Počinje prva svjetska probna transfuzija crvenih krvnih zrnaca uzgojenih u laboratoriji

Počinje prva svjetska probna transfuzija crvenih krvnih zrnaca uzgojenih u laboratoriji

Probno testiranje koliko dugo transfuzija laboratorijski uzgojenih crvenih krvnih zrnaca traje u telu moglo bi da revolucioniše kliničku negu ljudi sa poremećajima krvi kojima je potrebno redovno dopunjavanje krvi.

Prvo svjetsko ispitivanje, koje je u toku u Velikoj Britaniji, proučava da li crvena krvna zrnca napravljena u laboratoriji traju duže od krvnih zrnaca napravljenih u telu.

Iako je ispitivanje samo malo, ono predstavlja „ogromnu odskočnu dasku za proizvodnju krvi iz matičnih ćelija“, kaže ćelijski biolog sa Univerziteta u Bristolu Ešli Toje, jedan od istraživača koji rade na studiji.

Da bi napravio transfuziju, tim istraživača je izolovao matične ćelije iz donirane krvi i nagovorio ih da naprave više crvenih krvnih zrnaca, što je proces koji traje oko tri nedelje.

U prošlosti, istraživači su pokazali da mogu da transfuzuju krvna zrnca uzgojena u laboratoriji nazad u istog donora od koga su dobijeni. Ovog puta, ubrizgali su proizvedene ćelije u drugu kompatibilnu osobu – proces poznat kao alogena transfuzija.

Samo dve osobe su do sada dobile crvena krvna zrnca napravljene u laboratoriji pod pomnim nadzorom, a klinički tim nije prijavio „nema neželjenih nuspojava“, navodi se u saopštenju objavljenom prošlog meseca.

Najmanje još osam učesnika dobiće dve transfuzije krvi od 5 do 10 mililitara, u razmaku od najmanje četiri meseca. Jedna transfuzija će sadržati crvena krvna zrnca koju daje donator; drugi će imati crvene ćelije uzgojene u laboratoriji dobijene od matičnih ćelija istog donatora.

Nakon transfuzije u tela zdravih dobrovoljaca, proizvedene ćelije – koje su obeležene bojom za praćenje – biće praćene dok prolaze kroz cirkulatorni sistem tela, sve dok se ne istroše, progutaju i recikliraju.

Sve krvne ćelije uzgojene u laboratoriji su sveže napravljene od doniranih matičnih ćelija, dok tipična donacija krvi sadrži mešavinu novih i meseci starih krvnih zrnaca, tako da se istraživači nadaju da će proizvedene ćelije preći daljinu i trajati duže. Ranije studije na životinjama to sugerišu.

Prosečan životni vek ljudskog crvenog krvnog zrnca je oko 120 dana. Ako ćelije uzgojene u laboratoriji mogu da prežive donirana krvna zrnca, to bi moglo značiti da u budućnosti pacijentima kojima je krv redovno potrebna možda neće biti potrebne transfuzije tako često.

„Ako naše ispitivanje, prvo takvo u svetu, bude uspešno, to će značiti da će pacijentima kojima su trenutno potrebne redovne dugotrajne transfuzije krvi u budućnosti biti potrebno manje transfuzije“, kaže Sedrik Gevart, hematolog sa Univerziteta Kembridž i šef islednik suđenja.

Ne samo da bi ćelije uzgojene u laboratoriji mogle da smanje učestalost transfuzije krvi za one kojima je potrebna, to bi takođe moglo pomoći da se izbegnu komplikacije povezane sa ponovljenim infuzijama.

Na primer, pacijentima sa poremećajima krvi kao što je bolest srpastih ćelija često su potrebne redovne transfuzije krvi, oslanjajući se na dobru volju davalaca krvi i sreću da pronađu pravi spoj. Osoba sa bolešću srpastih ćelija primaće transfuziju krvi kako bi zamenila izobličene crvene ćelije koje stvara njihovo telo, kako bi povećala nivo kiseonika.

U međuvremenu, višestruke transfuzije mogu uzrokovati akumulaciju gvožđa u telu, što je komplikacija poznata kao preopterećenje gvožđem. S obzirom na dugotrajne crvene ćelije, rizik od nakupljanja gvožđa mogao bi se smanjiti.

Manje transfuzije bi takođe moglo da smanji rizik da pacijenti sa ponovljenim transfuzijama razviju imune reakcije opasne po život na određene krvne grupe donatora. Previše transfuzija jedne krvne grupe i telo bi moglo da počne da proizvodi antitela protiv nje.

Jedno od preostalih pitanja je da li se proces može povećati kako bi se proizvele veće količine krvi potrebne za kliničku negu.

„Trenutno našim volonterima dajemo samo jednu do dve kašičice i normalno, za transfuziju, transfuziju biste dali sto puta veću količinu“, objašnjava istraživač Rebeka Kardigan, klinički naučnik sa Univerziteta u Kembridžu.

Takođe je potrebno više istraživanja da bi se razumelo u kom trenutku se matične ćelije iz krvi umaraju od stvaranja crvenih krvnih zrnaca i treba ih dopuniti sa više donacija.

„Da bismo odavde prešli na rutinski proizvod za pacijente, očigledno je potrebno mnogo više posla koji će trajati mnogo godina“, kaže Kardigan u video snimku ispod, gde možete videti kako se ćelije prave.

Iako neće zameniti potrebu za davaocima krvi, ako se ćelije uzgojene u laboratoriji pokažu da su bezbedne i dugotrajne, mogle bi da transformišu brigu o ljudima sa složenim potrebama za transfuzijom.

Proizvodnja krvi za one među nama sa izuzetno retkim krvnim grupama takođe može biti mogućnost.

„Potreba za normalnim davanjem krvi za obezbeđivanje velike većine krvi će ostati“, kaže Farrukh Šah, medicinski direktor za transfuziju u jedinici za krv i transplantaciju Nacionalne zdravstvene službe Velike Britanije.

„Ali potencijal da ovaj rad koristi pacijentima koji se teško transfuzuju je veoma značajan.“