Domaći propisi ne definišu gornju granicu zarade lica s invaliditetom za koju se može dati subvencija, niti ograničavaju ko može biti korisnik tih naknada, pa su među njima neke opštine, opštinska preduzeća, opšte bolnice… U Hrvatskoj postoji gornja granica za neke troškove, ali i ograničenja za davanja javnom sektoru
U Crnoj Gori ne postoji gornja granica za davanje subvencija za zarade i druga davanja za podršku zapošljavanju lica s invaliditetom, a domaći propisi ne ograničavaju i ni ko su poslodavci koji mogu dobiti te vrste naknada. Tako se iz Fonda za profesionalnu rehabilitaciju i zapošljavanje OSI subvencije na zarade daju i za opštine i opštinska preduzeća, opšte bolnice, ali i političke partije.
U susjednoj Hrvatskoj, kako su “Vijestima” rekli iz Zavoda za vještačenje, profesionalnu rehabilitaciju i zapošljavanje osoba s invaliditetom, ograničenja postoje, te je za neke od naknada, definisan maksimum koji se iz državne kase može dobiti na ime subvencija. U toj članici Evropske unije (EU) propisi zabranjuju i davanja subvencija ako je poslodavac, pored ostalih, javna ustanova ili tijelo sudske, državne vlasti. Oni na subvencije mogu računati samo za prilagođavanje uslova rada za OSI i sufinansiranje troškova stručne podrške.
Vršiteljka dužnosti rukovoditelja službe za zapošljavanje i poticaje u Zavodu, Ana Marinović , rekla je “Vijestima” i da u Hrvatskoj stalno dorađuju propise i pravni okvir kojim se uređuje podrška zapošljavanju lica sa invaliditetom i, iako ona sada ne postoji za zarade, ne isključuju i definisanje gornje granice koja se može dati na ime i tih subvencija.
Zavod za zapošljavanje Crne Gore i Ministarstvo rada i socijalnog staranja nedavno su iznijeli sumnje da se kod isplata subvencija iz Fonda za profesionalnu rehabilitaciju i zapošljavanje lica sa invaliditetom dešavaju velike zloupotrebe i da su one taj Fond dovele u bankrot i napravile višemilionsku štetu državnom budžetu.
Naveli su tada primjer da je osoba sa invaliditetom prijavljena na iznos od 8.456 eura mjesečne bruto zarade, a da od države dobija subvenciju od 75 odsto, odnosno 6.342 eura. Nakon plaćanja poreza i doprinosa na tu zaradu, poslodavcu i osobi sa invaliditetom, kako su naveli, ostaje čisto 3.900 eura mjesečno.
Zbog toga što aktuelni zakon ne predviđa ograničenja visine zarade koja se subvencioniše, kao ni mogućnosti kontrola tih zarada, Fond je tražio izmjene i ograničenje visina subvencije.
U Hrvatskoj, kako je rekla sagovornica “Vijesti”, postoji gornja granica za neke troškove, kao što je tehničko i arhitektonsko prilagođavanje uslova rada i radnog mjesta i ona iznosi 40 minimalnih plata. Minimalna zarada u Hrvatskoj je 700 eura, pa se po tom osnovu može, po pojedinom prilagođenju, na ime subvencije dobiti najviše 28 hiljada eura.
“Takođe, kod podsticaja Sufinansiranje troškova rada stručnih radnika i radnih instruktora u integrativnim radionicama i zaštitnim radionicama, gdje osnovicu predstavlja zbroj iznosa osnovice za obračun doprinosa za obavezna osiguranja zaposlene osobe (bruto i plata zaposlene osobe) i iznosa obračunatog i uplaćenog doprinosa za obavezno zdravstveno osiguranje, propisani limit za osnovicu je 1.990,84 eura”, pojasnila je Marinovićeva.
Hrvatski sistem daje subvencije i za troškove prevoza OSI taksijem ako licu zbog vrste i težine invaliditeta nije omogućeno korišćenje javnog prevoza ili osoba nije u mogućnosti da koristi službeni, odnosno privatni automobil za potrebe obavljanja djelatnosti. U tom slučaju, maksimalni iznos davanja je 132,72 eura mjesečno po zaposlenoj osobi s invaliditetom.
“Za svaku pojedinu vrstu podsticaja za zapošljavanje osoba s invaliditetom su propisani uslovi na osnovu kojih se može ostvariti pravo na podsticaj, iznosi su propisani na način da su definisani fiksno ili na način da osnovica nema definisani limit, te se primjenjuje propisani način obračuna”, kazala je.
Upitana je da prokomentariše slučaj iz Crne Gore, gdje je osnivač preduzeća OSI i jedini zaposleni, da finansijski iskazi ukazuju na to da preduzeće ostvaruje značajnu dobit, a zaposleni prima neto platu koja je 10 puta veća od minimalne plate u državi i na ime te plate od države dobija subvenciju od 75 odsto.
