Ko će naslijediti predsjednicu Katerinu Sakeralopulu? Tri muškarca i jedna žena imaju tu ambiciju. Ali samo jedan političar ima ozbiljne izglede – kandidat kojeg podržava premijer Micotakis.
Prvi krug predsjedničkih izbora u Grčkoj održava se 25. januara. Ali krajnji pobjednik je već izvjestan. Riječ je o kandidatu Nove demokratije Konstantinosu Tasulasu, koji je do prije nekoliko dana bio predjsednik grčkog Parlamenta.
Vjerovatno će biti potrebna četiri izborna kruga jer kandidatu konzervativne desnice nedostaje nadpartijski sjaj da pobijedi već u prvom ili drugom krugu glasanja u Parlamentu – tada bi morao da ima dvotrećinsku većinu, 200 od 300 poslanika. Njegova prethodnica, koja je još uvijek na čelu države, Katerina Sakelaropulu, bez napora je to postigla 2020.
Tasulas neće moći da dobije ni 180 glasova, koji su od kraja diktature 1974. potrebni da bi bio izabran makar u trećem krugu. Od ustavne reforme 2019. u četvrtom krugu je dovoljna vladajuća većina od 156 poslanika.
Tasulas će biti prvi predjsednik koji će biti izabran na uglavnom reprezentativnu dužnost bez pristanka neke opozicione partije. Samo će dio „Spartijata“, partije koja je naslijedila zabranjenu ekstremno desničarsku „Zlatnu zoru“ vjerovatno glasati za njega, ali to mu se baš i ne sviđa.
Tri protivkandidata.
Šezdesetpetogodišnji Tasulas je ujedno i prvi kandidat koji mora da pobijedi u nadmetanju više kandidata. Do sada je u Grčkoj uvijek vladao konsenzus prilikom izbora predsjednika. Ali premijer Kirjakos Micotakis je 15. januara obznanio kandidaturu svog partijskog druga i predsjednika parlamenta, što su ostale partije doživjele kao čisto partijski potez. Socijaldemokratski PASOK je odgovorio kandidaturom svog političara Tasosa Janicisa, nekadašnjeg ministra spoljnih poslova i zagovornika neuspješne reforme penzionog sistema početkom vijeka.
Ljevica okupljena u partiju Siriza – ili u ono što je od nje ostalo poslije tri cijepanja partije – kandidovala je bivšu ministarku ekonomije u posljednjoj vladi PASOK-a, Luku Kaceli. Postala je poznata za vrijeme finansijske i dužničke krize 2011. kao zaštitnica malih povjerilaca od bankarske zaplijene imovine.
Naposlijetku je i „Niki“, nova pravoslavna, ultrakonzervativna partija, istakla svog kandidata. To je nepoznati pravnik Kostas Kirijaku. Predsjednik partije Dimitris Nacios kaže da se radi o „herojskom zatvoreniku režima Envera Hodže u Albaniji“.
Opozicionim partijama je jasno da njihovi kandidati ne mogu da osvoje većinu glasova. Pobjednik će biti kandidat Nove demokratije Konstantinos Tasulas.
Kraj tradicije.
Sa svojom odlukom za Tasulasa premijer Micotakis je prekinuo političku tradiciju od 50 godina. Do sada su konzervativne vlade predlagale progresivnog kandidata, a lijeve vlade – konzervativca.
Prije pet godina je Micotakis predložio progresivnu predsjednicu Visokog upravnog suda Katerinu Sekelaropulu i ona je izabrana već u prvom krugu parlamentarnog glasanja, dobivši 261 glas. To je bila prva žena na čelu države. Mogla je da bude izabrana i za drugi mandat, jer je bila suzdržana i opšteprihvaćena predsjednica. Zašto je Micotakis nije predložio još jednom? Ili zašto nije potražio kandidata oko kojeg će se složiti većina stranaka?
Pomjeranje udesno u Novoj demokratiji.
Sakelaropulu nije bila omiljena na desnom krilu vladajuće stranke, jer je, recimo, javno izrazila zadovoljstvo uvođenjem homoseksualnog braka februara 2024. Za izrazite desničare u Novoj demokratiji bila je previše bliska sa „voukizmom“, previše liberalna i otvorena za nove načine života i manjine.
Premijer Micotakis nije htio da naljuti svoje partijske saborce na desnom krilu i nije predložio predsjednicu za još jedan mandat. Ali nije predložio ni nekog drugog kandidata iz lijevog spektra, već konzervatica Tasulasa. Naime, Micotakis sebe vidi kao liberalnog reformistu i smatra da ga ugrožava desnica.
Dok je lijeva opozicija slaba i podijeljena, sve su jače partije desno od Nove demokratije. Na posljednjim izborima za Evropski parlament desničarski populisti i ekstremni desničari dobili su ukupno 20 odsto glasova, sa tendencijom porasta.
Na desničarskoj sceni još nema jake ličnosti koja bi bila privlačna za šire slojeve birača. Ali takav političar bi mogao da se pojavi u svakom trenutku i da pobere simpatije birača koji naginju ka desnici.
Prilagođavanje novom duhu vremena.
U novoj Trampovoj eri bi novi desničari mogli da dobiju podršku iz Amerike. Elon Mask još nije nikoga nazvao „spasiocem nacije“ ali mnogi ekstremni desničari u Atini sanjaju o tome. Izgleda da je do premijerovog okruženja dopro utisak da je pomjeranje na desnu stranu dio novog duha vremena. U skladu sa tim je pala odluka da vladin kandidat za predsjednika Grčke bude Konstantinos Tasulas.
Ovaj političar je blizak sa nacionalističkim krilom partije. Svoju političku karijeru počeo je kao sekretar predsjednika Nove demokratije Evangelosa Averofa u periodu od 1981. do 1984. Averof je bio izuzetno konzervativan i rad sa njim je prožeo i stavove Tasulasa. Prvi put je Tasulas postao poslanik prije 25 godina. Bio je ministar kulture, zamjenik ministra odbrane i naposlijetku 2019. predsjednik Parlamenta.
Budući predsjednik Grčke je obrazovan i ima smisao za humor. Ali njegova najvažnija osobina je vjernost partiji i njenom lideru. Micotakis ne mora da se plaši da će Tasulas da učini ili izrekne nešto nezavisno od partijske linije.