U Pojasu Gaze se nazire humanitarna katastrofa: tamošnjim ljudima nedostaje i hrane i vode za piće. Vanredna situacija pogoršava fundamentalne probleme regiona koji ionako nema dovoljno vode.
Stručnjaci zvone na uzbunu: u Pojasu Gaze prijeti glad. Ako se ništa ne promijeni, do toga će u odsječenom obalskom pojasu na sjeveru doći najkasnije do maja, navodi se u novom izvještaju tzv. IPC – inicijative za analizu prehrambenih kriza. Polovina ljudi koji tamo žive već sada je u teškom stanju.
Ekspertska grupa, koju čine različite organizacije UN i grupe za pomoć, zasniva se na takozvanoj Integrisanoj klasifikaciji faza bezbjednosti hrane (Integrated Food Security Phase Classification – IPC), na osnovu koje rade Ujedinjene nacije (UN). Zvanična klasifikacija „glad“ znači da je najmanje 20 odsto stanovništva pogođeno ekstremnim nedostatkom hrane.
Trenutna situacija će vjerovatno dovesti do toga da će suviše malo hrane biti dostupno u budućnosti, navodi se u izvještaju. Pristup medicinskoj njezi, vodi i kanalizaciji takođe će biti ograničen.
Stanovništvo Pojasa Gaze već nekoliko mjeseci pati od akutne nestašice vode. „Pristup dovoljnoj količini čiste vode je pitanje života i smrti“, upozorila je u decembru izvršna direktorka Unicefa Ketrin Rasel, misleći pritom na Pojas Gaze. „Djeca u Gazi jedva da imaju vode za piće“, napisala je na platformi Iks. „Bez čiste vode, mnogo više djece će umrijeti“.
Rat između Izraela i Hamasa je, ionako tešku situaciju, dramatično zaoštrio. Kriza s vodom prvenstveno je posljedica geografskog položaja tog obalskog pojasa. Većina potrebne vode dolazi iz prirodnog rezervoara podzemnih voda, koji, međutim, ima veći sadržaj soli zbog blizine mora. Takođe je zagađen neprečišćenim otpadnim vodama. Oštećenje vodovodne infrastrukture u prethodnim sukobima Izraela i militantnog islamističkog Hamasa, doprinijelo je dodatnom zagađenju vode. Ujedinjene nacije su još 2011. utvrdile da više od 90 odsto podzemnih voda nije bezbjedno za piće bez dodatnog tretmana.
Pojas Gaze stoga još više zavisi od pitke vode iz Izraela. Izrael je kao odgovor na teroristički napad islamističkog Hamasa 7. oktobra obustavio snabdijevanje vodom do kraja mjeseca. Od kada su ventili ponovo otvoreni, više od 28 miliona litara pitke vode iz Izraela odlazi svakog dana u Pojas Gaze, navodi list Times of Israel. Međutim, prije 7. oktobra bilo je 49 miliona litara.
Pošto je snabdijevanje električnom energijom i gorivom takođe u velikoj mjeri stalo, i tretman vode proizvedene u Gazi se pogoršava: nestanak struje takođe ograničava rad postrojenja za desalinizaciju.
Jedina elektrana u Gazi morala je da prestane sa radom u oktobru zbog nedostatka goriva. U Pojasu Gaze, dizel se koristi za proizvodnju električne energije za generatore. Struja se, pak, koristi za rad postrojenja za desalinizaciju i prečišćavanje vode. Dakle, bez dizela znači da ljudi u Pojasu Gaze nemaju pristup čistoj vodi za piće.
Problemi s vodom u Pojasu Gaze poznati su već godinama, ali nijesu adekvatno riješeni, kaže Tobijas von Losov, stručnjak za politiku voda na Bliskom istoku u trustu mozgova Clingendael Institute iz Haga. Decenijama je jasno da bi vodosnabdijevanje Pojasa Gaze hitno trebalo poboljšati. Između ostalog, neophodna su i veća postrojenja za desalinizaciju vode. „Ali, ona do sada nisu izgrađena, iako osim tretmana vode i isporuka iz Izraela, praktično ne postoje druge opcije za snabdijevanje stanovništva čistom vodom za piće.“
Situacija na Zapadnoj obali je nešto manje napeta nego u Pojasu Gaze, iako stanovništvo takođe trpi zbog nestašice vode. Tamo se gubi mnogo vode zbog kvarova na infrastrukturi i zastarjelih i oštećenih cijevi, navodi se u izvještaju američke organizacije GlobalWaters.org, koja je odgovorna za obezbjeđenje globalnog snabdijevanja vodom.
Samo nešto manje od trećine (31 odsto) domaćinstava palestinskog stanovništva na Zapadnoj obali povezano je na kanalizacionu mrežu. I generalno, samo pet do deset odsto palestinskih otpadnih voda se prečišćava. Prema GlobalWaters, to dodatno iscrpljuje dostupne podzemne vode.
Saradnja Izraela i Palestinske autonomne uprave u oblasti vodosnabdevanja regulisana je bilateralno u okviru mirovnog procesa u Oslu. Za implementaciju je odgovoran Zajednički komitet za vode (JVC), koji se sastoji od jednakog broja stručnjaka iz palestinskih vlasti i Izraela. Međutim, dvije strane ne dijele vodu podjednako. Izrael kontroliše 80 odsto vodnih resursa – to je doduše dogovoreno Sporazumom iz Osla, ali samo kao prelazno rješenje. Palestinci koji žive u takozvanim oblastima C, odnosno oblastima koje su pod izraelskom kontrolom, i civilno i bezbjednosno, nalaze se u teškoj situaciji. Oni nisu povezani s izraelskim ili palestinskim mrežama. U 2014. to se odnosilo na 90.000 Palestinaca.
Prema izvještaju izraelske ambasade iz 2016. godine, Izrael isporučuje više nego dvostruko više vode Palestincima od onoga što je predviđeno sporazumom: 64 miliona kubnih metara godišnje, umjesto dogovorenih 31 milion kubnih metara.
Međutim, dostupnost vode na Zapadnoj obali posljednjih godina značajno je opala. „Pad nivoa vode u Mrtvom moru u prosjeku za jedan metar godišnje pokazuje kako se povećao pritisak na vodne resurse“, kaže Tobijas fon Losov. „Pored toga, političke okolnosti ovdje takođe otežavaju obezbjeđivanje boljeg snabdijevanja vodom. Osim toga, Izraelci – uključujući izraelske naseljenike na Zapadnoj obali – koriste oko tri puta više vode nego Palestinci. To ističu izraelske organizacije za ljudska prava poput B’Tselem.
Spor oko vode takođe utiče na opšti palestinsko-izraelski sukob, kaže Fon Losov. „Ali, to je samo jedna od nekoliko glavnih komponenti koje oblikuju taj sukob, kao što su teritorijalna pitanja, pitanja identiteta, vjerska pitanja ili vojna pitanja.“
