Prvo veče drugog festivala „Pod lipom“ u Nikšiću, u organizaciji Art kluba „Prvo pismo“, bilo je posvećeno novinaru, aforističaru i pjesniku, Milanu Dugu Krivokapiću.
„Naše pismo i ove godine otvaramo sa pažnjom posvećenom nikšićkim boemima, stvaraocima, onima koji su zadužili Nikšić da ih pamti i koji su ugradili sebe u njemu. Zato smo odlučili da uključimo ’taksimetar’, neka sve ode ’dođavola’, jer ’daleko se kazalo’ da će predmet našeg interesovanja biti – Dugo, a ko bi drugo. Vjerujem da svi u ovoj sali znaju njegovu biografiju, i to kako je Dugo dugo bio hroničar ovog grada, predugo pjesnik i najduže aforističar, ali mislim da mi o stvaraocima ništa u stvari ne znamo, niti možemo dokučiti, osim tog stvaralaštva što su ostavili kao neku vrstu testamenta, po kome ćemo pokušavati da ih dešifrujemo cio život, a nećemo nikad uspjeti do kraja“, kazala je moderatorka večeri, književnica Sava Radulović, koja rukovodi Art klubom.
„Dugo je nekako, rekla bih, bio dostojna pratnja Vitove poezije i nastavljač tog kafanskog života u kome se najkomotnije stvara, šetača po čuvenom korzou gdje se nabavljaju najsvježiji aforizmi, pa do radio emisija koje smo jedva čekali da čujemo kojim li će riječima Dugo otpočeti novi dan. Ipak, svoju ogromnu bol zbog preranog gubitka oca, mislim da i nije mogao drugačije da izliječi osim humorom, aforizmima, dok je poezija bila rezervisana za majku. U njoj ima više sunca, onog istinskog“, istakla je Radulović.
Radio televizija Nikšić (RTNK) objavila je u maju ove godine Krivokapićeva sabrana djela “Opširno nebo”, a generalni direktor RTNK i urednik izdanja, Nikola Marković, kazao je da su sabrana djela jedan od ključnih pokazatelja novog duha kojeg pokušavaju da grade i u gradu i na televiziji.
„Obnavljamo kulturu sjećanja na ljude koji su svojim životom i djelom obilježili jedno vrijeme grada pod Trebjesom. Ako to ne budemo radili, ako se ne budemo sjećali ljudi koji su svojim profesijama obilježili ovaj grad, nećemo ni mi zaslužiti da se nas jednog dana sjećaju. Dugo je čovjek koji je svojom osobenošću, humorom, šarmom i znanjem, dao nemjerljivi doprinos tome da RTNK u onim teškim vremenima opstane. Bio je i novinar i hroničar grada i pjesnik. Hroničar grada, po meni, je najviše bio u svojim aforizmima i tu ima najviše istine o teškim vremenima koja su decenijama iza nas. Duga sam doživljavao kao čovjeka koji je svoju poeziju svjedočio životom“, kazao je Marković.
Kako je istakao, da bi nikšićke kafane bila mjesta gdje se okupljaju umjetnici i boemi, potrebno je njegovati duh Nikšića koji je svjedočio i Dugo.
„Kao što je Matija Bećković u jednoj pjesmi rekao, da parafraziram, volim je više nego što mogu da izdržim, mislim da je Dugo Krivokapić volio život više nego što je mogao da izdrži. Najbolji način da se odupremo ovim vremenima primitivizma, bezčašća, novih ideologija koje donose i dobroga, ali mnogo toga lošeg, ipak vjerujem da je naša suština u tradicionalnim vrijednostima i istinskim pjesnicima. Vjerujem da je Dugo Krivokapić bio takav“, zaključio je Marković.
“Opširno nebo” je priredio Aleksandar Ćuković koji je kazao da Krivokapić kao da se predstavlja stihom “evo mene divnog nevoljnika”, iz kog se sluti pjesnikova težnja za beskrajem i lutanjima u kojima se svakovrsna životna buka utišava njegovim umirujućim glasom koji poručuje “stavio sam svu sreću u tvoje ruke”.
“Stranac sebi i svijetu, nikšićki divni nevoljnik, pjesnik, aforističar i novinar, Milan Dugo Krivokapić, ostavio je stihove i zapise permanentnog traganja za svrhom nepreglednih i nebrojenih skrivenica ovog surovog svijeta, u kome je hodeći, kao breme, u svijesti uvijek umnožavao jednu te istu zebnju-kako doreći nedorečeno”, dio je Ćukovićevog uvodnog teksta u sabranim djelima.
Prema njegovim riječima, Dugo je “ogrlicu bola” nosio mirno i dostojanstveno, bez težnje da ma koga optereti tim „nakitom“.
“Ukrašen bolom zapisuje kako svako od nas ima kanjon Nevidio, i vapi – ‘svjetlosti mi treba i neba i neba’. Nebo mu je opširno, pljucka na njegovo prostranstvo. Oni koji su ga bolje poznavali tvrde da to čini i sada, na tom istom nebu. U doba koje nije za tanane stvari, kada ništa nije kao što je bilo prije, kada vrijeme skroz posivi, kada se život zgusne i sabije, samo mu je smrt došla opširna kao nebo”.
Ostao je Dugo, kako je istakao Ćuković, dosljedan “sebičnosti” i bol nikome nije dao, ali je zato (o)smijeh dijelio džabe, jer je znao da sve nepravde i posrnuća lakše dođu uz smijeh.
“Kritiku stvarnosti i društva, eksplicitnu i britku, nikada plitku, Milan Dugo Krivokapić iskazivao je i putem aforizma koji mu je gospodski pristajao. Aforizmom, ali i zapisima, kratkim satiričnim pričama, anegdotama i dosjetkama, pisac je uspio da ispiše svojevrsni šaljivi dnevnik o više nego serioznom vremenu. Sve nedaće, ratovi, restrikcije, inflacije, nemaštine, polemike, nestašice, grubosti, neukusi, nestabilnosti, lične i kolektivne zadrtosti i promašenosti, nekako su lakše padale uz Dugov komentar”, kazao je Ćuković.
Dugo je, prema njegovim riječima, ispisao istoriju jednog doba, države i grada u šaljivom tonu, „trajno sačuvavši određena imena koja više nijesu aktuelna ili pak žive u sjećanjima i pričanjima malog broja Nikšićana“.
„Bogatstvo i vrijednost Krivokapićevih aforizama i satiričnih zapisa jeste u tome što je na maestralan način uspio da oslika karakter i mentalitet Crne Gore, a naročito Nikšića koji ga, pod njegovim opširnim nebom, nije zaboravio”, zaključio je priređivač Dugovih sabranih djela.
Prikazan je i dokumentarni film o Krivokapiću, autorke Sonje Vujadinović, koja je, kako je istakla, bila dugogodišnja Dugova koleginica i prijateljica.
„Dugo nas je upozoravao da štedimo riječi. Zato je i bio aforističar i to dobar aforističar. Jedino gdje je rasipao riječi to je bilo u poeziji. Bio je oštrouman, tih, nenametljiv, skroman, jednostavan, a veliki. Mislim da bi danas u ovom obezluđenom vremenu, kada svaki dan napravi još jedan korak dalje od čovjeka, od svega onoga što je suština ljudska, možda samo Dugo mogao da makar za momenat, ili sat, uvede ono vrijeme u kom se čovjek zaista osjećao čovjekom, jer je to radio i devedesetih kada to nije bilo lakše nego danas“, istakla je Vujadinović.
Dugove stihove govorio je njegov sestrić, Radoje Mijušković, koji je novinar i komunikolog.
