitet uspjeha iako nije sve počelo kako je Savić zamislio. Tako je na prvom velikom takmičenju sa „delfinima”, na Svjetskom prvenstvu u Barseloni, eliminisan u četvrtfinalu – bolja je tada bila Crna Gora, koja je nekoliko dana kasnije postala vicešampion svijeta.
Godinu kasnije je Srbija u polufinalu Evropskog prvenstva u Budimpešti savladala našu reprezentaciju iako je u tri navrata imala po četiri gola minusa. Potom je osvojila titulu kojom je možda okrenula točak istorije u svoju korist. Nakon nje su uspjesi počeli da se ređaju…
– Ono što se dešavalo sa Srbijom je samo lijepo sjećanje. Da bih odgovorio na pitanje da li je ta pobjeda označila početak dominacije, prvo bih se vratio na poraz od Crne Gore u četvrtfinalu SP u Barseloni 2013. Taj meč je imao veliki uticaj na razvoj događaja i sve ono što se dešavalo kasnije – napominje Savić da nekad i neuspjesi mogu da budu početak nečeg velikog…
A svi koji prate vaterpolo znaju šta se dešavalo nakon te pobjede nad „ajkulama”. Srbija je tri puta zaredom bila prvak Evrope (2014, 2016. i 2018), šampion svijeta (2015), osvojila je dva olimpijska zlata (2016. i 2021)…
Sve to, naravno, sa Savićem i njegovom harizmom kojom je plijenio pored vode, pa je jasno zašto crnogorska javnost vjeruje da takav trener može da je lansira ka vrhu.
16 medalja je kao selektor Srbije osvojio Dejan Savić. Od toga čak 14 zlatnih odličja, od čega su dva olimpijska – 2016. u Rio de Žaneiru i 2021. u Tokiju. Tri puta je na klupi „delfina” bio evropski šampion, ima i zlato i bronzu sa svjetskih šampionata…
A šta smatra dobrim rezultatom na klupi selekcije koja pet godina nije igrala polufinale? Savić je odgovorio konkretno:
– Samo medalje predstavljaju uspjeh. Mislim da se samim tim odgovor sam nametnuo – rekao je četvrti selektor u istoriji crnogorske vaterpolo reprezentacije.
Pozicija selektora vaterpolo reprezentacije Crne Gore nije jedini angažman za Savića – uporedo vodi i saudijski klub Al Kadisi, na čijoj klupi sjedi od novembra prošle godine.
Upravo je njegov angažman na Bliskom istoku i bio određeni problem u preuzimanju „ajkula”, ali pregovori su završeni uspješno. Savić će tako do ljeta imati dva posla, a nakon toga će se posvetiti samo crnogorskom nacionalnom timu.
– Pregovori sa čelnicima Vaterpolo i plivačkog saveza Crne Gore su trajali desetak dana. Mnogo ranije bismo se dogovorili da nije problem predstavljao moj angažman u Saudijskoj Arabiji. Na kraju, Arapi su shvatili ozbiljnost i važnost pregovora, tako da im dugujem veliku zahvalnost na ustupcima – rekao je Savić.
Posljednje mjesece 2024. obilježile su i odluke „Vorld akvatiksa” da u svojim takmičenjima lansirali nova vaterpolo pravila – sa kraćim dimenzijama, manje vremena za napad… Sve to je naišlo na otpor trenera i igrača širom Evrope, ali zasada bez rezultata.
– Da li će nam nova pravila odgovarati? Uopšte nije pitanje da li će i kome odgovarati. Naše je da ih što prije prihvatimo i da se uklopimo. Tačnije, da se što prije prilagodimo – zaključio je Savić.
