RCS je osnovana pod imenom Revenue-Marine odlukom Kongresa SAD avgusta 1790. kao pomorska oružana formacija sa zadatkom kontrole i naplate carine na moru u akvatorijumu pod kontrolom i fiskalnim suverenitetom SAD. Meneghetti je napustio službu prčanjskih brodovlasnika iz koncerna familija Florio i Gjurović, obreo u SAD, i u službu Revenue Cutter Servicea – Civilne uprave SAD na Filipinima, stupio je 29. juna 1904. godine
Veliki broj pomoraca iz Boke Kotorske minulih vjekova ostavio je značajan trag službujući u ratnim ili trgovačkim mornaricama mnogih država. Malo ljudi, međutim, kod nas upoznato je sa činjenicom da je jedan Bokelj – kapetan duge plovidbe Pavo (Paolo) Meneghetti rodom sa Prčanja, svojevremeno bio zapovjednik broda u američkoj Revenue Cutter Service (RCS) službi. Meneghetti je u RVS nosio čin kapetana a što inače, odgovara činu kapetana korvete u Ratnoj mornarici SAD.
RCS je osnovana pod imenom Revenue-Marine odlukom Kongresa SAD avgusta 1790. kao pomorska oružana formacija sa zadatkom kontrole i naplate carine na moru u akvatorijumu pod kontrolom i fiskalnim suverenitetom SAD. Vremenom je kroz praksu, ali i izmjene zakona, RCS dobijala dodatne nadležnosti koje su se odnosile prvenstveno na sigurnost i bezbjednost na moru, do nekih čisto vojnih dužnosti, poput vođenja antipiratskih operacija. RCS je djelovala pod nadležnošću Ministarstva finansija SAD, a odlukom Kongresa, 28. januara 1915. spojena je sa drugom Vladinom organizacijom – United States Life – Saving Service koja se bavila spašavanjem na moru, u jedinstvenu novu organizaciju Obalnu stražu SAD – United States Coast Guard koja je danas najpoznatija takva institucija u svijetu.
Prčanjanin Paolo Giovannija Meneghetti stekao je patentu kapetana duge plovidbe u trgovačkoj mornarici Austrije godine 1873. Nakon toga zapovijedao nekoliko bokeljskih jedrenjaka, među kojima i čuveni prčanjski bark “Columbus” koji je često plovio preko Atlantika, na relacijama između Evrope i istočne obale SAD.
Nema preciznijih podataka kako se Meneghetti, kada je napustio službu prčanjskih brodovlasnika iz koncerna familija Florio i Gjurović, obreo u SAD, ali se zna da je u službu Revenue Cutter Servicea – Civilne uprave SAD na Filipinima, stupio je 29. juna 1904. godine, kao zapovjednik američkog carinskog katera USRC “Scoter”, za platu od 1.200 dolara. Podatak da je njegova plata bila duplo veća od plate dotadašnjeg zapovjednika ovog broda, kapetana Vincente Angelosa, rođenog Filipinca iz Kavitea, možda najbolje govori koliko je bokeljski pomorac bio cijenjen od svojih novih poslodavaca.
Meneghetti je inače, tih godina bio jedan od ukupno 100 kapetana u RCS odjelu na Filipinima, od kojih su 35 poput njega, bili strani državljani, 17 su bili američki državljani iz SAD, a 48 američki državljani sa Filipina.
USRC “Scoter” (brod je ime dobio po jednoj vrsti divlje morske patke) je tada bio dodijeljen obalnom inspekcijskom distriktu San Fernando na ostrvu Union kao i “Aparri carinskom distriktu” na ostrvu Luzon. Kasnije je, kao jedan od ukupno šest katera koji je RCS imala na raspolaganju na Filipinima, ovaj brod bio odgovoran za patroliranje morem i carinski nadzor luka i akvatorijuma između ostrva Borneo, Palawan i Cagayan de Jolo, sa bazom na ostrvu Balabac.
“Scoter” je inače, bio jedan od šest malih čeličnih parobroda sa pomoćnim pogonom na jedra, kineske gradnje a koje je američka Vlada – Civilna uprava Filipina, godine 1902. kupila u Hong Kongu za potrebe RCS-a na Filipinima. Bio je toj mali brodić od 27,9 metara dužine, širine 4,5 metara i sa gazom od 2,5 metara. Pogonjen malim klipnim parostrojem, USRC “Scoter” mogao je postići skromnu maksimalnu brzinu od nepunih 9 čvorova, a nosio je brodske zalihe od 16 tona uglja i 7 tona vode. Bio je naoružan sa jednim brzometnim topom kalibra 37 milimetara. Brod je kao plovilo čija se zvanično, popravka ne isplati, povučen iz operativne upotrebe u januaru 1908. i već u maju iste godine prodat na aukciji civilnim kupcima za 1.560 dolara.
