Energetska politika u posljednje četiri godine bila je negativnija od one koja je sprovođena za vrijeme Demokratske partije socijalista (DPS), ocijenio je profesor Branko Radulović.
“To ćemo dobro osjetiti ubuduće. Deficit električne energije biće ogroman, veći i od 30%, uvoz nedostajaće energije će nas koštati više stotina miliona eura, slijedi kontinuirano poskupljenje energije za građane i privredne subjekte, sa tim i lančana poskupljenja svih roba i usluga’’, naveo je Radulović u saopštenju.
Podsjeća na „paklene“ prognoze – prema svjetskim energetskim asocijacijama geopolitičke tenzije će ugroziti energetsku bezbjednost, prema nekim liderima vodećih država, Evropi ove zime prijeti energetska kriza zbog rata u Ukrajini, prema čelnicima svjetskih finansijskih institucija slijedi nova ekonomska kriza u 2025. godini.
Ako se, kako kaže, te prognoze ostvare, tada slijedi ubzano i bolno otrežnjenje iz ove iluzije dobrog življenja bez kreativnog i produktivnog rada i minulih rezultata rada.
„Direktno, bez lažne crnogoštine – sve na šta sam upozoravao desetljećima stvarnost potvrđuje. Tada sam, od neznalica i licemjera pokušan da budem i ismijan, dok su oni koje struka obavezuje ćutali. Da apsurd bude veći, ti i takvi, danas upravljaju baš tim procesima i uništavaju posljednje resurse i mogućnosti“, rekao je Radulović.
Prema njegovim riječima, energetski sektor postaje sve više aktuelan po pogubnim efektima činjenja i nečinjenja u posljednje četiri godine.
Podsjeća da je Savjet Evropske unije nedavno, na bazi zaključaka Evropskog parlamenta od prije nekoliko mjeseci, usvojio direktivu kojom su predviđena značajno strožija ograničenja i ciljane vrijednosti najštetnijih zagađujućih materija po zdravlje ljudi. Do 2030. godine dozvoljena koncentracija PM2.5 čestica će se smanjiti sa 25 na 10 mikrograma po kubnom metru, a NO2 sa 40 na 20 mikrograma. Slično je i sa praškastom materijom PM10 i sa SO2.
„Ovim ograničenjima Evropska unija nalaže približavanje graničnim vrijednostima koje preporučuje Svjetska zdrastvena organizacija, koje za recimo PM2.5 iznose pet mikrograma po kubnom metru. Direktiva propisuje da građani mogu da traže nadoknadu za narušavanje zdravlja ukoliko je do njega došlo usljed nepoštovanja pravila EU o kvalitetu vazduha“.
Navodi da je zagađeni vazduh najčešći uzrok prevremenih smrti, procjenjuje se da svake godine izazove njih oko 300.000 u Evropskoj uniji.
„Analize ukazuju da je Zapadni Balkan jedan od glavnih izvora zagađenja vazduha i uzrok tih smrti. Ova direktiva još jedan je argument mojoj tvrdnji o skorom gašenju Termoelektrane Pljevlja i gubitku oko 100 miliona eura uzalud bačenih za njenu tzv. ekološku rekonstrukciju“.
Radulović kaže da je Evropska unija takođe odlučila da će takse ispuštenog CO2 tokom proizvodnje ugljenično intenzivnih supstanci konstantno rasti počev od 1.1.2026. godine. Cijena će direktno destimulisati rad termoelektrana i kumulativno će biti znatno veća u odnosu na proizvodnju struje iz obnovljivih izvora.
„Uzalud sam zahtijevao ekspertizu ekološke rekonstrukcije TE Pljevlja i moguće unaprijeđenje tehnologije u dijelu pripreme šarži i oksido-redukcionih reakcija. Naši ’eksperti’ su makar trebali znati da molekulska masa CO2 iznosi 44,01 g/mol i da jedna tona uglja, zavisno od sadržaja ugljenika, emituje više od 2,5 t/CO2“.
To, kako je objasnio, znači da će kumulativna cijena, koja obuhvata proizvodnu cijenu, otplatu kredita i takse na CO2, biti veća od 200 eura/MWh.
„Ovo je još jedan argument za skoro gašenje Termoelektrane. Imajući u vidu sve prethodno, zahtjev ministra (Saše) Mujovića upućen Energetskoj zajednici da se preispita obaveza Crne Gore o redukciji gasova sa efektom staklene bašte, posebno CO2, do 2030. godine je neozbiljan“.
Radulović smaatra da odgovornost za gubitak TE Pljevlja snosi i specijalni državni tužilac Vladimir Novović, jer više od dvije godine ne reaguje na krivičnu prijavu koju je podnio zbog ekološke rekonstrukcije.
„Već viđeno, kao u slučajevima kada su tužioci bili (Vesna) Medenica, (Ranka) Čarapić ili (Ivica) Stanković kada sam uzalud podnosio krivične prijave za ekološki genocid u Kombinatu aluminijuma (KAP). Nije bilo ništa od unapređena procesa i eliminacije ‘crne ekološke tačke’, oštećeni neće dobiti satisfakciju, odgovorni neće biti kažnjeni“.
Prema riječima Radulovića, dešavanja i odluke oko valorizacije hidropotencijala su poražavajuće – besmisleno je da se hidroelektrana (HE) Gornje Kruševo gradi kao akomulaciona u sve ekstremnijim klimatskim uslovima, zatim „tajno partnerstvo sa Srbijom oko gradnje takođe akomulacione HE Komarnica; odricanje od pravične nadoknade od Republike Srpske za korišćenje naših teritorija i voda Bilećkog jezera; uspostavljanje strateškog partnerstva sa pojedinim kompanijama, što dovodi u pitanje čak i našu biološku egzistenciju“.
Zbog uništenja potencijala HE Komarnica Radulović je prije nekoliko godina podnio krivičnu prijavu.
„Do sada uzalud, Novović po starom. Zar je moguće da naša politička ‘elita’ i pojedini civilni aktivisti nemaju saznanja da će se tokom ovog vijeka smanjiti protok vode u Crnoj Gori za više od 50 posto, da će voda nedostajati i za potrebe biodiverziteta, da će nestati mnoge prirodne ljepote, da će čak do 2050. godine biti ugrožen i Nacionalni park Durmitor, da će neke poljoprivredne vrste nestati, da smo preživjeli 12 najtoplijih mjeseci u istoriji, da bi trebalo uložiti najmanje 37 milijardi dolara u Zapadni Balkan u sljedećoj deceniji kako bi se efikasno zaštitilo stanovništvo i njihova imovina. Onaj koji toliko voli Srbiju i Republiku Srpsku neka to ne dokazuje poklanjanjem naših nacionalnih dobara“.
Radulović kaže da se kompetentnom vladom i tenderskom procedurom dolazi do optimalnih ciljeva, a ne strateškim partnerstvom.
„Krajnje je vrijema da naši ‘eksperti’ uvaže mišljenje pravih eksperata da se izrade studije opravdanosti izgradnje reverzibilnih i hibridnih HE Komarnica, sa ili bez potapanja Šavnika, HE Piva II i HE Kruševo sa optimalnim kotama, kao i za rekonstrukciju HE Piva I od strane dvije relevantne naučne institucije. To treba učiniti i za valorizaciju vodotoka Morače. Takođe treba izraditi i studiju valorizacije naših voda Bilećkog jezera. Naravno, sprovesti javnu raspravu, donijeti odluku i intenzivno otpočeti sa realizacijom projekta po ’dubini“, poručuje Radulović.
Mora se, kako dodaje, znati da sa izgradnjom reverzibilnih i hibridnih hidrocentrala cijena vršne energije je u pojedinim peridima veća i do 200 posto u odnosu na bazičnu, da će se dobiti miks gdje nije potrebna skupa oprema za skladištenje energije – storidž, da će poreski priliv biti značajan i tokom izgradnje i zatim proizvodnje, profit ogroman i da će ta voda život značiti.
Radulović kaže da je u toku nova pohara preostalih područja pogodnih za gradnju solarnih polja i vjetroparkova od strane privilegovanih investitora i strateških partnera.
„Prethodnim ciklusom smo ostali bez cca 1.000 MW nove instalisane snage u vlasništvu Crne Gore, oko jedne milijarde eura nadoknade lokalnim samoupravama i 50 posto proizvedene električne enegija čija cijena je već niža od 25 eura/MWh. To su prakse čak i u regionu. Uz sve to ostaće nam u ’nasljedstvo’ da rješavamo otpad od solarnih panela i vjetrogeneratora čiji vijek trajanja je oko 25 godina, reciklaža je izuzetno skupa, a više od 5 posto predstavljaju materije opasne po životnu sredinu. Ogromne investicije u CGES za tuđe interese tek predstoje. Moratorijum na ovakvo krčmenje solarnih i vjetro potencijala mora se hitno sprovesti i u javnom interesu ih valoralizovati“.
