„Javnost u Crnoj Gori svakodnevno svjedoči fabrikovanju afera koje iniciraju ND Vijesti, a koje za svoj cilj imaju da United grupa, odnosno Dragan Đilas, stavi pod kontrolu Radio i Televiziju Crne Gore“, piše Alo, a prenose Borba, Informer, Srpski telegraf, Hepi, Prva, Tanjug, Objektiv i ostala mnogobrojna rodbina. Moguće i Adria, IN4S, Blic, Pink, Kurir, B92, Republika i da ne nabrajam više, znate i sami koliko ih ima u organizovanoj propagandnoj grupi gospodara Srbije. U tom pogledu Vučić je prevazišao svog učitelja i uzora Ðukanovića i njegovu OPG, made by Montenegro.
Dakle, pošto Đilas ne može ni da priviri na RTS, a kamoli da ga uređuje, bacio se na RTCG, što podjednako zabrinjava uredništvo i čitalačku publiku portala Alo, Informera, Borbe, Hepija, Prve i ostalih kurira zvaničnog Beograda. Očito je da su za AV i njegove marionete RTS i RTCG jedna glava i jedan jezik, od Vuka Karadžića i braće Grim do dana današnjeg.
Takvog zanimanja Vučićeve posluge za dešavanja u Crnoj Gori nije bilo još od Dritanovog pohoda na Krivokapićevu, 42. Vladu, kada su Alo, Informer, Borba, Hepi, Pink, Prva i ostatak OPG, zajedno sa Andrijom, Milanom i Milom, ginuli da se sruši Zdravko i njegovih 12 apostola, a na čelo nove vlade ustoliči mali i pošteni Ulcinjanin. Koga su spalili prije AN, u Kotoru a ne Novom, iako je i DA pisac, plus doktor nauka, ali istini za volju i moćnik – osnivač i vlasnik ruke pravde.
Da je portal Alo stavio u naslov, a Informer i Borba prenijeli, TV Prva i Adrija takođe, da Aleksandar Vučić pokušava da preuzme RTCG, onda bi se vlasnik i osnivač Uslužnog servisa Zetske banovine mogao braniti kako je Đilasov, znači nezavisan. Jer, kuku javnom servisu koga brane diktatori a blagoš, kako bi rekao ZK, onome koga hvale opozicionari.
Uz to, da je Alo napisao a Borba, Informer, Hepi, Prva, radio Mileva, Milan i Andrija prenijeli kako je RTCG Vučićev, bilo bi to ne samo prijatno iznenađenje, već i pokazatelj kako se čuda dešavaju, pa i to da brojne članice OPG jednom objave istinitu informaciju. Nešto što nije fake news ili smijurija poput pomenute – Dragan Đilas pokušava da preuzme RTCG. Naime, ako se Pobjeda u vrijeme Miloševića zvala Politikin zabavnik, a Informer u vrijeme Đukanovića Pobjeda u džepnom formatu, onda je RTCG danas RTS Poletarac. Ili RTS kolo. Što znači da Vučić ima dva uslužna servisa, jedan u Beogradu, drugi u Podgorici. I dva milomira marića, jednog koji se odaziva na ime Bujošević Dragan i drugog koji tvrdi da je Raonić Boris. A ne Skočko. Ko ne vjeruje, neka prebaci na RTCG, više će tamo naći serija i programa proizvedenih u Beogradu nego u vrijeme Emila Labudovića, kada Srbija i Crna Gora nisu bile u ratu ali su žestoko uzvraćale i branile goloruki srpski narod, upravo preko svojih javnih servisa. Koji se tada, 90-ih, nisu zvali tako nego isto kao danas – RTS i RTCG.
Ali, nije za ovo što gledamo kriv Raonić. Krivi smo mi, kažu uglas Bečić, Abazović, Milatović… Svi naši lideri kojima je generalni RTCG išao, poput daljinskog, iz ruke u ruku, a oni bili srećni misleći da će da traje vječno. Prvo je BR krenuo od Crvenih, da bi Skupština izabrala Savjet po njegovom liku a onda i njega samog za šefa RTCG-a. Kleo se Aleksi da je veći Demokrata i od samog Bogdanovića, i podobni Savjet je glatko izabran. Onda je, nakon obaranja 42. Vlade, pozelenio preko noći, toliko da ga je Dritan zamalo poveo sa sobom na kongres Zelenih Evrope, u daleki Kopenhagen. Raonić mu je bio toliko zahvalan da ga je častio live prenosom proslave Dana državnosti, što je od svih uslužnih servisa Evrope (USE) prije njega samo RTS znao da upriliči u povodu raznih rođendana velikog vođe AV.
Senzibilitet kontroverznog direktora RTCG za političke moćnike, i uslužne servise u službi baš tih moćnika, posebno je došao do izražaja kada su krenule turbulencije u PES-u. Raonić je opet zaigrao na sigurnu kartu – šefa države. Tako nam je portal RTCG svako malo javljao o raznim pikanterijama iz ove stranke ili dešavanjima na relaciji predsjednik-mandatar koja su išla u korist Milatovića. Sjećate se ekskluzivne fotke i video zapisa RTCG na kojima Spajki, kao sirak tužni, u nekom džemperčiću i bježeći od kiše, utrčava u zgradu šefa države da traži milost za nesuđenu vladu. Tada je izgledalo da od nje nema ništa i Raonić je, kao uvijek, bio na pravoj strani istorije. Kod pobjednika, dakle. Međutim, kako je nakon par sedmica Spajki uspio u nemogućoj misiji i formirao kabinet, Raonić je odmah počeo da grebe po vratima u Karađorđevoj bb. Mickey mu nije zaboravio Jakova pa je krenuo đonom – najavom da neće više bacati milione za šarenicu RTS i Vučićev odnosno Mandićev uslužni servis, već će Raonić morati da se potrudi i projektima obezbijedi budžetsku podršku.
A direktor Boris, ili šta bi dao da si na mom mjestu, u projektima je najbolji. To znaju i donatori i diktatori. Tako je preko noći iz ruku Jakova M. prešao u šake Milojka S. Pa sada na portalu RTCG čitamo ekskluzivno ono što je premijeru milo. Ili što je snio. Recimo, najnovije, da je kandidat PES-a glavni da naslijedi Brđanina, ali da ministar Šaranović “ne odustaje”! Umjesto da se taj Šaranović, poput Raonića, prilagodi. I digne ruke od zakonskog rješenja da ministar unutrašnjih poslova predlaže direktora UP. Pa sve prepusti premijeru. Kao što je Raonić uređivanje RTCG prepustio Vučiću. Kad zatreba. Odnosno Porfiriju, samo kad je crveno slovo. A Mandiću u vrijeme uskršnjeg posta i posjete Dodika. Ili Spajiću, dok je premijer. A Jakov neka se strpi.
BR se nudi aktuelnoj većini kao da će još 100 godina vladati, ali je spreman i za DPS i Bemax ako se već sjutra vrate na presto. U što malo ko vjeruje, liše Aleksandre Vuković Kuč i Draška Đuranovića.
Dakle, ne portalu Alo, ili Informeru, Borbi, Hepiju, Prvoj i da ne nabrajam, mnogo ih je, i svaki put kad pomenem bilo koga od njih kao da vam zalijepim šamar, pa zato ako tamo pročitate da neki Đilas pokušava da preuzme RTCG, onda budite sigurni da iza svega stoji nevidljiva ili crna ruka gospodara Srbije i regiona. Živeli. I živela Srbija, fenomenalni srpski svet i ništa gori RTS i RTCG.
