Čelnici Uprave za informacione tehnologije upisuju nove birače
Komandanti Žandarmerije i Policijske brigade naređuju akcije protiv studenta i građana, a Vučić vodi policiju, dok su Ivica Dačić i Dragan Vasiljević portparoli
Ogoljenom uzurpacijom vlasti Aleksandar Vučić sprema policiju za konačni obračun sa političkim neistomišljenicima. Za te potrebe već je napravio vaninstitucionalnu utvrdu Ćacilend kao stecište lojalista i kriminalaca, a čistke i postavljenja u policiji svedoče da se „zatežu“ i organi sile i uređuju po principu apsolutne poslušnosti.
Poslednja imenovanja i najave imenovanja pokazuju da više nema ni privida profesionalnosti, već da se biraju kadrovi po kriterijumu bespogovornog ispunjavanja želje Vučića. Novopostavljeni kadrovi kao da su se takmičili u brutalnosti prema studentima i drugim građanima. Put potpunog pretvaranja policije u partijsku ispostavu naprednjaka koji je počeo 2014, danas se privodi kraju.
O tome smo razgovarali sa profesionalcima koji su još ostali u MUP-u Srbije i njihovim kolegama koji su napustili policiju. Saglasni su da Vučić sada vodi policiju, što je ponekad i javno demonstrirao, te da je on i ministar i direktor, a da su Ivica Dačić i Dragan Vasiljević samo portparoli.
Prema poslednjim informacijama, novi načelnik Uprave kriminalističke policije (UKP), što je srce MUP-a, biće priučeni policajac i dosadašnji komandant zloglasne JZO Marko Kričak. On planira da iz JZO u UKP sa sobom povede desetak svojih ljudi. Za komandanta Žandarmerije postavljen je dosadašnji komandant Policijske brigade Beograd Radoslav Repac, koji za razliku od Krička ima policijsko obrazovanje. Zajedničko im je da su brutalni i da ih je javno hvalio Vučić. Dosadašnji komandant Žandarmerije Saša Kosović postavljen je na mesto pomoćnika direktora policije Dragana Vasiljevića koji formalno potpisuje takva imenovanja. Na mesto Specijalne antiterorističke jedinice (SAJ) postavljen je Kričkov pomoćnik iz JZO-a Igor Žmirić, takođe poznat po nasilju. Na mestu v. d. načelnika UKP-a nalazio se Nemanja Đuran. On je tamo prešao iz Službe za suzbijanje kriminaliteta pri UKP-u.
Jedan naš sagovornik navodi da je Đuran bio i zadužen u policiji da pregleda pristigle dokaze, Skaj komunikaciju, a sumnja i da ju je „filtrirao“, jer se tamo nalaze imena predstavnika vlasti i bezbednosnih službi. Đuran se na čelu UKP-a našao sticajem okolnosti, kada su penzionisani prvo Ninoslav Cmolić, a kasnije i njegov zamenik Zoran Šašić, koji je prošao „tabloidnog zeca“, o čemu smo već pisali. Vučić im je zamerio što su u radnu grupu Tužilaštva za organizovani kriminal (TOK) u istrazi pada nadstrešnice imenovali policajce. To je dovelo do hapšenja osumnjičenih za korupciju, među kojima su ministri. Cmolića nije spasilo ni to što je bio odan, proveren kadar i muž naprednjačke ministarke Irene Vujović. „Nakon ovih poslednjih smena, policajcima je rečeno da se ne javljaju na pozive iz TOK-a“, kaže nam jedan pripadnik MUP-a.
