Klimatska kriza uzrokuje da svaki dan postaje duži, pokazuje analiza, dok masovno otapanje polarnog leda preoblikuje planetu, navodi Gardijan.
Fenomen je upečatljiva demonstracija kako akcije čovječanstva transformišu Zemlju, rekli su naučnici, suprotstavljajući se prirodnim procesima koji postoje milijardama godina.
Promjena dužine dana je na skali od milisekundi, ali to je dovoljno da potencijalno poremeti internet saobraćaj, finansijske transakcije i GPS navigaciju, a sve to se oslanja na precizno mjerenje vremena.
Dužina Zemljinog dana se stalno povećava tokom geološkog vremena zbog gravitacionog otpora Mjeseca na okeane i kopno planete. Međutim, otapanje ledenih pokrivača Grenlanda i Antarktika zbog globalnog zagrijevanja izazvanog ljudskim faktorom redistribuira vodu uskladištenu na visokim geografskim širinama u svjetske okeane, što dovodi do više vode u morima bliže ekvatoru. Ovo čini Zemlju spuštenijom – ili debljom – usporavajući rotaciju planete i produžavajući dan još više.
Planetarni uticaj čovječanstva nedavno je demonstriralo i istraživanje koje je pokazalo da je preraspodjela vode izazvala pomijeranje Zemljine ose rotacije -sjevernog i južnog pola. Drugi radovi su otkrili da ljudske emisije ugljenika smanjuju stratosferu.
„Možemo da vidimo naš uticaj na cio Zemljin sistem, ne samo lokalno, kao što je porast temperature, već zaista fundamentalno, mijenjajući način na koji se kreće u svemiru i rotira“, rekao je profesor Benedikt Soja sa ETH Ciriha u Švajcarskoj. „Zbog naših emisija ugljenika, ovo smo uradili za samo 100 ili 200 godina. Dok su se vladajući procesi ranije odvijali milijardama godina, i to je upadljivo“.
Ljudsko mjerenje vremena zasniva se na atomskim satovima, koji su izuzetno precizni. Međutim, tačno vrijeme u danu – jedna rotacija Zemlje – varira zbog mjesečevih plima, uticaja klime i nekih drugih faktora, kao što je spori odskok Zemljine kore nakon povlačenja ledenih pokrivača formiranih u posljednjem ledenom dobu.
Ove razlike se moraju uzeti u obzir, kaže Soja: „Svi centri podataka koji pokreću internet, komunikacije i finansijske transakcije, zasnovani su na preciznom vremenu. Takođe nam je potrebno precizno poznavanje vremena za navigaciju, a posebno za satelite i svemirske letjelice“.
Istraživanje, objavljeno u Zborniku Nacionalne akademije nauka SAD-a, koristilo je zapažanja i kompjuterske rekonstrukcije za procjenu uticaja topljenja leda na dužinu dana. Brzina usporavanja varirala je između 0,3 i 1,0 milisekunde po vijeku (ms/cy) između 1900. i 2000. Ali od 2000. godine, kako se topljenje ubrzalo, stopa promjene se takođe ubrzala na 1,3 ms/cy.
„Ova današnja stopa je vjerovatno veća nego u bilo kom trenutku u posljednjih nekoliko hiljada godina“, rekli su istraživači. „Predviđa se da će ostati približno na nivou od 1,0 ms/cy u narednih nekoliko decenija, čak i ako se emisije gasova staklene bašte ozbiljno smanje. Ako se emisije ne smanje, stopa usporavanja će se povećati na 2,6 ms/cy do 2100. godine, prestižući lunarne plime i osjeke kao jedini i najveći činilac dugoročnih varijacija u dužini dana“, rekli su oni.
Dr Santiago Belda sa Univerziteta Alikante u Španiji, koji nije bio dio istraživačkog tima, rekao je: „Ova studija je veliki napredak jer potvrđuje da zabrinjavajući gubitak leda koji Grenland i Antarktik trpe ima direktan uticaj na dužinu dana, zbog čega se naši dani produžavaju. Ova varijacija u dužini dana ima kritične implikacije ne samo na način na koji mjerimo vrijeme, već i na GPS i druge tehnologije koje upravljaju našim savremenim životima“.
