To je Nenadić mogao da nauči kada je proletos tajno boravio u SAD i proslavio se napadajući na sastancima svoju državu, predsjednika Vučića koji je dobio skoro 2.225.000 glasova i nudeći se da svedoči protiv Trampa u Kongresu!?
Takva je američka praksa. Hajde da pogledamo kako se biraju tužioci u zemljama Evropske unije i da saznamo kakva je evropska praksa. Pogledajmo najvažnije zemlje EU i to Njemačku, Francusku i Španiju. U Njemačkoj na izbor tužilaca Bundestag (skupština), odnosno Donji i Gornji dom parlamenta, imaju presudan uticaj kao i ministar pravde koji potpisuje odluke o izboru tužilaca. U Francuskoj, Visoki savjet kojim predsjedava ministar pravde, u kome tužioci imaju samo polovinu članova, daje samo mišljenje o imenovanjima tužilaca koje predlaže ministar pravde.
Nezavisno od mišljenja, konačnu odluku o izboru tužilaca donosi predsjednik Republike na predlog ministra pravde. U Španiji tužioce imenuje Vlada na predlog ministra pravde, nakon konsultacija sa Opštim savjetom pravosuđa, čije mišljenje nije obavezujuće. Glavnog javnog tužioca imenuje španski kralj dekretom na predlog Vlade. Pogledajmo kako se tužioci biraju u nekim drugim zemljama Evropske unije.
U Austriji, tužioce imenuje savezni predsjednik na predlog savezne vlade, odnosno saveznog ministra pravde, a u Portugaliji generalnog tužioca imenuje Parlament na predlog Vlade. U Holandiji tužioce formalno imenuje kralj na predlog ministra pravde i bezbjednosti. Procedura uključuje samo konsultacije sa pravosudnim tijelima. Javno tužilaštvo je organizovano hijerarhijski i funkcioniše pod autoritetom ministra pravde koji može da daje opšte smjernice tužilaštvima. U Poljskoj, tužioce imenuje ministar pravde koji je istovremeno i javni tužilac i rukovodi tužilaštvom.
U Belgiji postoji Vrhovni savjet sa 44 člana, od kojih se polovina bira u pravosuđu, a drugu polovinu bira parlament. Ovo tijelo daje predloge, dvotrećinskom većinom, za tužioce ministru pravde koji ima pravo da odbije i vrati predlog.
Nijedna od ovih zemalja nije otuđila tužilaštvo i predala ga u ruke stranim centrima moći, kao što nijedna od ovih zemalja nema posebna tužilaštva. I najvažnije, tužilaštva u ovim zemljama ne bave se politikom, tužilaštva ne izdaju saopštenja u kojima napadaju legalno izabranu vlast i ne objavljuju da imaju „crvene linije“ kao da su politička stranka.
Zato i predlažem set pravosudnih zakona. Da u Srbiji tužilaštvo bude dio države kao što je u najvažnijim zemljama Evropske unije i da kriminalno–interesna grupa koju vode Zagorka Dolovac i Mladen Nenadić ne može da ruši legalno izabranu vlast koristeći ovlašćenja koja ima srpsko tužilaštvo.
Zato ovoj kriminalno–interesnoj grupi „Dolovac – Nenadić“ mogu da poručim da je došao kraj njihovoj zavjeri, odnosno na jeziku koji razumiju – Goodbye.