„Kričkovizacija policije“ nije zaobišla ni Upravu za informacione tehnologije, iako su tamo stručnjaci u čijoj nadležnosti su i upisi birača. Duško Sivčević je načelnik, a njegov zamenik je Duško Batoćanin, koji se ispred MUP-a nalazio u radnim grupama za biračke spiskove, za šta je dobijao i bonuse. „U ovom sektoru se upisuju novi birači. Nema objašnjenja po kojim kriterijumima se upisuju ljudi iz BiH i sa KiM da glasaju na lokalnim izborima u centralnoj Srbiji i to na adresama sa brojem nula. Zanimljivo je da administratorske šifre MUP-ovih baza koristi i Batoćanin, koji ima uslove za penziju. U tim bazama su i birački spiskovi. Pitanje je da li logovanje sa administratorskom šifrom ostavlja trag bilo kakvog rada u bazi podataka? Zašto je Batoćanin tražio da se otključa mogućnost da vrši izmene u bazama? Pitanje je i zašto se posle svakih izbora menjaju hard diskovi na serverima gde su baze podataka. Tu se otvara i pitanje da li neko ko je administrator baza sa takvim mogućnostima može da menja i druge stvari, da skine potragu, da registruje kradeno vozilo…“, kaže nam jedan pripadnik MUP-a. Dodaje da je delovanje ove Uprave i celog Sektora za informaciono-komunikacione tehnologije čiji je načelnik od maja 2023. Zoran Žižović, u suprotnosti sa Zakonom o evidenciji i obradi podataka u oblasti unutrašnjih poslova.
Načelnik ove Uprave Sivčević, njegov zamenik Batoćanin, kao i nekadašnji šef celog Sektora za informaciono-komunikacione tehnologije (pri kome je njihova Uprava) Slobodan Nedeljković, sada šef kabineta ministra, zatim v. d. pomoćnika ministra i načelnik Sektora za logistiku Željko Kojić, a u pozadini i sam ministar Dačić i njegov partijski kolega Aleksandar Antić vide se na snimku TV Pink. To možda ne bi bilo neobično da se ne radi o stranačkom skupu vlasti 5. novembra u Ćacilendu, kao odgovor na studentski skup i odavanje pošte poginulima u Novom Sadu i najavu štrajka glađu Dijane Hrke. Dok studenti, opozicionari i aktivisti izražavaju sumnje u dopisivanje birača i pred izbore u Negotinu, Mionici i Sečnju, kao i za sve prethodne u organizaciji naprednjaka, šefovi nadležne Uprave za informacione tehnologije protestuju na kontraskupu vlasti.
Takođe tu je i problem sa kontrolnim mehanizmom u samom MUP-u. Službu unutrašnje kontrole (SUK) predvodi Miroslav Paunović, koji je bio ranije u zemunskoj policiji. Prema tvrdnjama policajaca, Paunovićeva veza sa vlašću bio je Branislav Prostran, predsednikov čovek iz senke koji je bio i predsednik Opštine Zemun. Prostran je sada zamenik direktora Jugoimoport SDPR i progurao je Paunovića za člana Upravnog odbora ovog državnog preduzeća. U SUK-u stoje i odugovlače se mnoge istrage po prijavljenim policijskim brutalnostima, pa čak i za ubistvo Dalibora Dragijevića, koji je tučen do smrti dok mu je bilo određeno policijsko zadržavanje u Boru.
Ubrzana „kričkovizacija“ policije prati sve veći strah vlasti od studentskog i građanskog nezadovoljstva. Pripadnici policije sa kojima smo razgovarali kažu da policajci nisu učestvovali u nasilju prema demonstrantima do 28. aprila 2025. „Pre toga su hapšeni vozači koji su se zaletali u kolone studenata i građana. Do prve prave intervencije policije je došlo 28. aprila ispred prostorija DIF-a u Novom Sadu, kada su se okupili studenti zbog nasilnog pokušaja dekana Patrika Drida da uđe na fakultet. Pripadnici Interventne jedinice (IJP) Novi Sad su žestoko udarali pendrecima studente. Od tog dana ništa nije isto, kao da je zli duh izašao iz lampe. Sve češće i žešće je upotrebljavana fizička sila protiv studenata i građana“, kaže jedan od nekada visokopozicioniranih policajaca.
Direkcija policije je na osnovu zakona o policiji zadužena za održavanje javnog reda i mira, a jedinice koje su za to zadužene, obučene i opremljene su: Žandarmerija – kao posebna jedinica policije u direkciji policije, Policijska brigada PU grada Beograda, kao i Interventne jedinice policije (IJP) – jedinica privremenog karaktera sastavljena na principu dobrovoljnosti od pripadnika svih policijskih uprava sa teritorije cele Srbije.
