Studija je ispitivala izgled mozga više od 3.000 Amerikanaca, starosti između 55 i 65 godina, i otkrila da oni rođeni 1970-ih imaju 6,6% veći ukupni volumen mozga od onih rođenih 1930-ih. Pripadnici generacije X takođe su imali skoro osam procenata veću zapreminu bele materije i skoro 15% veću zapreminu površine sive materije u poređenju s pripadnicima tihe generacije.
Jedan specifičan dio mozga, nazvan hipokampus, koji igra glavnu ulogu u pamćenju i učenju, povećao se za 5,7% u zapremini tokom uzastopnih proučavanih generacija.
„Čini se da decenija kada se neko rodi utiče na veličinu mozga i potencijalno dugoročno zdravlje mozga”, objašnjava neurolog Čarls Dekarli sa Univerziteta u Kaliforniji, koji je vodio istraživanje, navodeći da genetika igra glavnu ulogu u određivanju veličine mozga, ali naši nalazi ukazuju na to da spoljni uticaji takođe imaju značaj, piše Science Alert.
Danas demencija pogađa desetine miliona ljudi širom sveta, a kako svetska populacija stari, broj dijagnoza ove bolesti povećava se i na putu je da se utrostruči u naredne tri decenije. Ipak, postoji nada: u poslednje tri decenije, učestalost demencije u Americi i Evropi opada za oko 13% svake decenije. Čini se da se apsolutni rizik od demencije smanjuje za mlađe generacije, verovatno zbog zdravijeg načina života i obrazovanja.
Demenciju karakteriše stanjivanje sive materije mozga, zvane korteks, koja igra ključnu ulogu u pamćenju, učenju i rasuđivanju, između mnogih drugih kognitivnih procesa. Pošto se bolesni mozak postepeno smanjuje tokom vremena, logično je da veći volumen mozga na početku može pomoći u zaštiti od gubitaka povezanih sa starenjem. Studije su pokazale da su kognitivne performanse bolje kod pacijenata sa Alchajmerovom bolešću koji imaju veći mozak, što podržava tzv. „hipotezu o rezervi mozga”.
Da bi ispitali da li veličina mozga može objasniti manju učestalost demencije kod mlađih generacija, Dekarli i njegove kolege koristili su podatke iz studije koja je pratila zdravlje Amerikanaca rođenih između 1930. i 1980. godine. Kada su učesnici imali između 55 i 65 godina, što se dogodilo između 1999. i 2019. godine, podvrgnuti su magnetnoj rezonanci mozga. Ti podaci su objavljeni tek u oktobru 2023. godine.
Dekarli i tim su potom pokazali da mlađe generacije imaju veći obim mozga, kako u celini, tako i na regionalnom nivou. Analiza nije bila ograničena na poređenje onih rođenih 1930-ih i 1970-ih; istraživači su je ponovili među 1.145 odraslih osoba sličnog uzrasta rođenih 1940-ih i 1950-ih. Njihovi nalazi ponovo su otkrili stabilan i konzistentan porast obima mozga deceniju po deceniju – efekat koji je, prema istraživačima, mali za pojedinca, ali „verovatno značajan na nivou populacije”.
„Veće strukture mozga, poput onih koje smo primetili u studiji, mogu odražavati poboljšani razvoj mozga i bolje zdravlje mozga. Veća struktura mozga predstavlja veću moždanu rezervu i može ublažiti efekte bolesti mozga povezanih sa uzrastom u kasnom životu, kao što su Alchajmerova bolest i srodne demencije”, rekao je Dekarli.
Ipak, neuronaučnici se ne slažu uvek oko toga da li zapremina mozga može biti pouzdana zamena za rezervu mozga. Neke studije nisu pokazale značajnu povezanost između performansi pamćenja i zapremine mozga tokom vremena. Veličina, na kraju krajeva, nije sve kada je u pitanju funkcija mozga – ne čini vas nužno pametnijim. Ali može pružiti dobar „tampon” protiv pogoršanja koje dolazi sa starenjem.
Redovno vežbanje, na primer, povezano je sa većim volumenom mozga u regijama za memoriju i učenja, dok loša ishrana, konzumiranje alkohola i socijalna izolacija imaju obrnuti efekat.
