Diplome, priručnik za engleski jezik, kineska dokumenta i nešto stvari u crnoj torbi ostali su u sarajevskom hostelu iza Ehmetjana Eheta. Ovom 42-godišnjem Ujguru to je bilo posljednje prebivalište prije nego što je preminuo u Kliničkom centru u Sarajevu prije dva mjeseca.
Od kraja maja do danas njegovo tijelo čeka u mrtvačnici na sahranu.
Međutim, kako tvrde ujgurski aktivisti i prijatelji preminulog, kineska vlada odugovlači s preuzimanjem tijela, a ujgurskim organizacijama nije dozvoljeno da tijelo preuzmu i sahrane Eheta na dostojanstven način.
U međuvremenu, kineska ambasada u Sarajevu potvrđuje da je „gospodin Haiti preminuo od bolesti u Sarajevu“.
„Ambasada je što je prije moguće kontaktirala porodicu g. Ai Haitija i pruža pomoć u pravilnom rješavanju posljedica“, naveli su iz ambasade u odgovoru na upit Radija Slobodna Evropa (RSE) o tome zašto se tijelo već dva mjeseca nalazi u mrtvačnici.
Ehmetjan Ehet, u kineskim dokumentima pod imenom Ai Haiti, bio je učitelj i čuvar u logorima za Ujgure u Kini između 2016. i 2021. godine.
Kina je u maju 2014. pokrenula „Kampanju snažnog udara protiv nasilnog terorizma“ u autonomnoj ujgurskoj oblasti Sinđijang, usmjerenu protiv Ujgura i drugih turkijskih muslimana.
To je podrazumijevalo otvaranje logora za internaciju, gdje su, prema procjenama, milioni od oko 14 miliona Ujgura i pripadnika drugih muslimanskih manjina pretrpjeli teška kršenja ljudskih prava.
U tim logorima bili su izloženi političkoj indoktrinaciji, prinudnom radu, razdvajanju porodica, strogoj kontroli rađanja i ograničavanju vjerskih sloboda.
Ehet je bio primoran da radi te poslove, ispričao je za RSE njegov prijatelj Abduveli Ajup, ujgurski aktivista i pisac, koji je prvi na društvenim mrežama podijelio vijest o njegovoj smrti.
Upravo je Ajup pružio podršku Ehetu kada je 2023. konačno uspio da napusti Kinu i dođe u Tursku.
„Pasoš je dobio u gradu Čengduu i prvo je otišao u Uzbekistan, pa u Istanbul. U to vrijeme i ja sam bio u Istanbulu. Tražio me je jer je bio moj pratilac. Dok sam bio u Kini, pisao sam na ujgurskom i rekao mi je da je čitao moja djela i pratio moj rad“, kaže Ajup.
Aktivista koji dokumentuje iskustva Ujgura koji uspiju da napuste Kinu zabilježio je i Ehetovu priču. Kaže da mu je ispričao da je radio kao učitelj i čuvar u dva koncentraciona logora u ujgurskoj oblasti Sinđijang.
„Takođe je radio i kao pomoćni policajac. Pomoćna policija je koncept koji je kineska vlada uvela nakon 2014, kada su počela masovna hapšenja, jer nije bilo dovoljno policajaca“, kaže Ajup.
Prema njegovim riječima, Ujguri nemaju pravo na slobodno kretanje unutar Kine niti izvan nje, ali je Ehet uspio da ode u Čengdu zahvaljujući tome što je imao univerzitetsku diplomu.
„Čak je i ime promijenio. Mi imamo porodična imena i ujgurska imena se značajno razlikuju od kineskih. Ali on je čak i to prilagodio, misleći da će mu biti lakše.“
Preminuli Ehet nije rado govorio o onome što je doživio u Kini.
Ajup kaže da je imao veliki strah da javno istupi, najviše zbog toga što mu je porodica ostala u Kini.
„Ujgurske organizacije su u novembru 2023. organizovale svjedočenje o tretmanu Ujgura od strane Kine u Češkom parlamentu. Tamo je govorio i Ehmetjan. Ali ispričao je samo dio svoje priče. Nije dozvolio da se snima, iz straha. Zatražio je azil u Češkoj, ali nije uspio da ga dobije, pa se vratio u Tursku“, rekao je Ajup.