„Pored ovih, angažovane su i neuniformisane jedinice kao što su pripadnici UKP-a i JZO-a. Postupanje je bilo u velikoj većini slučajeva nezakonito. Prilikom policijskih intervencija se nisu ni predstavljali ni legitimisali. Nastupali su kao kriminalna huliganska grupa koja lovi studente po ulici. Takmičili su se između jedinica koja će više studenata da privede u službene prostorije da bi se Vučiću pokazala lojalnost. One jedinice koje nisu privele dovoljan broj kritikovao je direktor policije Vasiljević. Tokom protesta i isceniranog napada na policijske kordone znalo je da se čuje preko veze AVALE da Avala 1 određuje kvotu privedenih lica. Lično sam čuo jednom da se naređuje: Večeras 100 privedenih“, kaže nam pripadnik MUP-a.
Naši sagovornici ističu da uniformisani policajci koji su nosili opremu za JRM – popularne „kornjače“, nisu imali obeležja, brojeve i nisu se predstavljali građanima prilikom protesta. Mnogi su sve vreme nosili ili fantomke ili ski-maske da im se ne bi videla lica. „Razlozi za to su izbegavanje odgovornosti zbog eventualnog nasilja prema studentima, zatim da kažemo iz psiholoških motiva, jer su svesni da je sve što rade nezakonito i nečasno. Tu je i stah da ih ne prepozna neko od porodice, prijatelja, komšija“, kaže jedan pripadnik MUP-a.
Sagovornici iz policije se slažu da je razlog za masovnu policijsku intervenciju bio, kako tvrde, lažirani i dogovoren napad maskiranih huligana na policijske kordone. „Svaki put je to moglo da se nasluti na osnovu komunikacije preko radio-uređaja. Pripremu i akciju je vodio komandant Policijske brigade Radoslav Repac (sada novi komandant Žandarmerije) koji bi uzbuđenim glasom objašnjavao kako dolazi veća grupa huligana prema njegovim pripadnicima u kordonu, kako huligani imaju šipke, da ih gađaju predmetima i kamenicama, kako su mu pripadnici u kordonu u teškom položaju i traži da se interveniše. Na kraju dolazi do intervencije, tu se uvek nađe veća grupa nedužnih građana koja je bila na toj poziciji. Tako je bilo 28. juna 2025, u Beogradu. Tako je bilo više puta“, navodi jedan bivši policajac.
Jedan visokopozicionirani starešina iz ovih jedinica objasnio je ovom našem sagovorniku šta se odigralo na jednoj od pozicija 28. juna: „Taj starešina je komandovao jednim od kordona i komunicirao je sa studentima i građanima. Bilo je oko četiri hiljade okupljenih. Pratili smo i preko N1, došlo je na kraju do intervencije. Taj starešina mi je rekao da je bilo oko 40 do 50 organizovanih ’huligana’ koji su neprestano gađali kamenjem i pirotehnikom policiju. Momci su bili slično obučeni – crne majice i kačketi – i bili su grupisani na jednom mestu. Kad je krenula intervencija policijskih kordona, većina je pobegla ulicom prema policijskoj brigadi pod komandom Repca, koja ih je sklonila. Uspeli su, po njegovim rečima, da uhvate dvojicu. Ovaj fingirani napad na policiju je prvi put izveden na demonstracijama ispred Narodne skupštine jula 2020, kao i kasnije, 2023, ispred Starog dvora.“
Naši sagovornici iz policije navode da sumnjaju na saradnju sa huliganima još od grupe Veljka Belivuka, te podsećaju da je i sam prvookrivljeni govorio kako se viđao sa Vučićem i učestvovao u pojedinim spornim događajima, na primer rušenju Savamale. Razgovarali smo sa pripadnicima MUP-a koji poznaju prilike u Žandarmeriji, Policijskoj brigadi, JZO-u i Interventnim jedinicama policije (IJP), koje su najviše intervenisale protiv studenata i građana na protestima.
