Identifikovana misteriozna nova vrsta tropskog ciklona

Identifikovana misteriozna nova vrsta tropskog ciklona

Za nešto tako haotično kao što je vjetar, meteorolozi imaju tendenciju da imaju prilično dobar uticaj na vrste cirkulišućih obrazaca vazduha za koje možemo očekivati da ćemo videti oluje širom svjeta.

Jedan je, čini se, do sada klizio ispod radara. U nastojanju da bolje razumeju kontraste u temperaturi okeana u Indijskom okeanu, naučnici su otkrili novu vrstu tropskog ciklona koji se javlja nekoliko puta godišnje na obali Sumatre.

Jedinstvene, kratkotrajne oluje se javljaju na cikličnoj osnovi u jugoistočnom Indijskom okeanu. Imaju tendenciju da počnu da se kovitlaju zimi i u proleće (na južnoj hemisferi), kada se zapadni ekvatorijalni vetrovi susreću sa severozapadnim vetrovima.

Istraživači su prilično upoznati sa pljuskanjem velikih količina vazduha u blizini zapadnih ekvatorijalnih vetrova tokom letnjih meseci, posebno poznatih kao Borealna letnja intrasezonska oscilacija.

Ali periodičnost ovih oscilacija nije sasvim odgovarala obrascima oluja, što je pozvalo naučnike da kopaju dalje.

Prema dnevnim atmosferskim podacima, samo tri značajna događaja zahlađenja dogodila su se na obali Sumatre od 1988. godine, a čini se da ove anomalije prate nedostatak aktivnosti ciklona.

Rezultati su zapravo prilično slični sili hlađenja El Ninjo-južne oscilacije (ENSO), kažu istraživači, koja se javlja u istočnom ekvatorijalnom Pacifiku.

U ekvatorijalnom Indijskom okeanu, razlika u temperaturama površine mora u tropskim zapadnim i istočnim zonama poznata je kao dipol Indijskog okeana (IOD), i čini se da je usko povezana sa aktivnošću ciklona u blizini Sumatre.

Tokom formiranja ciklona koji zagreva vodu u jugoistočnom tropskom Indijskom okeanu (SETIO), severozapadni vetrovi se pojačavaju, dok zapadni ekvatorijalni vetrovi slabe.

Ceo događaj se odvija u toku oko 10 dana, a tokom svake sezone IOD (od jula do septembra) u prosjeku se dogodi oko 5 SETIO oluja – kumulativno trajanje od oko 50 dana. Međutim, tokom nekih godišnjih doba može se pojaviti samo jedan ciklon.

„Dramatične promjene se dešavaju u nekim godinama kada SETIO cikloni ne uspeju da se razviju, a ambijentalni vetrovi pokreću pojavu hladne morske vode na ogromnom području snažno remeteći i vetrove i obrasce padavina iznad Indijskog okeana“, kaže okeanograf Jochen Keempf sa Univerziteta Flinders.

Zapadne vetrove koji struju oko Sumatre naučnici su ranije primetili, ali nikada nije bilo jasno odakle su došli.

„Ova česta pojava SETIO ciklona objašnjava njihovu kontrolu nad prosečnim ekvatorijalnim zonskim vetrovima u istočnom Indijskom okeanu, kojih inače skoro da nema“, pišu autori.

U stvari, cikloni širom sveta čine većinu sile vetra koja teče oko ekvatora.

Tokom SETIO ciklona, uzdizanje hladne vode u jugoistočnom Indijskom okeanu je potisnuto severozapadnim vetrovima – slično onome kako vetrovi sa obale Perua kontrolišu uzdizanje La Ninje.

„Stoga, poremećaji vetra snažno moduliraju intenzitet obalnog uzdizanja i povezanih anomalija [temperature površine mora] u oba okeana“, pišu autori.

„Međutim, intenzitet ekvatorijalnog uzdizanja je značajno drugačiji. U Tihom okeanu, istočni pasati izazivaju kontinuirano ekvatorijalno uzdizanje koje je pojačano u blizini peruanske obale. Zbog efekta ciklona SETIO, ekvatorijalni vetrovi u istočnom Indijskom okeanu imaju tendenciju da budu generalno na zapadu i stoga deluju na suzbijanje ekvatorijalnog uzdizanja.“

S obzirom na neizvesnost budućnosti Zemlje, istraživači kažu da je bolje razumevanje SETIO ciklona od najveće važnosti.

Ove oluje utiču na dipol Indijskog okeana, koji zauzvrat snažno utiče na klimu i padavine u okolnim zemljama, uključujući Australiju.

Bolje razumevanje atmosferskih i okeanskih strujanja u ovom delu sveta pomoći će da se poboljšaju lokalni klimatski modeli, omogućavajući stručnjacima da bolje predvide kuda se kreće brzo globalno zagrevanje i kako se najbolje možemo pripremiti za buduću katastrofu. Studija je objavljena u časopisu Journal of Southern Hemisphere Earth Sistems Science.