Predsjednik Srbije Aleksandar Vučić dokazao je da je vješt u balansiranju između Zapada, Kine i Rusije i uživa reputaciju čovjeka koji bez muke igra za svaku stranu i u svakoj situaciji, piše briselski portal Politiko.
Kad nije zauzet balansiranjem, Vučić se usredsređuje na ubjeđivanje glasača da je samo običan čovjek, baš kao i oni, navodi Politiko i podsjeća kako je početkom septembra proveo nekoliko dana praveći i servirajući palačinke za srpske vojnike i miješajući velike lonce svježeg džema u vojnoj kasarni u Podrinju, gdje treba da bude novi rudnik litijuma, a prošle godine u predizbornoj kampanji pokazao kako cijedi majonez na parče hleba, a zatim ga puni blijedim kriškama parizera…
Vučićeva sposobnost da bude sve za svakoga dobro mu je poslužila na geopolitičkoj sceni. Istovremeno ga privlače Kinezi, Amerikanci, Rusi i Evropska unija. Svi oni Srbiju vide kao ključni dio na globalnoj šahovskoj tabli, a on je uspio da ih ubijedi da je ili na njihovoj strani ili na ivici da im se pridruži, ocjenjuje Politiko pod naslovom „Vučić ima jasnu strategiju u geopolitičkoj partiji šaha“.
Vučić je za Politiko rekao da je „vrlo ponosan“ na dobar odnos s kineskim predsjednikom Si Đinpingom, koji je nedavno posjetio Srbiju, zemlju s manje od sedam miliona stanovnika, po drugi put, a kojeg je Vučić posjetio šest puta, više nego bilo koji drugi evropski lider.
Što se tiče Džoa Bajdena, kazao je da sa njim ima „relativno dobar odnos“, dodajući da je američki predsjednik možda „najbolje pripremljen čovjek“ s kojim je ikada imao posla i da je „potcijenjen“.
A šta je sa Donaldom Trampom? „Imali smo vrlo dobar odnos“, rekao je Vučić, prisjećajući se dugog večernjeg sastanka s bivšim savjetnikom za nacionalnu bezbjednost američkog predsjednika i drugim zvaničnicima u Bijeloj kući. „Nije uvijek bilo lako, ali ti ljudi su bili vrlo marljivi, veoma posvećeni, vrijedni ljudi“, dodao je, piše Politiko.
Portal navodi da predsjednik Srbije nije odgovorio koga želi da vidi u Bijeloj kući poslije predsjedničkih izbora u SAD.“Imam određene preferencije, ali ne govorim o tome glasno“, rekao je Vučić, dodajući da je potpredsjednicu Kamalu Haris sreo samo jednom „na dva minuta“.
Politiko ocjenjuje da je Vučić uspio da privuče najmoćnije ljude na svijetu, uključujući i makar jednu ženu – bivša kancelarka Angela Merkel je takođe bila njegov obožavalac – ne povlačeći se, već igrajući na kartu teško dostupnog čovjeka, taktiku koja je ovog gotovo dvometarskog nacionalistu učinila još privlačnijim njegovim udvaračima.
Razmotrite njegov stav prema Rusiji, zemlji s kojom Srbija ima duboke istorijske i kulturne veze. Iako Vučić tvrdi da je Srbija posvećena pridruživanju EU, on uporno odbija da se pridruži tom bloku u uvođenju sankcija Moskvi zbog invazije na Ukrajinu. Istovremeno, Vučić je bio spreman da prodaje municiju zapadnim zemljama, dobro znajući da one zatim to šalju u Ukrajinu.
To možda objašnjava zašto ga insinuacije njegovih evropskih kolega da je u Putinovom džepu – razbjesne. Vučić kaže da se s ruskim liderom sastao oko 20 puta i da ga „prilično dobro“ poznaje. „Ja, ruska marioneta i ruski agent? Samo glupi ljudi mogu to da kažu“, rekao je za Politiko.
Dodao je da za razliku od drugih evropskih lidera, nije imao nikakav kontakt s ruskim liderom već dvije i po godine, od invazije na Ukrajinu, ali nije krio svoje uvjerenje da razumije Putina bolje od bilo kojeg drugog evropskog lidera, i ne oklijeva da prizna Rusiji zasluge kada se njeni potezi poklapaju sa spoljnopolitičkim ciljevima Srbije.