Za Žandarmeriju koja je osnovana 2001, kažu da je uvek bila problematična. Njen prvi komandant je bio Goran Radosavljevic Guri, čije procesuiranje traže SAD zbog ubistva njihovih državljana, braće Bitići. I on je bio gost u Ćacilendu. „Žandarmerija se suštinski nije promenila od osnivanja. Prvi pripadnici su bivši pripadnici jedinice PJP, koji su učestvovali u sukobima na Kosovu. Dobar deo njih je patio od prikrivenog PTSD-a (post traumatski sindrom). Ovakvo psihičko stanje prvih pripadnika Žandarmerije je, između ostalog, uzrokovalo duhovno stanje trenutnih pripadnika Žandarmerije“, kaže jedan policajac. On navodi da je prvi komandant Radisavljević prošao obuku zloglasnih „crvenih beretki“ iako je bio prvo vatrogasac, te da se i danas primenjuje isti selekcioni proces. Dodaje: „Takvu obuku je sprovodio Milorad Ulemek Legija. Samo je preneo ono što je kao pripadnik Legije stranaca naučio. Ali Legija stanaca je plaćenička vojna formacija, a ne policijska jedinica. Tu leži glavni problem u Žandarmeriji. Zato su žandari kao mašine. Sve više njih je na steroidima, tetovira se i izgledaju isto kao kriminalci.“
Žandarmerija u svom sastavu ima komandu, neobično velikog broja i četiri odreda, Beograd, Novi Sad, Niš, Kraljevo. Svaki odred ima nekoliko četa, specijalističku, interventnu, za podršku… „I prethodni komandant žandarmerije Saša Kosović, kao i novi, Repac, nisu imali problema da narede prebijanje studenata. Isti takvi su komandanti odreda u Novom Sadu Mića Kljajić i beogradskog Mirko Mijučić. Da je Kljajić nemilosrdan prema studentima poznato je u policiji. Da je indiskretan pokazao je kada je parkirao stari defender sa LARD 450 XL (zvučni top) na haubi ispred Narodne skupštine Srbije 15. marta 2025, što je fotografisano. Mijučić je postavljen na mesto komandanta u Beogradu za vreme ministrovanja Bratislava Gašića, bez ijednog dana rada kao starešina. Bio je bezbednjak koji je imao svoje kombinacije u Beogradu. To govore i njegovi kolege iz jedinice. Istakao se sa fantomkom više puta za vreme okupljanja studenata. Na radio-vezi za vreme intervencije policije – Grom 1, čuje se kako želi da interveniše“, kaže nam jedan bivši istaknuti starešina.
Udarne pesnice svih odreda Žandarmerije su specijalistički odredi u crnom i oni su posebno „naoštreni“ da prebijaju studente, kao kada su ih izvlačili sa Pravnog fakulteta u Beogradu, što je video uživo i autor ovog teksta. Udaraju i profesionalne televizijske reportere kao što je bilo u Novom Sadu. „Po principu subordinacije i jednostarešinstva, komandanti odreda pritiskaju komandire četa, ovi dalje komandire vodova i odeljenja i na kraju obične pripadnike. Komandanti odreda drže žestoku disciplinu u odredima. Postoje i bezbednjaci koji prate ponašanje pripadnika Žandarmerije“, objašnjava jedan pripadnik. Glavni koordinator Žandarmerije je Nenad Vučković, nekadašnji vođa navijača sa grupom Janjičari dok su je vodili sada pokojni Aleksandar Stanković i Belivuk. U niškom odredu ostao je upamćen incident sa Andrejem Vučićem i Predragom Malim 2014, zbog čega su neki pripadnici tog odreda osuđeni. Da se danas takva pravila primenjuju, malo ko bi ostao da radi u policiji.
