Srpski grindcore/alternative rock bend “Urgh!” nakon 15 godina duge pauze obradovao je fanove novim albumom pod nazivom “Posle pandemije, pre Trećeg svetskog rata”.
“Album je nastao nakon petnaestogodišnje hibernacije tokom koje se ‘Urgh!’ kreativno ponovo pronašao. Cjelokupnu muziku je radio Yolefist, tekstove i vokale guru Ghagi, gostovala je Zoja iz kultnog sastava Lira Vega, a za produkciju je bio zadužen Luka iz studija Citadela”, najava je albuma koji je objavljen početkom mjeseca, a uz poruku da publika naredni album neće čekati više od decenije.
Album je objavljen i promovisan u KC Gradu u Beogradu, 9. juna, nekoliko dana prije nego što je počeo sukob Izraela i Irana, pa iako su muzičari isticali da se nadaju da je samo prvi dio naziva albuma “Posle pandemije, pre Trećeg svetskog rata” tačan, sada su možda i bliže predviđanju događaja u budućnosti.
No u razgovoru za “Vijesti” guru Ghagi ističe da se “…pre Trećeg svetskog rata” više odnosilo na oružane sukobe, političke tenzije i ekonomsku nesigurnost u svim djelovima svijeta, a pričao je i o dugogodišnjoj pauzi sastava “Urgh!” i samim pjesmama te otkrio zanimljivosti vezane za njih.
Album je nastajao u trenutku kada su svi odahnuli, jer pandemija prolazi, ali su bili iznenađeni oružanim sukobima, političkim tenzijama i ekonomskom nesigurnošću na svim stranama svijeta. Naslov je u izvjesnom smislu samo vremenska odrednica, a istovremeno odiše teskobom situacije u kojoj se čovječanstvo nalazi po prvi put. Time, ironično, internet više nije bio jedina globalna spona među ljudima, bez obzira gdje se nalaze.
Grupa “Urgh!” se nada da je samo prvi dio naslova tačan, tj. da je pandemija iza nas, a da nas u budućnosti ne očekuju veliki međunarodni sukobi. Mi predlažemo jedan mogući izlaz iz takvog okruženja koji je alegorijski predstavljen na omotu albuma. Na njemu su osoba u skafanderu, kao simbol istraživanja spoljašnjeg svijeta, i osoba sa trećim okom, kao simbol istraživanja unutrašnjeg svijeta. Tako i pod najtežim uslovima nastaju novi predjeli, na omotu vidljivi kao nepregledna polja ružinih grmova pod nebom koje nije na ovoj Zemlji.
Slušaoci koji nas prate znaju da ‘Urgh!’ nikad nije bio skupina profesionalnih muzičara. A život piše neke svoje priče, nameće obaveze i suočava nas sa izazovima. Iako je savremeni pristup da se snimi i promoviše singl, odlučili smo se da snimamo tek kada je bilo dovoljno pjesama za cijeli album. S obzirom na to da se ne nalazimo vikendom da džemujemo i pravimo novu muziku, već tražimo vrijeme u rasporedu tokom kojeg možemo da budemo kreativni, proteklo je puno vremena. Sa druge strane, takav pristup nam je dozvolio da bez pritiska odaberemo pjesme koje se muzički i tekstualno uklapaju u koherentnu cjelinu.
U svakom slučaju, veliki je uspjeh da je album tu i spreman za predstavljanje publici.
Pri tome nam je cilj bio da ne ponavljamo prethodni opus, ali i da se ne oslanjanjamo na trendove. Jer, život od nas zahtijeva da idemo naprijed (pjesma ‘Moć navike’: jedino što se računa je kako i kuda dalje) i umije da bude nemilosrdan (pjesma ‘Gde si, kako si?’ nikad nije bilo boljega života, uvek te vreba neki sociopata). A uz ljubav pažnju i razumijevanje naš život ovdje i sada može biti ljepši i bolji (pesma ‘Mikrodoziranje’: Ništa više ne može da me iziritira/Biće da je to od tvojih dodira/Priđi bliže da se njima mikrodoziram).
Kao i u slučaju prethodnog albuma, “Pozorište surovosti”, nadahnuće je došlo nepozvano i natjeralo nas da stvaramo. Neke ideje su bile stare, neka sasvim nove, a odlučili smo se da ovekovječimo one koje su nam u datom trenutku bile najzanimljivije.
