– Ovo je postao trend. Svakog dana je na udaru srpska imovina, naša djeca, to se može vidjeti pošto je i sport zabranjen na KiM. Kurtiju je bilo bitno da skine srpsku zastavu i stavi zastavu tzv. Kosova – navela je Nikolićeva.
Ocjenjuje da je razlog za takvo ponašanje predsjednika privremenih prištinskih institucija Aljbina Kurtija institucionalna kriza koju prije svega ima u parlamentu, pa se onda, kako kaže, odlučuje da udari po Srbima.
Primijetila je da scenu gdje policajac davi srpskog maturanta niko nije osudio i da međunarodna zajednica na takve scene ćuti.
Prema njenim riječima, situacija za Srbe na Kosovu je teška, a rešenja za Kurtija bi bilo, ističe, da se svi spakuju i odu.
Napomenula je da se ušlo u dvanaestu godinu od potpisivanja Briselskog sporazuma, a da još uvek nije formirana Zajednica srpskih opština i dodala da Evropska unija treba da stane iza svojih riječi i da konačno dođe do primjene tog sporazuma.
– Davljenje maturanta je slika života Srba na KiM. Svi koji su zaposleni, a koji su spriječeni da rade dobijaju lični dohodak. Pitanje KiM nije pitanje za Prištinu, već za međunarodnu zajednicu koja je tu da uspostavi red i od nje treba da tražimo odgovor jer trebalo je oni da prevaspitaju svoje čedo – kaže Nikolić.
Istakla je da evropski zvaničnici ne pričaju o položaju srpskog naroda.
– Loša ekonomija i loš životni standard Albanaca je doprinio da sve što dobiju sa strane osjete. Aljbin Kurti se ne bavi svojim narodom, već sve stavlja pod tepih, ali po srpskoj grbači – rekla je predsjednica skupštinskog Odbora za Kosovo i Metohiju.
Kako je rekla, vlasti u Prištini misle da će zatvaranjem institucija rešiti problem.
– Definitivno tzv. skupština u Prištini i politička scena na KiM je u velikoj institucionalnoj krizi. Kurti sve radi da bi to prikrio. Mi treba da postavljamo pitanja međunarodnoj zajednici i svakodnevno ih postavljamo. Tu treba tražiti odgovore kako će zaustaviti divljaštvo Aljbina Kurtija – kaže Nikolić.
Prema njenom mišljenju, svi incidenti na Kosovu stvaraju zebnju kod srpskog stanovništva, navodeći da ljudi kada vide da nemaju normalan život, onda se odluče da pošalju svoju djecu ka centralnoj Srbiji.