Uspjeh radikalno-desnih kandidata na izborima u Rumuniji, kao i brz uspon „TikTok-trijumfatora Đeorđeskua“ povod je da list Rajniše post objavi analizu u kojoj se taj fenomen posmatra šire i regionalno, odnosno u kontekstu „uspona ekstremista na jugoistoku Evrope“.
Autor članka, dopisnik iz Beograda Tomas Rozer, ocjenjuje: „Desno-radikalna ideologija sve je uticajnija, pa čak i u etabliranim strankama, nezavisno od njihovog profila“.
„Bez obzira da li se radi o velikosrpskim ili velikoalbanskim, proruskim ili moldavsko-skeptičnim stavovima, bez obzira da li se nose kravate ili čizme, u regionu koji gubi korene, u regionu koji potresaju beskonačna transformacija, emigracija i posljedice jugoslovenskih ratova, nacionalističke poruke sve više nailaze na plodno tlo“, piše Rajniše post.
Njemački list ipak doduše navodi da slika u regionu nije jedinstvena, kao i da su kontakti i saradnja među nacionalistima iz posvađanih susjedskih zemalja, od Bugarske i Sjeverne Makedonije, pa do Srbije i Hrvatske – ograničeni. Ono što im je zajedničko jeste „veličanje domaćih ratnih zločinaca, autoritarna sklonost jakim figurama, demonizovanje migranata, čežnja za revizijom nacionalnih granica, odbacivanje ideje braka za sve i prava na abortus, distanciranje od navodne zapadnjačke dekadencije i glorifikovanje autokratski obeleženog istoka.“
„Nacionalistički lovci na duše i glasove“ sve češće streme ka polugama vlasti, piše Rajniše post, a kao primjer navodi Mađarsku, gdje su „desno-populistički premijer Viktor Orban i njegova stranka Fides odavno iz ozbiljne igre izbacili desno-ekstremnu konkurenciju“ (stranku Jobik).
„U susjednoj Srbiji od 2012. je na vlasti nacional-populistička SNS svemogućeg predsjednika Aleksandra Vučića. Neonacističke garde poput ’Narodnih patrola’, ali i grupe huligana koje su tijesno povezane s tajnim službama i narko-klanovima, služe beogradskim vlastodršcima s jedne strane kao vanparlamentarne batinaške trupe, a s druge – vlast pomoću takve ekstremističke konkurencije može da se profiliše kao ’umjerena snaga’“, navodi se u članku.
I dok je ruski uticaj, kako piše njemački list, upadljivo jak u desno-ekstremnim krugovima u Bugarskoj, Srbiji, Crnoj Gori ili Sjevernoj Makedoniji, on gotovo da ne igra nikakvu ulogu među velikoalbanskim nacionalistima ili kod krajnjih desničara u Hrvatskoj, koji su često, kako piše u analizi, religiozno obilježeni: „Neke ultra-nacionalističke stranke u Hrvatskoj, poput Domovinskog pokreta koji u međuvremenu sjede i u vladi, potiču iz miljea desnog krila konzervativnog HDZ-a.“
Vladajuća stranka u Hrvatskoj ne može nikako da se označi kao desno-populistička ili desno-ekstremna, smatra autor članka. Ali dodaje: „Napori HDZ-a oko toga da u svoje redove ’inkorporira’ i desni spektar, odnosno da ga tako eliminiše, nisu baš uspješni. Glorifikovanje fašističkog, ustaškog režima odavno je mutiralo u sastavni dio nacionalnog političkog folklora, a ne samo na fudbalskim utakmicama i rok-koncertima. Desno-klerikalni pokreti bore se protiv ravnopravnosti žena, prava na abortus i istopolnih brakova. Istovremeno su sve češći rasistički motivisani napadi na radne migrante iz Azije“, zaključuje Rajniše post.