Upozorava da retrogradna, neažurirana i neusvojena strateška dokumenta i zakonska regulativa, pogrešna poslovna politika, populističke odluke, „prekobrojni“, odsustvo promišljenog razvoja i primjene mnogih naprednih tehnologija samo su neki od atributa koji karakterišu dešavanja u ovoj značajnoj oblasti.
Činjenica da, kako kaže, za realizaciju „zrelih“ projekata iz obnovljivih izvora energije nije potreban novac, osim za izradu tehničke dokumentacije, dovoljna je argumentacija.
Radulović podsjeća da se novac iz evropskog Plana rasta za Zapadni Balkan i drugih fondova i povoljnih komercijalnih kredita lako vraćaju iz velikih prihoda uz ostvarivanje i značajnog profita.
„To dobro znaju i neznani investitori i strateški partneri i zato je toliko ’pomama’ za investiranjem u obnovljive izvore. Mora da tu ima dila sa našim donosiocima odluka“.
Radulović navodi da će nove odluke Evropske unije, energetska tranzicija, ekstremne klimatske promjene dramatično djelovati na ukupne uslove življenja i sektorske politike poput saobraćaja, industrije, poljoprivrede.
To, kako objašnjava, znači da budućnost saobraćaja treba bazirati prema prioritetima i potrebama i EU statusom Crne Gore – modernizacijom i rekonstrukcijom željezničkog saobraćaja, Luke Bar, avio saobraćaja, izgradnjom auto-puta samo od Smokovca, primorske brze ceste, Danilovgrad-Nikšić-Trebinje brze ceste, zabilaznica oko Podgorice i pravcima prema Tuzima, Budvi i Baru sa profilom brze ceste, rekonstrukcijom magistralnih i lokalnih puteva i novog gradskog saobraćaja.
„Kada se određuje profil puteva treba poći od sadašnjeg i proektovanog broja vozila na godišnjem nivou i direktnih efekata, a ne od ’paf paf analiza’. Ako želimo da budemo dio Evropske unije od oko 290.000 motornih vozila, koliko ih danas ima u Crnoj Gori, više od 200.000 treba da ide u otpad zbog zastarjelosti i značajnog zagađenja vazduha. Industrije smo se ’oslobodili’, a poljoprivredu sveli na minimum, pa nećemo imati ’glavobolje’ sa polutantima i CO2 iz ovih oblasti“.
Radulović ukazuje da je pitanje svih pitanja šta će biti sa Crnom Gorom.
„Ima li nam spasa ili koliki će biti gubici i nove traume? Danas nemamo ni jedan konkurentan proizvod na sve zahtjevnijem tržištu, otpornost na eksterne šokove i kontrakcije je nikakva, samodovoljnost osnovnih potreba beznačajna, deficiti sve izraženiji, unutrašnje anomalije velike. Ni članstvo u Evropskoj uniji zbog geopolitičkih kalkulacija nam neće mnogo pomoći. Samo će olakšati odlazak naše preostale zdrave populacije a ovdje će se doseliti nesrećnici koje su rat i klimatski uslovi protjerali sa dalekih ognjišta“.
Radulović pita da li je politička većina svjesna svega ovoga, da li je spremna da se formira reformski antimafija blok, kao optimalno rješenje za kriminogeno i limitirano nasljeđe, velike izazove i sve veću političku krizu na lokalnom i državnom nivou.
„Ne kao ona kvazi ekspertska 42. Vlada već istinska, koja ima i znanja i snage da izvrši reviziju kriminogene prošlosti i sadašnjosti i implementira najbolja rešenja. Front koji bi okupio najbolje bez obzira kako se zvali. Smatram da politička većina nije samosvjesna da to učini, bez obzira da li je u pitanju umišljenost da su značajni, ili opseg saznanja, ili privilegije, ili lični ili tuđi interesi ili ubjeđenja da se sve mjeri po nacionalnim šavovima. Za stvaranje snažne, poštene, znavene, hrabre, građanske i evropske alternative i vlasti biće potrebno vrijeme. Tada će nam polazne osnove i okolnosti biti mnogo gori“, zaključio je Radulović.