Za vrijeme dok je njime komandovao kapetan Meneghetti, USRC “Scoter” se uprkos svojim skromnim maritimnim karakteristikama i maloj brzini koja mu je otežavala progon i hvatanje prekršilaca propisa na moru, istakao uspješno sprečavajući kontrabandu ljudi, opijuma i drugih zabranjenih materija između Bornea koji je bio pod kontrolom Holanđana i Britanaca, te filipinskih ostrva koja su tada bila američka tzv. prekomorska teritorija.
Na ovog interesantnog, ali u našoj javnosti slabo poznatog pomorca čija je karijera u RCS SAD – budućoj američkoj Obalnojun straži tek posebna i nedovoljno osvijetljena epizoda iz njegovog života, u rodom mjestu kapetana Pava Meneghettija – Prčanju i danas podsjećaju zanimljivi eksponati – ljušture velikih školjki iz Indijskog okeana (Tridacna gigas). On je naime, nekoliko primjeraka tih velikih školjki 1909. godine poslao iz Manile – glavnog grada Filipina, kao svoj dar župnoj crkvi Rođenja Blažene Djevice Marije na Prčanju. Te školjke već decenijama ukrašavaju ionako impresivnu unutrašnjost ovog hrama jer ugrađene u njegove stubove, služe kao izuzetno originalne i nesvakidašnje lijepe posude za blagoslovljenu vodu.
Za vrijeme službe u tim, tada još uvijek nedovoljno ispitanim tropskim vodama sjeverozapadnog Pacifika – Sulu mora, kapetan Meneghetti je igrom slučaja, došao u situaciju da napravi i par manjih geografskih otkrića i ispravi nedostatke u tada važećim pomorskim kartama. Naime, tokom 1906. godine, prčanjski kapetan na komandnom mostu američkog carinskog patrolnog broda je u akvatorijumu oko ostrva Palawan i Rasa otkrio da na mjestu gdje je na pomorskim kartama ucrtano sigurno sidrište, zapravo postoji opasna plićina na koju se brodovi mogu nasukati. On je to otkrio na način da je njegov USRC “Scoter” koji je tada bio posebno opterećen i gazio 8 stopa i 6 inča (2,59 metara) na mjestu koje je zvanično važilo za sigurno sidrište sa dubinom mora tobože značajno većom od gaza “Scotera”, zakačio kobilicom morsko dno, na sreću bez ikakvih posljedica.
Nedugo potom, “Scoter” pod zapovjedništvom prčanjskog kapetana je sjeverno Rasa ostrva, otkrio još jednu manju manju, do tada nepoznatu hridinu a koja je vrebala na plovnom putu, prekrivena samo sa tek metar ipo dubine mora. Kapetan Meneghetti je u karte ucrtao preciznu poziciju ove opasne hridi, odredivši je trijangulacijom azimuta uzetih na rt Camarana, ostrvo Arebna i ostrvo Rasa, te je o tome odmah izvijestio pomorske vlasti i Hidrografsku službu SAD-a koja je njegovo otkriće odmah unijela u sve pomorske karte i objavila ga u međunarodnom Oglasu za pomorce.
1.200 dolara je bila plata Pava Meneghettija kao zapovjednika američkog carinskog katera USRC “Scoter”
Bokelji su bili članovi posade ili su zapovijedali ratnim ili trgovačkim brodovima samostalnog Kotora, raznih južnoslovenskih srednjevjekovnih država koje su se do početka 15. vijeka smjenjivale na ovom području, Mletačke Republike, Austrije, Austro-Ugarske, Argentine, Urugvaja, Čilea, Francuske, Rusije…
Kao korsari ratovali su na moru za račun Serenissime, Malteških Vitezova, Kneževine Monako, Ruskog Carstva, Napoleonove Francuske, čak i engleske kraljice, a kao pirati koji su napadali sve na što naiđu na moru, radeći isključivo za svoj sopstveni račun. Pritom su bokeški pomorci ispisali neke od najslavnijih stranica ovdašnje ali i svjetske pomorske povijesti poput herojskog podviga kotorske galije “Sveti Trupun” u bici kod Lepanta 1571, junaštva kapetana Petra Želalića sa otimanjem najjačeg turskog ratnog broda “Kruna otomanska” 1760, ili izvanrednog vojničkog poduhvata admirala Matije Zmajevića u bici ruske i švedske flote kod Ganguta 1714.godine.
Bokelji su bili sposobni i hrabri pomorski istraživači koji su ispitivali i neke od najudaljenijih krajeva svijeta, kao što je to krajem 19. i početkom 20. vijeka na samom jugu Južne Amarike činio kapetan Petar Zambelić sa Luštice, a koji je važio za jednog od najboljih poznavalaca i pilota u Magelanovom tjesnacu i okolnim izazovnim čileanskim vodama.