Po povratku u Tursku, Ehet je govorio da i dalje želi da pokuša da dobije zaštitu neke evropske zemlje.
U aprilu 2025. pozvao je prijatelja i rekao da je u Bosni i da će pokušati tražiti azil ili nastaviti dalje.
„Onda je nestao na neko vrijeme. Kasnije me neko pozvao 31. maja i rekao da je Ehet preminuo. Osoba koja me je pozvala dobila je informaciju o smrti od čovjeka iz hostela u kojem su zajedno boravili u Sarajevu.“
RSE je provjerio tu informaciju s hostelom u starom dijelu Sarajeva, gdje su potvrdili da je Ehet boravio nekoliko noći.
„Bio je bolestan čim je došao. Stanje mu se pogoršalo, bio je jako umoran i slab. Savjetovao sam mu da ide u bolnicu. Na kraju ga je jedan gost hostela, musliman iz Kine koji živi u Turskoj, odveo. Taj isti čovjek mi je kasnije javio da je umro“, ispričao je muškarac iz hostela koji nije želio da se predstavi.
Dodao je da je u hostelu ostala Ehetova torba sa nekoliko stvari i novčanicama iz „neke afričke zemlje“.
Ajup je potvrdio da je Ehet prethodnih mjeseci radio u Africi, ali nije naveo u kojoj zemlji.
Nezvanične informacije iz Kliničkog centra ukazuju da ljekari sumnjaju da je uzrok smrti – malarija.
Do objave ovog teksta, Klinički centar nije odgovorio na zvaničan upit RSE o boravku i uzroku smrti Ujgura.
O smrti Ehmeta upoznat je i Svjetski kongres Ujgura, krovna organizacija ujgurske dijaspore sa sjedištem u Minhenu.
Za RSE su naveli da su pokušali da preko partnerske humanitarne organizacije u Sarajevu preuzmu tijelo, ali im to nije dozvoljeno.
„Kineska ambasada je rekla da će oni preuzeti tijelo jer ima kineski pasoš. Ali tijelo je i dalje u mrtvačnici“, navode iz Svjetskog kongresa Ujgura.
U međuvremenu, brojne organizacije i aktivisti na društvenim mrežama pišu o slučaju. Kažu da im je jedino važno da Ehet bude sahranjen dostojanstveno, po islamskim pravilima.
Strahuju, međutim, da ni to neće biti lako jer, kako navode, Kina želi da kontroliše i taj dio ujgurskih običaja.
Prema izvještaju Radija Slobodna Azija, vlasti su uspostavile krematorijume ili „centre za upravljanje ukopima““ u Sinđijangu za kremaciju tijela, što je suprotno muslimanskim običajima.
Kada su Ajup i Ehet tokom boravka u Turskoj govorili o budućnosti, Ehet mu je rekao da bi volio da živi bilo gdje „gdje ne seže ruka Komunističke partije Kine“.
„Na kraju, kako vidimo, ni mrtav nema mira. Na ovom svijetu, izgleda, nema mjesta gdje ne seže ruka Komunističke partije Kine“, kaže Ajup.
Ujedinjene nacije su 2022. godine objavile izvještaj o „ozbiljnim kršenjima ljudskih prava“ nad uglavnom muslimanskim Ujgurima i drugim manjinama u Sinđijangu, u okviru kineske politike nacionalne bezbjednosti i borbe protiv terorizma, kao i navode o prinudnom radu.
Kina je više puta tvrdila da su prava svih etničkih grupa u regionu zaštićena i negirala je prisilni rad. Izvještaj je odbacila kao „neutemeljen“ i ocijenila ga dijelom zapadnog pokušaja da obuzda Kinu.
Organizacija Hjuman rajts voč (HRV) saopštila je početkom godine da kineske vlasti strogo ograničavaju uslove i nadzor nad Ujgurima koji žele da putuju u inostranstvo, čime krše njihovo međunarodno zagarantovano pravo da napuste zemlju.
Od početka represivne kampanje, vlasti su samovoljno oduzimale dokumenta Ujgurima u regionu i zatvarale ih zbog kontakta sa osobama u inostranstvu. Čak i kada nekima dozvole da podnesu zahtjev za pasoš, nad onima koji putuju sprovode strogu kontrolu, navodi HRV.