Policijska brigada postoji od 2001. i do dolaska Radoslava Repca (novog komandanta Žandarmerije) na mesto komandanta, kako tvrdi poznavalac iz policije, bila je cenjena među kolegama. „Jedna od njihovih funkcija je da kontrolišu masu i navijače i zbog toga su bili omiljeni među policajcima. Uvek je postojao animozitet između njih i žandara, što zbog plata, što zbog pozicije u lancu komandovanja. Informacija da jedno 50 ’brigadira’, kako ih sada zovu, ide sa Andrejem Vučićem se pojavila pre nekoliko godina za vreme komandovanja Vladimira Puače. Dolaskom Repca očigledno je da su veze sa Andrejem ojačale i da se u PB sve više ulaže. Repac se posebno istakao žestokim intervencijama protiv studenata na protestima“, kaže nam jedan pripadnik.
Priseća se Repčevog javljanja preko radio-veze, na najvećem protestu u Srbiji 15. marta, gde su ga slušali na stotine učesnika. „Ceo dan je tražio da interveniše iz Pionirskog parka na neke huligane koje je samo on video. Bilo je očigledno da želi da razbije taj skup, ali nije dobio odobrenje. Kasnije na drugim događajima i te kako jeste. Intervenisao je po Novom Beogradu više puta, gde su pripadnici PB bez kontrole ispaljivali suzavac, tukli i hapsili kao da tamo niko ne živi, kao da nema dece, porodilja, žena, starih… Sve je to bilo strašno za pratiti i gledati. Sada ima vrlo malo pripadnika u PB koji kritički misle o tome“, navodi naš sagovornik.
JZO u današnjem obliku postoji od 2006. i zadatak im je očigledan iz samog imena, ali od kada je komandant Marko Kričak i posebno prilikom protesta koriste se za obračun sa studentima. „Prve anomalije se primećuju kada je komandant postao Milan Gak. Gak i tadašnji ministar Nebojša Stefanovic su bili izuzetno bliski. Sam Gak nije bio nikad starešina koji je komandovao bilo kojom grupom pripadnika. Bez bilo kakvog oficirskog iskustva preko noći zbog poznanstva sa ministrom Stefanovićem dolazi da komanduje. Gak predlaže formiranje Antiterorističke grupe u JZO. Njegova ideja je bila da u nju uđu bivši pripadnici specijalnih jedinica, visoko obučeni i opremljeni za poslove snajperista i CAT (counter attack team) timova koji odbijaju napad na kolonu vozila u kojoj se nalazi štićeno lice. Do tada sve ove usluge i zahteve oko snajperista i CAT timova je pružao SAJ“, kaže jedan pripadnik.
On navodi da je u vreme migrantske krize 2023. u regionu Subotice i Sombora JZO-ATG bio angažovan više meseci, te da su se pripadnici isticali svirepošću i bahatošću. „Bilo je mučenja naočigled drugih pripadnika policije, premlaćivanja i drugih nehumanih postupaka. Za sve nas to je bilo veliko iznenađenje. Nismo to očekivali od JZO i jasno nam je tada bilo da je jedinica upropašćena dolaskom Krička kao komandanta. Takođe, na terenu smo već imali Žandarmeriju, SAJ i IJP, ali je lično ministar Bratislav Gašić naredio da JZO-ATG dođe. Kričak je bio na terenu i lično je izveštavao Gašića o situaciji. Za sve njihove aktivnosti tek kasnije bi saznavao komandant privremenog štaba general Dejan Luković“, navodi naš sagovornik.
On napominje da isti model JZO primenjuje za vreme studentskih protesta i podseća da je video-kamerama više puta zabeleženo da su prikriveno u civilnom odelu i bez prethodnog predstavljanja kao policijski službenici, tukli studente, otimali i stavljali ih u vozila ili čak u zgradu Vlade, razbijali telefone, vukli za kosu devojke pokušavajući da im otvore telefone, kod Pravnog fakulteta u Beogradu…
„Kričak je direktno na vezi sa braćom Vučić. Informiše ih i sluša naređenja koja bez prigovora sprovodi. U jedinicu je postavljao svoje ljude. Bile su situacije gde se JZO pojavljuje, a da niko iz direkcije nije ni znao da će tu biti. Kričak lično šalje poruke i Dačiću, koji se svaki put naježi kada ih vidi. Čuli smo da su prebili svog kolegu sa nadimkom Ajkula jer su sumnjali da je podelio neke informacije. Starešine koje su bile lojalne Kričku i poznate po svireposti su Nenad Marić i Igor Zmirić, novi komandant SAJ-a. Oni vole da muče ljude i to javno, da svi vide“, opisuje naš sagovornik. I Vučić je izjavio da se Kričak, iako nije bio dežuran, pojavio u Ćacilendu prilikom nedavnog pucanja, kada je ranjen čuvar Narodne banke.
