Iako su udaljeni više od 1.600 kilometara i veoma različite veličine, Kosovu i Ukrajini je zajednička borba za suverenitet – jedno od njih još osjeća posljedice rata od prije 26 godina, dok se drugo protiv Rusije bori za očuvanje svog teritorijalnog integriteta.
Dok se nastavljaju diskusije kako bi mirovne snage mogle izgledati u Ukrajini, 25-godišnje iskustvo Kosova s međunarodnim mirovnim snagama moglo bi da pruži dragocjene uvide, ako bi se došlo do prekida vatre u ratu koji je Rusija pokrenula 2022.
Ivan Vojvoda, viši saradnik Instituta za humanističke nauke u Beču, rekao je da svaka mirovna misija u Ukrajini mora da uključi sve strane.
„Svi akteri treba da budu uključeni, naravno, agresor Rusija, zemlja koja je napadnuta Ukrajina, Evropska unija, SAD, NATO“, rekao je Vojvoda za RSE. „Dakle, postoji mnogo djelova slagalice za uspješnu mirovnu misiju“.
„Ono što se može naučiti je potreba da se ojačaju temelji mira i pokaže politička volja. Ali, naravno, pod fer uslovima – posebno za Ukrajinu, suverenu evropsku zemlju koju je bez razloga napao njen susjed naoružan nuklearnim oružjem, Rusija“, rekao je Vojvoda.
Mirovna misija NATO na Kosovu, poznata kao Kfor, raspoređena je u junu 1999. pod komandom NATO-a, pošto je alijansa bombardovala Saveznu Republiku Jugoslaviju.
NATO je pokrenuo vojnu kampanju za okončanje humanitarne krize i etničkog čišćenja kosovskog albanskog stanovništva koju su sprovodile jugoslovenske snage predvođene autoritarnim liderom Slobodanom Miloševićem.
Posle kampanje bombardovanja i višegodišnjih borbi između Oslobodilačke vojske Kosova (OVK) i srpskih snaga bezbjednosti, ciljevi mirovne misije su bili da održi bezbjednost, obezbijedi slobodu kretanja i podrži uspostavljanje stabilnog, demokratskog i multietničkog Kosova.
Kfor djeluje prema Rezoluciji 1244 Savjeta bezbjednosti Ujedinjenih nacija, kojom je odobreno međunarodno vojno prisustvo na Kosovu poslije povlačenja srpskih snaga 1999. godine.
Mada je NATO prvobitno rasporedio oko 50.000 vojnika na Kosovo, sadašnje snage su znatno manje, s približno 4.600 pripadnika iz 27 zemalja. Italija trenutno daje najviše vojnika – 1.258.
Šefovi evropskih vojski se sastaju u Parizu kako bi razgovarali o tome kako bi moglo izgledati potencijalno raspoređivanje snaga. Dok SAD predvode napore da se okonča sukob, Vašington tvrdi da američke trupe neće biti raspoređene na terenu.
Velika Britanija i Francuska izrazile su spremnost da daju trupe, ali su naglasile potrebu za garancijama SAD. Ta „podrška“ bi mogla da znači vojnu podršku bez slanja trupa, ili ekonomsku i logističku podršku.
Rusija je, međutim, odbacila ideju o mirovnim snagama iz evropskih ili NATO zemalja.
Nekoliko medija, uključujući Njujork tajms (The New York Times), izvijestilo je o predlogu na 31 stranici koji je izradio Ženevski centar za bezbjednosnu politiku, u kojem se opisuje kako bi moglo izgledati primirje u Ukrajini.
Plan predlaže uspostavljanje tampon zone široke 10 kilometara između dvije vojske, sa 5.000 civila i policajaca koji patroliraju tim područjem.
Prema predlogu, koji je sačinjen uz konsultacije s međunarodnim ekspertima za prekid vatre i posredovanje, bilo bi potrebno oko 10.000 stranih vojnika da osiguraju bezbjednost.
Ukrajinski predsjednik Volodimir Zelenski u januaru je rekao da će, ako se postigne sporazum o prekidu vatre s Rusijom, najmanje 200.000 evropskih mirovnih snaga morati da bude raspoređeno u Ukrajini kako bi se spriječili dalji ruski napadi.
„U suprotnom“, rekao je Zelenski, „nema smisla“.
Kosovo 1999. godine nije bilo nezavisna država i nije imalo svoju vojsku. Kako je rekao Vojvoda, mirovna misija na Kosovu je tada bila apsolutno ključna jer je „stvari nijesu bile riješene“.
Kao rezultat toga, tenzije su često dostizale tačku prekida – kao na primjer tokom nereda 2004. godine, najvećih etničkih sukoba od okončanja rata na Kosovu 1999. Nasilje su izazvale lažne glasine da se troje albanske djece udavilo kao posljedica postupaka Srba.
U neredima je poginulo 19 ljudi, uključujući 11 Albanaca i osam Srba.
Smatralo se da Kfor nije uspio da spriječi i zaustavi nasilje velikih razmjera.
„To nije bilo naširoko objavljivano, ali su NATO trupe pucale na Albance koji su skrnavili srpske kuće i crkve“, prisjeća se Vojvoda.
General Holdger Kamerhof (Kammerhoff), koji je bio komandant Kfora, rekao je tada da će se koristiti „srazmjerna sila“ da bi se obezbijedila bezbjednost trupa.
Kako je Vojvoda rekao, to je bilo veliko poučno iskustvo za Kfor i njegove komandante koji su shvatili da su izazovi daleko veći nego što su prvobitno očekivali kada su stigli na Kosovo 1999. godine.
„Mislim da su svakako preispitali svoju strategiju za održavanje mira i reda“, rekao je Vojvoda.
Vojnicima NATO-a takođe su nanijete povrede u sukobima u maju 2023. u Zvečanu, gradu na sjeveru Kosova. Desetine pripadnika Kfora su povrijeđene, neki i teško, u borbama sa srpskim demonstrantima.
Tokom posjete Kosovu 11. marta, generalni sekretar NATO-a Mark Rute (Rutte) istakao je trajnu posvijećenost alijanse mirovnoj misiji na Kosovu. On je takođe pozvao lidere u Beogradu i Prištini da ubrzaju dijalog, rješavajući otvorena pitanja i postavljajući osnovu za trajni mir.
Govoreći o potencijalnim mirovnim snagama u Ukrajini, Rute je rekao da bi „jedan od načina da se to uradi bile evropske trupe u Ukrajini. Ali mogu postojati i drugi načini da se to uradi“.
„Mislim da je predsjednik Tramp (Donald Trump) u pravu: prije nego što možete da očuvate mir, morate da imate mir. A mira još nema“, dodao je on.
Kosovo je proglasilo nezavisnost od Srbije 2008. godine i priznale su ga 104 članice UN. Poslije sastanka sa Ruteom, kosovska predsjednica Vjosa Osmani rekla je da mirovna misija „pokazuje trijumf demokratskih i miroljubivih država kada su ujedinjene oko vrijednosti slobode i ljudskog dostojanstva“.
