Reakcija Duška Markovića na pomen Sedata Pekera, da je “najobičnija laž i manipulacija” da su on i njegova Vlada ikada primili bilo kojeg kriminalca zvuči prevashodno kao loš vic, posebno za čovjeka koji je decenijama komandovao bezbjednosnim aparatom. Jer činjenice i javni podaci govore sasvim suprotno.
Sedat Peker, prema javno dostupnim informacijama i brojnim međunarodnim medijima, pravosnažno je osuđen u Turskoj za formiranje i vođenje kriminalne organizacije, pljačku, falsifikovanje i nezakonito lišavanje slobode. Bio je označen kao vođa mafijaške grupe još početkom 2000. godina, a 2007. godine osuđen je na višegodišnju zatvorsku kaznu. Kasnije je protiv njega ponovo pokrenut postupak, te su ga turske vlasti tražile od UAE kao osuđenog i visokorizičnog kriminalnog aktera. To su informacije koje nijesu nikakva “politička konstrukcija”, nego javni, međunarodni izvještaji.
I upravo takav čovjek, ne dostavljač hrane, ne turistički vodič, nego međunarodno poznati i osuđeni kriminalac šetao je slobodno Crnom Gorom. Podgoricom, Budvom, Kotorom. Šeta se, druži, pozira, obilazi i vozi uz muziku iz kultnog filma „Kum“. A prema medijskim izvještajima iz tog vremena i jasnim foto i video dokazima, ulazi u zgradu Vlade Crne Gore, pri čemu je fotografisan na prijemima i sastancima koje su organizovale državne strukture. Fotografije postoje. Izvještaji postoje. Novinske arhive postoje.
Pa se zato moramo zapitati, ako Marković tvrdi da nikada nije primio Pekera, kako onda objašnjava fotografije čovjeka koji ulazi u državnu instituciju kojom je baš on rukovodio? Da nije, možda, pomislio da je Sedat Peker došao da preda paket? Možda je “stari obavještajac” zaključio da mu je u zgradu Vlade došao Glovo dostavljač? Ili da je neko slučajno pustio u državne prostorije jednog od najpoznatijih kriminalnih aktera iz regiona, i to bez njegovog znanja?
Ako je tako, onda je to još ozbiljniji problem: ili je Marković znao ko dolazi, pa danas pokušava da se opere od odgovornosti, ili nije znao, što bi značilo da mu je bezbjednosni aparat, koji je godinama “stvarao”, bio potpuno izvan kontrole i da su kriminalne figure ulazile u institucije mimo njegovog znanja. U oba slučaja, ne zvuči dobro.
Zato je gotovo komično slušati kako Marković govori o “manipulacijama”. Manipulacija je pokušaj da se zaborave dokazi koji su svima dostupni, manipulacija je pretvarati se da osuđeni kriminalac nije kročio u državnu instituciju, manipulacija je bježati od činjenica koje su uredno dokumentovane u arhivama medija koje su i dan danas dostupne javnosti.
Crna Gora ne boluje od zaborava, makar ne onog institucionalnog. A fotografija Pekera kako ulazi u zgradu Vlade biće najbolji odgovor na ovu novu rundu amnezije. Sa sve pitanjem: Gospodine Markoviću, ko je to zapravo ulazio u Vašu Vladu, investitor, turistički vodič, Glovo dostavljač ili međunarodno osuđeni kriminalac koga danas više ne prepoznajete?
Sve u svemu tu smo da Vam u još jednoj rundi „osvježimo“ memoriju, ukoliko bude bilo potrebno.
