Međutim, iako je pravosudni epilog završen, slučaj Morinj nije zaključen – naprotiv, ulazi u novu fazu. Prema javno dostupnim informacijama, u toku je dogovor između vlada Crne Gore i Hrvatske o dodatnim isplatama, navodno u okviru političkog “zatvaranja slučaja”, koje podrazumijevaju i nove finansijske obaveze crnogorskih građana.
U ovom trenutku valja otvoreno i bez uvijanja postaviti nekoliko ključnih pitanja: ko, u ime koga i uz kakvo pravno utemeljenje odlučuje da se Crna Gora dodatno finansijski izlaže za događaje za koje je već isplatila milionsku štetu? I gdje su granice pravne odgovornosti, a gdje počinje političko servilno ponašanje koje zadire u suštinu državnog dostojanstva?
Plaćeno — i još nije dovoljno?
Crna Gora jeste priznala odgovornost i ispunila obaveze po osnovu presuda. Više od milion i po eura isplaćeno je žrtvama. Time je, makar formalno, država odaslala jasnu poruku da poštuje sudske odluke i međunarodne norme o zaštiti ljudskih prava. No, dodatne isplate — mimo presuda, u okviru bilateralnog političkog dogovora — otvaraju ozbiljna pitanja pravne valjanosti i suvereniteta.
U konkretnom slučaju, ako je riječ o političkom kompromisu na štetu budžeta Crne Gore, onda je jasno da se pravda pretvara u instrument političkog pritiska, a odgovornost postaje otvorena stavka za beskrajno ispostavljanje računa.
Pitanje reciprociteta i (ne)postojanje balansa
Dok Crna Gora pristaje na isplate i izvinjenja, izostaje bilo kakva reakcija iz Hrvatske na brojna zlodjela nad crnogorskim i srpskim civilima i vojnicima tokom istog rata. Gdje su krivične i građanske presude za zločine nad srpskim i crnogorskim civilima u Lici, Zapadnoj Slavoniji, Dubrovniku? Gdje su izvinjenja za “Oluju”, za protjerane, za civile ubijene u konvojima pod bijelim zastavama?
Crnogorska politika time ne pokazuje moralnu nadmoć, već političku inferiornost i nedostatak nacionalne strategije kada je riječ o odnosima sa susjedima. Svaka odgovornost — bila ona pravna, moralna ili politička — mora imati ravnotežu. Ovako, Crna Gora postaje jedina zemlja bivše Jugoslavije koja se otvoreno i višestruko izvinjava, plaća, i ne traži ništa zauzvrat.
Suverenitet nije moneta za potkusurivanje
Nema države u savremenoj Evropi koja bi se olako odrekla političkog samopoštovanja zarad tobožnjeg pomirenja. Pravo pomirenje počiva na istini i pravdi — ali i na principu reciprociteta, koji podrazumijeva da se priznanje i isprika traže s obje strane. Kada taj balans izostane, dolazimo do onoga što se danas dešava Crnoj Gori: situacije u kojoj jedna suverena država postaje subjekt pristajanja, a ne akter odlučivanja.
Ovaj slučaj je više od pravnog pitanja. Riječ je o testu političke zrelosti i dostojanstva. Ako se danas pristane na dodatne isplate bez jasnog pravnog osnova, sutra se može tražiti novo izvinjenje, nova reparacija, novi ustupak. I tako unedogled, sve dok Crna Gora ne bude svedena na model “poslušnog susjeda” koji egzistira samo da bi ispravljao greške prošlosti, dok se istovremeno svi ostali prave da istorija za njih nije ni postojala.
Ono što se danas događa pod izgovorom “završetka slučaja Morinj” zapravo je poniženje državnog suvereniteta Crne Gore. Isplata dodatnih sredstava, mimo sudskih presuda, predstavlja presedan koji može imati dugoročne posljedice po političku poziciju zemlje u regionalnim odnosima. Država koja ne zna stati u svoju odbranu – makar i simbolično – prestaje biti ozbiljan činilac u međunarodnoj areni.
Vrijeme je da se postavi granica: pravda – da, pokornost – ne.