Bend ni u jednom trenutku nije bio u isto vrijeme na istom mjestu, čak ni u studiju. Na primjer, pjevačke probe su bile u autu na putu za posao. Komunicirali smo preko interneta. A to je sve veliki pomak u odnosu na početke benda, kada se probalo po iznajmljenim prostorijama, najčešće u podrumima, šupama i atomskim skloništima. Tada je rad u studiju koštao malo bogatstvo, a snimalo se na magnetofonskoj traci.
Ali, mi smo hteli da odemo korak dalje i istražimo načine na koje nam savremene tehnologije mogu pomoći u radu. Album objavljujemo sami na internetu, dostupan je od 6. juna na svim platformama (Spotify, iTunes, Bandcamp itd.). Time je kontakt sa slušaocima preko društvenih mreža direktan, ali istovremeno otežan količinom sadržaja koji im svakodnevno stoje na raspolaganju. Odluka da omot, fotografije i promotivne spotove radimo vještačkom inteligencijom je bila logična posljedica kretanja u takvom prostoru.
Na albumu je 14 pjesama. Cjelokupnu muziku je radio Yolefist, tekstove i vokale ja, gostovala je Zoja iz kultnog sastava Lira Vega, a za produkciju je bio zadužen Luka iz studija Citadela.
A evo i nekih zanimljivosti – Pjesma “Igra velikih brojeva” pisana je u slobodnom stihu i bavi se fraktalima i velikim odlukama: U kaleidoskopu događaja/prelamam odsjaj jednog drevnog praskozorja,/pupoljka na stablu proviđenja,/fraktala nebeskih dubina.
Pjesma “Kancelarijski pastuv”, posvećena je svima koji dane provode sjedeći pred kompjuterom, istresajući se po tastaturi, svima koji ostavljaju srce u eksel tabeli, na prezentacijama i na sastancima koji su mogli da traju kraće: Srce sam ostavio u Eksel tabeli/To mnogi nisu mogli jer nisu smeli/Ali da su umeli ili barem hteli/Znali bi kako VLOOKUP sreću deli.
Dalje, “Narodne mudrolije”, najslušljivija pjesma grupe “Urgh!” do sada u kojoj su narodne izreke osnova teksta: I dok se trošiš na repetitivne radnje seti se/Ponavljanje je majka nauke/Istorija je učiteljica života/Ali ima još mnogo da se uči jer se istorija ponavlja.
Pjesma “Duhoklonuće” je pisana u dvadesetercu. Duhoklonuće je nova riječ i znači depresija. Na nju nam je pažnju skrenula jedna profesorka sa Filozofskog fakulteta u Beogradu: Ne pomaže ni ako si štreber, uvek neko zna bolje od tebe:/Pod visokim pritiskom nastaju dijamanti i drago kamenje./U toj igri će od povišenog pritiska poneko i da rikne,/Pa ko preživi može o tome lakovernima da priča bajke.
Album zatvara instrumental “Retro III” i pravi kontinuitet sa instrumentalima “Retro” i “Retro II” koje je “Urgh!” snimio u prošlom vijeku, a kojih će se sjetiti oni koji bend duže prate.
Po prvi put od kada postojimo, a na krilima gorepomenutog nadahnuća, imamo više ideja nego što može da stane na jedan album. Zbog toga smo sigurni da će sljedeći album doći brže nego ovaj. Cilj nam je da i tu napravimo pomak, muzički i tematski. Ali to je budućnost, fokus je na albumu koji je pred vama.
Poslije ovolike pauze bilo nam je bitno da se sa slušaocima sretnemo, kako bi se savremenim rečnikom kazalo, u realnom svijetu, odnosno u analognom okruženju. Odlučili smo se za preslušavanje albuma u KC Grad u Beogradu.
Nastupe u budućnosti ne isključujemo, ali ih je još uvek nemoguće organizovati zbog obaveza članova benda. Ali imamo i pitanje za vaše čitaoce: Da li je preslušavanje albuma sa grupom URGH! u Podgorici format koji vas zanima?
Pjevačke probe su bile u autu na putu za posao. Komunicirali smo preko interneta. A to je sve veliki pomak u odnosu na početke benda, kada se probalo po iznajmljenim prostorijama, najčešće u podrumima, šupama i atomskim skloništima. Tada je rad u studiju koštao malo bogatstvo, a snimalo se na magnetofonskoj traci
Slušaoci koji nas prate znaju da ‘Urgh!’ nikad nije bio skupina profesionalnih muzičara. A život piše neke svoje priče, nameće obaveze i suočava nas sa izazovima. Iako je savremeni pristup da se snimi i promoviše singl, odlučili smo se da snimamo tek kada je bilo dovoljno pjesama za cijeli album
Bonus video:
