Njemački Demohrišćani (CDU) žele da se vrate na vlast, a da bi to postigli, moraju da dopru do onih koji su nezadovoljni radom aktuelne vlade. Zašto im to u dovoljnoj mjeri ne polazi za rukom?
Ako Hrišćansko-demokratska unija (CDU) nastavi sa svojom obnovom i ponovo postane privlačnija biračima, „onda će s aktuelnom saveznom vladom biti gotovo najkasnije do kraja 2025“, poručio je u Berlinu, na sjednici Saveznog odbora CDU, predsjednik partije Fridrih Merc. On je na tom skupu, koji je u suštini mini partijski kongres, ujedno najavio da će fokus stranke biti politika orijentisana na porodicu i borbu protiv siromaštva djece.
Lider CDU ipak priznaje da njegova stranka još nema dovoljno koristi od nezadovoljstva vladajućom koalicijom. Naime, posle objavljivanja najnovijih rezultata anketa prema kojima Alternativa za Njemačku (AfD) bilježi veliki rast, CDU kao da se ukočila u šoku. Zašto Demohrišćani kao najveća opoziciona partija nisu atraktivni za nezadovoljnike? To je pitanje koji muči i rukovodstvo i članstvo.
Demohrišćane trenutno ljudi vide više kao podvarijantu vladajuće „semaforske koalicije“ (SPD-Zeleni-FDP), a ne kao suprotan model. U partiji se pritom stalno govorka o tome kako godine pod Angelom Merkel još uvijek imaju uticaja na percepciju stranke kod glasača. Ko će uostalom da povjeruje Demohrišćanima da bi bolje vladali, kada su 16 godina bili na vlasti?
Predsjednik „Mlade unije“, demohrišćanskog podmlatka, Johanes Vinkel, kaže da stranka mora striktnije da se ogradi od nekih odluka iz epohe Angele Merkel. Pritom navodi da su odluke po pitanju migracija i energetskog zaokreta bile pogrešne i naglašava da ne bi bilo uvjerljivo ako se te greške ne bi priznale. Vinkel ocjenjuje da je za CDU alarmantno to što 80 odsto građana nije zadovoljno radom aktuelne vlade, ali bi manje od 30 odsto njih glasalo za Demohrišćane.
Šef partije Fridrih Merc još uvek oklijeva da zauzme jasan stav prema godinama vladavine Angele Merkel. Kada je bivšoj kancelarki prije dva mjeseca uručeno najveće njemačko odlikovanje za zasluge, nije htio da joj čestita – ali on ipak javno ne kritikuje njenu vladavinu, jer mu je jasno da bi time stao na žulj mnogima koji su tada imali neke funkcije u partiji i vlasti.
Merc mora stalno da balansira između liberalnijeg i konzervativnijeg djela partije. To mu ne uspjeva baš uvijek. Mnogima populistički zvuče njegove izjave o „socijalnom turizmu“ stranaca ili o tome da su arapski dječaci u njemačkim školama „male paše“ koje ne priznaju autoritet, naročito učiteljicama. U isto vreme, on se jasno ograđuje od Alternative za Njemačku (AfD), nazivajući tu stranku neprijateljskom prema strancima i antisemitskom.
Mada je Merc striktno protiv saradnje sa AfD, neke njegove partijske kolege sa istoka zemlje vide to drukčije. Ivona Magvas je poslanica iz Saksonije i zamjenica predsjednika Bundestaga. Ona smatra da zvanična distanca prema Alternativi za Nemačku podrazumijeva i distanciranje u jeziku koji se koristi, odnosno da „populizam pomaže samo populistima“.
Izgleda međutim da u partiji postoje dvije škole mišljenja. Na drugoj strani su oni koji se zalažu za žestoku retoriku, koji govore o „energetskom Štaziju“ i „zelenom tutorstvu“. I sam Merc je kontroverznim izjavama izazivao polarizaciju. On je tako nedavno tvrdio da svaka rodno korektna emisija donese nekoliko stotina glasova Alternativi za Nemačku.
To dovodi do negodovanja i to ne samo iza kulisa. Premijer pokrajine Šlezvig-Holštajn Danijel Ginter iz redova CDU kritikovao je Merca javno, pozivajući Demohrišćane u listu „Zidojče cajtung“ da ostanu „jezički čisti i da ne vode debate o rodnoj problematici i ostalim sporednim stvarima“.
U stranci čak postoje mišljenja da bi kandidatura Merca kao pretendenta na kancelarsko mjesto dovela do produženja vremena u opoziciji.
Kada se postavlja pitanje loših rezultata Demohrišćana u anketama, čuje se i odgovor da se partija nije jasno razgraničila od Zelenih. Pre svega na istoku zemlje, u Brandenburgu, Saksoniji i Tiringiji, gde će sljedeće godine biti raspisani izbori, postoji izrazita želja da se jasnije kritikuju Zeleni, pa i zahtjevi, koje je već postavio šef bavarske Hrišćansko-socijalne unije (CSU) Markus Zeder, da se praktično isključi mogućnost ulaska u koaliciju sa Zelenima.
Merc međutim to neće, time bi sam sebi precrtao jednu od opcija dolaska na vlast. Tako se pomalo stiče utisak da CDU stoji okamenjen kao kunić pred zmijom.
Naredna godina bi zaista mogla da bude opasna za CDU. U Tiringiji bi AfD mogla da postane najjača partija, što bi dovelo do toga da tamo ne može da se formira vlast, jer s njima niko ne bi u koaliciju. Mada bi to bio pokrajinski problem, CDU bi na saveznom nivou morala o tome da ima nekakav stav.
A ako se već ograđujete od krajnje desnice, šta je sa strankama lijevo od Demohrišćana? Šta je s Ljevicom, iz čijih redova je Bodo Ramelov, trenutno premijer Tiringije?
Političari u partijskoj centrali CDU kažu da je sve to još daleka budućnost i da Alternativa za Njemačku na ovom skupu u Berlinu ne igra veliku ulogu. Dvije teme su na dnevnom redu malog partijskog kongresa u Berlinu: apstraktni pojam „sloboda“ i kao drugo: „paket za budućnost djece“.
CDU već mjesecima diskutuje o svojoj „novoj pragmatici“. Novi program stranke trebalo bi da se predloži i usvoji na velikom partijskom kongresu u maju sledeće godine. Do tada bi Demohrišćani morali da znaju u kojem pravcu idu.