Politiko piše da je kao i u svakom razgovoru s Vučićem, bilo teško razlikovati hvalisanje od suštine. Ipak, bio je iznenađujuće iskren kada smo ga pitali šta Srbija dobija od Rusije i Kine, s obzirom na to da su najveći investitori u njegovoj zemlji evropske zemlje — Njemačka, Francuska i Italija.
„Njihovu podršku teritorijalnom integritetu Srbije“, rekao je. Drugim riječima, Kosovo, etničlki pretežno albansku zemlju od 1,6 miliona stanovnika koja se odvojila od Srbije 2008. godine, dodaje portal.
Politiko piše da NATO bombardovanje Srbije, koja je tada još uvijek formalno bila dio ostatka Jugoslavije, krajem 1990-ih, zbog pokušaja da zadrži Kosovo silom i dalje proganja srpsku psihu i dodaje da je, iako Beograd i dalje smatra Kosovo pokrajinom Srbije, Vučić pristao da učestvuje u procesu koji nadgleda EU kako bi se „normalizovali“ odnosi i otvorio put za pridruživanje obje zemlje EU.
Pišući o Kosovu Politiko dodaje da i domaći i međunarodni kritičari tvrde da je Vučić vješt u korišćenju srpske manjine za povećanje tenzija kad god želi pažnju Zapada i da nije ništa više zainteresovan za poboljšanje odnosa s Kosovom nego što je za pridruživanje EU.
Jedna konstanta u razgovorima s Vučićem tokom godina je njegovo nezadovoljstvo Evropskom unijom, koje graniči s prezirom. Kada govori o Rusiji ili SAD, pažljivo bira riječi, ali ne i kada je riječ o Briselu, dodaje Politiko.
U susjednim Bosni i Hercegovini (BiH) i Crnoj Gori vlada zabrinutost da se Srbija pozicionira kao zaštitnik značajnog srpskog stanovništva u tim zemljama. To uključuje i česte sastanke s ličnostima poput lidera bosanskih Srba Milorada Dodika, glasnog pristalice pro-Putinove politike, piše Politiko ali i dodaje da Vučić takve optužbe odbacuje bez razmišljanja, a za sada malo je vjerovatno da će ga njegovi zapadni sagovornici pritiskati po tom pitanju, barem javno.
Sukob između Zapada i Rusije oko Ukrajine, kao i zabrinutost da Kina uspostavlja evropsku bazu u Srbiji, gdje je investirala u autoputeve, željeznicu i drugu infrastrukturu, dali su Vučiću više uticaja u njegovim odnosima s EU i Vašingtonom nego ikada ranije, ocjenjuje briselski portal.
A tu je i litijum. Srpske rezerve ovog minerala, ključne komponente u proizvodnji baterija za električna vozila, izazvale su veliko interesovanje rudarskih kompanija i proizvođača automobila, navodi Politiko i dodaje da je Vučićev plan da omogući australijsko-britanskom rudarskom gigantu Rio Tintu eksploataciju litijuma izazvao masovne proteste u Beogradu tokom leta, ali da je srpski lider rekao da nema nameru da odustane.
„Kad god počnete da radite nešto novo na Balkanu, svi su u početku protiv toga“, rekao je.
Do trenutka kada se Srbija pridruži EU, ako se to ikada dogodi, Vučić obećava da neće biti na funkciji jer ga ustav ograničava na dva mandata, a drugi mu ističe 2027. godine.
Njegovi protivnici sumnjaju da će se tako lako odreći vlasti, piše Politiko i dodaje da Vučić i njegova Srpska napredna stranka za sada izgleda još imaju snažnu podršku od oko 47 odsto.
Njegov klub obožavalaca uključuje i osoblje restorana u Geozavodu, piše Politiko i dodaje da konobar koji ih je služio nije hteo da naplati ručak rekavši da je „to već regulisano — iz kabineta predsjednika“.
„Nakon što smo protestovali, konsultovao se s menadžerom i rekao da ne mogu ništa da učine. To stvara glavobolju za računovodstvo Politika, koje sada mora da traže fakturu od kabineta predsjednika kako bi platili naš raskošan obrok. Srećno s tim. U Srbiji, predsjednik ima posljednju riječ“, zaključuje se na kraju teksta.
