Zapad ne odustaje od koncepta odbrane stabilnosti po svaku cijenu i pristupa „ne talasaj“ na Balkanu u kontekstu nestabilnosti u regionu i geopolitičkih napetosti, kaže poslanik u Evropskom parlamentu Tonino Picula.
Biran u Evropskom parlamentu tokom prethodna tri mandata, Picula je stalni izvjestilac Evropskog parlamenta za Crnu Goru od oktobra 2019. i šef radne grupe za Zapadni Balkan od januara 2020. godine.
Govoreći za Radio Slobodna Evropa o regionalnim odnosima, Picula ocjenjuje da Srbija želi kompenzovati gubitak Kosova porastom uticaja u susjednim zemljama, prije svega u Crnoj Gori i Bosni i Hercegovini, što je uticalo na hiper polarizaciju proteklih godina.
Iako ankete pokazuju jačanje desnice, očekuje da će na junskim izborima za Evropski parlament najviše glasova odnijeti većina koja bi „lakše našla zajednički jezik oko proširenja“.
RSE: Kako ocjenjujete spoljnu politiku Vlade Crne Gore, koja je i dalje formalno usaglašena sa politikom Brisela, iako dobar dio vlasti suštinski ne dijeli te vrijednosti (odnos prema Kosovu, Srebrenici, Rusiji)? Može li to biti problem?
Picula : Rekao bih da ta sve češća soliranja pojedinih političara koji otvoreno pripadaju ili su pod uticajem prije svega proruskih i vučićevskih snaga u Crnoj Gori, izazivaju dizanje obrva i zabrinutost. U slučaju negiranja genocida u Srebrenici ja bih dodao izazivaju i zgražavanje.
Takvi istupi mogu postati ozbiljniji problem za Podgoricu ako se razviju u dominantnu matricu spoljnopolitičkih aktivnosti Crne Gore.
Ja se nadam da aktuelna vlast neće skrenuti u tom smjeru, jer bi to moglo imati ozbiljne, možda i nesagledive posljedice, kako za evroatlantsku reputaciju Crne Gore, a svakako i za ritam pristupnog procesa ulaska u EU.
RSE: Nerijetko ste govorili o uticaju Srbije na politička dešavanja u Crnoj Gori. U kom pravcu stvari mogu ići ako uzmemo u obzir tamošnji sastav nove Vlade i sve jasnije spoljnopolitičke prioritete, ali i porast njenog uticaja posljednjih godina na Crnu Goru?
Picula : Vlade u Srbiji se mogu mijenjati i češće nego do sada, ali jedini koji određuje pravac i ritam je Aleksandar Vučić, a on je praktički nesmjenljiv, budući da su on i njegova stranka urasli u sve pore javnog, ekonomskog i medijskog života u Srbiji.
Generalno govoreći, Srbija želi kompenzovati gubitak Kosova porastom uticaja u nekim drugim susjednim zemljama, prije svega Crnoj Gori i Bosni i Hercegovini.
U tom pogledu se bilježi kontinuirani porast uticaja Beograda u Crnoj Gori tokom proteklih nekoliko godina, pogotovo neposredno prije i nakon događaja koji je, ajmo tako reći, naznačio tektonske promjene, a riječ je o parlamentarnim izborima u avgustu 2020.godine.
I nažalost, upravo zbog fenomena stranog uplitanja svjedočimo velikim političkim poremećajima, napetostima, recimo to otvoreno – hiper polarizacijama u proteklih nekoliko godina.
Sve je to, naravno, imalo za posljedicu usporavanje crnogorskog puta prema članstvu u EU.
RSE: U jednom intervjuu ste, govoreći o Crnoj Gori, upotrijebili definiciju „politizovana crkva i klerikalizovana politika“. Da li je to suštinski problem u Crnoj Gori, s obzirom da je uticaj Srpske pravoslavne crkve (SPC) u stalnom porastu, ne samo u politici, već i obrazovanju, kulturi, medijima?
Picula : Uticaj SPC u Crnoj Gori se danas definitivno može analizirati i gledati više kroz njenu političku ulogu, nego preko njenog vjerskog poslanja.
Dovoljno se podsjetiti slaganja prve koalicione Vlade nakon izbornog poraza Demokratske partije socijalista (DPS).
Ja bih zato rekao da je SPC, uz aktivnu podršku države Srbije, značajno povećala ionako veliki utjecaj posljednjih godina, i ne odustaje od promovisanja svoje političke agende, a na štetu crnogorske državnosti i proatlantskih partnerstava Podgorice.
RSE: Preko SPC, Srbije i bosansko-hercegovačkog entiteta Republika Srpska dolazi i ruski uticaj, koji ima svoje proksije u crnogorskoj vlasti. Premijer Milojko Spajić je na Spoljnopolitičkom odboru Evropskog parlamenta polovinom aprila kazao da je „ruski uticaj u Crnoj Gori na istorijskom minimumu“ i da „niko nema megafon u parlamentu sa proruskom agendom“. Da li Vlada potcjenjuje ruski uticaj u Crnoj Gori?
Picula : Smatram da te izjave, konstruirane prije svega za međunarodnu publiku i scenu, ne prikazuju pravo stanje stvari.