Pripadnik JZO tvrdi da su mnogi uplašeni u toj jedinici, jer ranije nisu uhapsili nijednu osobu, a sada moraju da jure studente i da se javno eksponiraju. „Čvrsto verujem da je 90 odsto pripadnika JZO razočarano i u državu i u MUP zbog Krička i ove njegove grupe i njihovog besramnog ponašanja“, kaže jedan pripadnik.
IJP je jedinica privremenog karaktera i čine je pripadnici iz svih policijskih uprava sa cele teritorije Srbije na principu dobrovoljnosti. Za angažovanje dobijaju dodatni novac. IJP je organizovan u nekoliko odreda širom Srbije u većim gradovima. Studente i građane su tukli ogranci IJP – Novi Sad, Valjevo, Priboj, Prijepolje i Užice. „Posebna brutalnost je ispoljena u Valjevu 14. i 15. avgusta. Uhapšene su odvodili u policijsku upravu i tamo su nastavljali sa brutalnošću. Ostavljali su uhapšene studente da kleče i leže u hodniku. Ove strašne scene su slika i prilika policijske brutalnosti za vreme studenskih protesta. Informacije sa terena govore da su ove policajce, koji su bili nasilni prema studentima, lično pripremale ostrašćene starešine. Instrukcije su pre toga bile da mora da bude żestoka policijska intervencija i da se pokaže snaga države“, navodi jedan pripadnik.
Sami policajci nam kažu da od marta čuvaju kriminalce u Ćacilendu. „Vođe tih kriminalnih grupacija razgovaraju sa starešinama. Ti kriminalci ih gledaju sa podsmehom, jer su sad oni glavni i sada se oni pitaju. Vlada Mandić tamo komanduje Policijskom brigadom. Sve se zna i niko sutra od policajaca ne može da kaže da to nije video i da nije znao“, kaže jedan pripadnik MUP-a.
Naši sagovornici spominju strogu hijerarhiju i disciplinu na primeru Žandarmerije, PB i JZO. Tu se stvara jak osećaj pripadnosti i lojalnosti jedinici uz rečenicu „Brat za brata, do smrti“. Navode i izuzetnu povezanost pojedinaca u grupi, ali i strah od posledica jer se drugačiji stav i mišljenje tretiraju kao „najgora izdaja“. Opisuju proces, kako kažu, deindividualizacije izražen kroz ofucane fraze: „Ja se ništa ne pitam“, „Takvo je naređenje, izvrši pa se žali“. Tu su i finansijski razlozi, za svaki dan angažovanja plaća se „terenski dodatak“ od 5.000 dinara. Povećala se takođe plata Žandarmeriji, brigadi i JZO, a postoji nagrađivanje za zalaganje. Tu je i nagrada ministra od 50.000 dinara. Motivi su i napredovanje u karijeri, veći čin i unapređenje.
Sve ove kadrovske promene i promene u ponašanju unutar jedinica policije govore o tome da su organi sile pretvoreni u pretorijansku gardu koja se sprema da po svaku cenu čuva vlast.
Za promenu stanja u policiji naši sagovornici predlažu lustraciju i pozivanje na odgovornost vodećih pripadnika koji su se posebno isticali u nasilju, kao i krivičnu odgovornost. Predlažu i monografiju o policijskom nasilju sa fotografijama policajaca izgrednika i njihovih nedela. Zatim obuku policajaca o ljudskim pravima, jači uticaj civilnog društva na rad policije i jače kontrolne mehanizme. Jasno im je da toga nema bez promene vlasti i zaštite sistema.
