Nova metodologija promovisana je u osvit usvajanja izmijenjene strategije spoljne politike Srbije – koja podrazumeva da nam države koje poštuju naš teritorijalni integritet ubuduće budu znatno ispred svih i da se kao kredo u međunarodnim odnosima instalira – kako drugi nama, tako i mi njima.
Podozrijevajući u psihozi podgrijanog hladnog rata da bi ovo opredjeljenje šefa države i Vlade moglo da podrazumeva neki zaokret ka Kini i Rusiji (iako je Vučić jasno rekao da naša strateška opredjeljenja ostaju ista) Kvinta je, predvođena Amerikom, potegla svoje adute u redovima najjače političke opcije u državi.
Tako je praćena eksplozijom b(r)uke Kurtijevih „kontejner izbora“ i u danu kada je Beograd, suočen sa gaženjem svih principa na glasanju o aplikaciji „Kosova“ u Savjetu Evrope, nagovijestio drugačiju spoljnu politiku, Zorana Mihajlović odlučila da napusti SNS, iako se mjesecima nije pojavljivala u stranci. Miljenica zapadnih ambasada, koja je svojevremeno prevaspitavala vladike SPC, i nepokolebljiva „borkinja“ za rodnu ravnopravnost, sjetila se naprasno da joj se partija – promijenila:
– Ušla sam u tu stranku zato što sam zaista željela da promijenim neke stvari. Poslije ubistva premijera Zorana Đinđića ništa više nije izgledalo kako bi trebalo. Bilo je mnogo problema. To je negdje razlog zašto sam se tada opredijelila da budem dio SNS. Vremena su se promijenila, ja sam se promijenila, stranka se promijenila i to je sada jedna nova SNS. Kakva je to stranka? To je sada nešto drugo u odnosu na sve ono što je SNS bila na početku svog osnivanja. Dakle, od jedne proevropske stranke, sjetite se perioda između 2008. i 2012. godine, kad je stranka ulazila u vlast. Svi smo tada željeli da država bude dio Evropske unije, bilo je mnogo energije i ljubavi ka tom putu. Vi danas možete da vidite da je taj put gotovo zaustavljen. Čini mi se da ima mnogo više radikalnih poteza, a ne proevropskih. Ja sam svjedokinja preobraženja SNS, i to se meni ne dopada. To je glavni razlog zašto sam se odlučila na ovaj korak.
Za svjedokinjom je juče krenuo njen dojučerašnji stranački saborac i istomišljenik Dragan Šormaz. Doduše, samo na riječima, iako Vučiću mnogi iz stranke sugerišu da je trebalo odavno da ga izbaci. Ovog puta udario je direktno na lidera naprednjaka i šefa države, a povod je bila nova strategija spoljne politike.
– Ako se sprovede najava predsjednika Vučića da će Srbija recipročno poštovati teritorijalni integritet zemalja koje poštuju integritet Srbije, to će nas odvesti u samoizolaciju, kao što je to bilo devedesetih godina prošlog vijeka. Da bismo to izbjegli, morali bismo odmah da uvedemo sankcije Rusiji i da apliciramo za prijem u NATO. I dosadašnja spoljna politika Srbije bila je pogrešna i zbog toga već dve godine imamo zastoj u evropskim integracijama. Na Odboru za spoljne poslove Evropskog parlamenta jasno je poručeno da neće biti nastavka evrointegracija dok se u potpunosti ne usaglasimo s bezbjednosnom i spoljnom politikom EU.
Šormaz je nastupio kao megafon svojih zapadnih mentora, pa je tako kritikovao i politiku šefa države i prema tzv. Kosovu:
– Prvo smo naredili da Srbi napuste institucije na sjeveru Kosova, a onda se žalimo što nas Albanci napadaju. Pa, ne bi nas napadali da imamo 600 srpskih policajaca na sjeveru kao što smo ih imali do novembra prošle godine. Postavlja se pitanje kako Srbi u šest opština južno od Ibra žive normalno s kosovskim pasošima, ličnim kartama i registarskim tablicama, a u četiri opštine na sjeveru Kosova ne mogu – kazao je Šormaz, zaboravljajući da su Srbi razdužili uniforme onog časa kada je Kurti krenuo u lov na njihove kolege i kada su njegovi policajci počeli da pucaju i u srpsku djecu.
MATRICA O BALKANSKOM PUTINU
Igrajući na navodni radikalizam u SNS, odnosno pominjući samoizolaciju i devedesete, Mihajlovićeva i Šormaz postupaju po dežurnoj matrici koju koristi Zapad u uzaludnom višegodišnjem procesu prevaspitavanja Srba. Korisni su im, jer ovim stavovima stare mantre učitavaju u novi geopolitički kontekst gdje se Vučić percipira kao balkanski Putin, koji sada napušta evropski put. Iako njih dvoje imaju političku voltažu sijalica za jelke, predstavljaju trbuhozborce i onih na jačim pozicijama i u SNS i u vladi, a koji uveliko kupuju ulaznice za neku buduću „građanskiju“ vlast. Takvi su, podsjetimo, uvjeravali prvog čovjeka Srbije da bi „bilo mudro“ da prihvati jovanjdanski ultimatum petorke.