Nije ni međunarodna zajednica naivna, tako da vjerujem da su te izjave shvaćene više u smislu pokušaja prezentovanja neke poželjnije situacije od ove koja objektivno jeste.
Situacija definitivno nije ružičasta, u EU su svjesni uticaja, kako medijskog – dezinformacionog, tako i političkog – aktera koji sistemski promovišu ruski narativ.
Tu imamo sve, od antiukrajinskih do anti-NATO sentimenata, pa do podrivanja povjerenja građana širom EU u demokratske institucije.
Protagonisti te dezinformacione scene u EU, da se razumijemo, nisu isključivo neki opozicioni marginalci, već ima i nosilaca vlasti u pojedinim državama članicama.
RSE: Iz Brisela, pa i SAD, dolaze više pohvale nego kritike na račun Vlade u Crnoj Gori. Kako ocjenjujete taj odnos?
Picula : Zapad ne odustaje od koncepta odbrane stabilnosti po svaku cijenu. Zato taj dio funkcionera i djelove briselske administracije ja rado zovem „sveštenstvom stabilokratije“.
Ali, jednako se događalo u vrijeme nekadašnje vladavine DPS. Mnogi kritičari sa progresivne i procrnogorske strane su i tada govorili da EU i SAD štite vlast po svaku cijenu.
Izgleda da se to nastavlja i danas, jer im je pristup „ne talasaj“ na Balkanu definitivan prioritet u ovom kontekstu nestabilne situacije u regiji i geopolitičkih napetosti na svjetskoj sceni.
Upravo zato, na primjer, i tolerišu ispade četničkog vojvode na čelu crnogorske Skupštine, kao i negatorske eskapade oko rezolucije o Srebrenici, ili glasanja o Kosovu u Savjetu Evrope.
RSE: Vlast u Crnoj Gori očekuju da u junu zemlja dobije pozitivan IBAR (ocjenu ispunjenosti privremenih mjerila u poglavljima 23 i 24 – koja se tiču vladavine prava). Koliko su nestabilna regionalna i globalna dešavanja uticala da kriterijumi EU budu blaži, i da ga Crna Gora dobije i pored činjenice da nije ispunila sve predviđene uslove?
Picula : Ne bih rekao da je došlo do nekog značajnijeg ublažavanja kriterijuma, ali mislim da se stvorio jedan momentum koji svaka zemlja kandidatkinja mora pametno iskoristiti u kontekstu dobijanja IBAR-a.
Bilo bi loše ako bi Crna Gora na tome stala, bilo kakav pozitivan iskorak mora biti motivacija za dalji rad na reformama, bez kojih se ne može napraviti taj ključni iskorak prema ulasku u EU.
RSE: Koliko je aktuelna Vlada posvećena ispunjavanju standarda u cilju emancipacije društva, a koliko zbog dobijanja pristupa briselskim finansijskim fondovima?
Picula : To pitanje prije svega treba sagledati i analizirati u kontekstu prioriteta sadašnje vlasti.
Je li prioritet ulazak u EU kao zajednicu demokratskih vrijednosti ili isključivo pristupanje zajednici koja izdašno odobrava velika finansijska sredstva.
Ne smije se zaboraviti da EU nije samo zajedničko tržište, nego i zajednica vrijednosti, ali i podjele nekih rizika.
Ipak, dobar dio država insistira na poštovanju takozvanih fundamenata, jer većini u EU nije cilj da se šire neliberalne koncepcije i autokratski način vladanja unutar zajednice.
I mislim da svaka kandidatkinja za članstvo mora prije svega voditi računa da šalje pravu poruku, da se u pristupnom procesu emancipuju proevropske društvene snage, a ne da se jačaju autokratske tendencije. RSE: Uskoro su i izbori za Evropski parlament. Ukoliko na tim izborima dođe do jačanja desnice, kako bi se to odrazilo ne samo na Crnu Goru, nego i region, sa svim njegovim političkim nestabilnostima?
Picula : Po meni je temeljno pitanje hoće li obnova interesa do kojeg je došlo za politiku proširenja bolje povezivati EU u vremenima geopolitičkih preslagivanja ili će možda produbiti ili čak izazvati neke nove podjele među državama članicama.
Drugo pitanje je vrlo važno i direktno se odnosi na to što Vas sada zanima – koje će ideologije davati pečat budućem funkcionisanju EU, pa tako i profilirati samu politiku proširenja.
Smatram da novo proširenje ne bi trebalo povećati broj poludemokratskih ili nedemokratskih država članica EU.
I mislim da, uprkos anketama koje pokazuju jačanje desnice, to je nesporno, kao i rezultata nekih izbora u državama članicama, mislim da će koalicija Evropske narodne stranke, Socijalista i Demokrata, i Liberala uz podršku Zelenih, ipak nastaviti činiti tu proevropsku većinu u Evropskom parlamentu i EU.
I vjerujem da će ta većina lakše moći naći zajednički jezik oko potrebe proširenja EU, nego možda oko nekih drugih kompleksnijih pitanja. Bar ako je suditi po ovom, praktično već završenom, mandatu u EU.
