Svijet danas svjedoči postojanju četvrte generacije ratovanja čija je osnovna ideja navesti neprijatelja da odustane od bilo kakvog vida borbe, ocijenio je univerzitetski profesor i književnik Slobodan Vladušić.
On je gostujući u emisiji „Ćirilica“ na TV Hepi kazao da ideal ratovanja nije više likvidirati populaciju neprijatelja ili neprijateljske vojnike, već učiniti nešto što je mnogo jeftinije sa aspekta vlastitih žrtava, a to je stvoriti jednu takvo takve stanje svijesti kod neprijatelja gdje će on zapravno odustati od borbe.
– Ako neprijatelj treba da odustane od borbe, vi treba da ga praktično odvojite od njegovog nacionalnog identiteta i da ga pretvorite u neku vrstu biočestice koja će funkcionisati kao jedan samostalni atom bez ikakve veze sa drugim ljudima koji ga okružuju i kao takav će biti idealan rob – poručio je Vladušić.
Prema njegovom shvatanju, ta vrsta ukidanja volje za borbom se vrši na dva načina.
– Prvo, sa jedne strane možete taj nacionalni identitet da izložite neprekidnom ponižavanju. Pritome, ako on nema više političku moć da se odbrani od tog ponižavanja, on želi da od tog ponižavanja pobjegne i to na način što će napustiti taj nacionalni identitet i izjašnjavaće se bilo kako. Najčešće će napustiti bilo kakav identitet – naveo je Vladušičć i dodao:
– Drugi momenat jeste da neki nacionalni identitet opteretite takvim stepenom krivice, tako da bi čovjek mogao normalno da živi on mora da se distancira od tog svog nacionalnog identiteta. I ne samo to, nego će jednu vrstu mržnje i animoziteta da projektuje na tu vrstu identiteta kako bi pokazao da je normalan čovjek. Po tom shvatanju, nije normalno imati bilo kakvu simpatiju prema nekom narodu koji je genocidan – kazao je pisac.
Vladušić nema dilemu da je danas srpski nacionalni identitet žrtva ili objekat obe ove projekcije.
– S jedne strane nametanje ogromnog stepena krivice koja je neopravdana i sa druge strane neprekidnog i kontinuiranog poniženja kako bi se pokazalo da taj narod nije sposoban da se politički odbrani od te vrste ponižavanja. To je jedna vrsta rasizma gdje se jednom narodu u cjelini pripisuju negativne osobine i ljudima koji su pripadnici tog naroda samo zato što su pripadnici tog naroda. To je vrlo opasno i nehumano i mi smo danas izloženi jednoj vrsti psihološkog genocida. Ako neko želi da vas ponizi i i nametne takav stepen krivice koji ne možete da izdržite i od koga morate da se distancirate, vi morate da stvorite jednu vrstu strategije i taktike kako biste se tome suprostavili. Morate imati jasnu ideju kakvo želite obrazovanje, demografsku i kulturnu politiku jer se upravo na toj ravni borite protiv ovih udara i napada – naglasio je Vladušić i dodao:
– Glavno pitanje je da li ćemo stvorit djecu koja će pasti u depresiju ako na svakih šest mjeseci ne dobiju mobilni telefon ili ćemo obrazovati djecu koja će moći da provedu 10 dana bez interneta. Da li ćemo stvoriti omladinu koja će biti orjentisana na potrošnju za šta nije potreban bilo kakav identitet ili ćemo stvoriti neku omladinu koja biti u stanju da nešto stvori – upitao je Vladušić.