“U konkretnom primjeru, samozaposlena osoba (kao i svaki poslodavac) može naravno samostalno odrediti iznos plate za koju će morati da podmiri sva obaveze i davanja prema državi. U praksi je malo primjera plata koje bi odskakale u smislu visokog iznosa bruto i plate (osnovica za subvenciju plate OSI), odnosno iznosa uplaćenog doprinosa za obavezno zdravstveno osiguranje (osnovica za subvenciju uplaćenog doprinosa za obavezno zdravstveno osiguranje). Kontinuiranim doradama propisa, kroz godine, pravni okvir se dorađuje te se prilikom dorada/izmjena pravilnika razmatra i opcija definisanja gornje granice za podsticaje”, rekla je Marinovićeva “Vijestima”.
Kazala je i da pravilnik o poticajima pri zapošljavanju OSI definiše da “poticaje pri zapošljavanju OSI… ne mogu ostvariti tijela državne uprave, tijela sudske vlasti, tijela državne vlasti i druga državna tijela, tijela jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave, javne službe, javne ustanove, vanbudžetski i budžetski fondovi, pravne osobe u vlasništvu ili u pretežnom vlasništvu Republike Hrvatske, pravne osobe u vlasništvu ili pretežnom vlasništvu jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave, te pravne osobe s javnim ovlašćenjima”. Izuzetno, oni mogu ostvariti pravo na sufinansiranje troškova prilagođavanja uslova rada za OSI i pravo na sufinansiranje troškova stručne podrške.
Program subvencija za zapošljavanje OSI U Hrvatskoj prisutan je od 2008, a od 2014. godine u aktuelnom obliku usklađen sa regulativom EU. Marinovićeva je kazala da je iz godine u godinu sve više poslodavaca kojima se isplaćuju sredstva i da je i sve veći broj osoba s invaliditetom koje poslodavci zapošljavaju.
“Značajan je porast i broja poslodavca obaveznika kvotnog zapošljavanja koji svoju obavezu zapošljavanja OSI ispunjavaju na zamjenske načine ispunjenja kvote, čime se, takođe, posredno podstiče održivost zaposlenosti i nova zapošljavanja osoba s invaliditetom”, rekla je Marinović.
Savjet Fonda za profesionalnu rehabilitaciju i zapošljavanje lica sa invaliditetom, od početka godine odobrio je 809 zahtjeva za subvencionisanje zarada onim poslodavcima koji su zaposlili OSI. Od toga, kako su “Vijestima” rekli iz Zavoda za zapošljavanje (ZZZCG), odnosno Fonda, trećina osoba sa invaliditetom radi za iznos do minimalne zarade – do 450 eura, a tri primaju bruto zaradu u iznosu preko 2.000 eura.
Kazali su i da bilježe stalan porast zarada, “kako minimalnih, tako i ostalih”, “a naročito od stupanja na snagu programa Evropa sad”.
“Vijesti” su ZZZCG uputile i zahtjev za slobodan pristup informacijama (SPI) da redakciji dostave evidenciju poslodavaca koji su od početka godine zapošljavali lica s invaliditetom. Dodatno, tražena je i evidencija onih poslodavca koji zapošljavaju OSI, a čija je prijavljena bruto zarada veća od 2.000 eura. Ti podaci traženi su jer iz Fonda tvrde da je dio poslodavaca i OSI uočio zakonsku prazninu po kojoj ne postoji gornja granica za zarade za koje se može dati subvencija, te da su, navodno, počeli da zaposlene OSI prijavljuju na neočekivano visoke iznose.
Prema podacima koje je redakcija dobila na zahtjev za SPI, od tri poslodavca kod kojih zaposlene OSI primaju bruto platu iznad 2.000 eura, dvije su privatne firme – “Dr -Trade” i “Agrolife Montenegro” iz Podgorice, te Opšta bolnica Nikšić.
Među privatnicima, od početka godine, prema istoj evidenciji, najviše je zahtjeva za subvencije zarada za OSI odobreno firmama “Tabacco S Press” iz Podgorice, za koju je 24. februara odobrena ta naknada za 15 lica. Mjesec kasnije, na jednoj sjednici odobreno je 13 zahtjeva za “Interfood 35” Rožaje, te 18 za poslodavca “Franca” Bijelo Polje.
Najveći broj poslodavaca od početka godine su privatne firme i nevladine organizacije.
Osim nikšićke Opšte bolnice, poslodavci čiji je osnivač država ili opština, a koji primaju subvencije za zarade lica s invaliditetom su i Opšta bolnica Berane, opštine Andrijevica, Mojkovac, Herceg Novi, Tivat i Tuzi, Komunalne djelatnosti Bar, tivatski Vodovod, Parking servis Budva, Kulturno-informativni centar Malesija, Elektroprivreda Crne Gore, Institut za javno zdravlje, “Montefarm”… Za dvoje zaposlenih lica s invaliditetom, subvenciju za zarade 16. februara dobila je i Socijaldemokratska partija (SDP).
Sredstva za Fond za profesionalnu rehabilitaciju i zapošljavanje lica s invaliditetom obezbjeđuju se, pored ostalog, i na osnovu “penala” koje uplaćuju poslodavci koji ne zapošljavaju OSI. Dodatno, sredstva se, prema zakonu, obezbjeđuju iz budžeta Crne Gore, jedinice lokalne samouprave na čijoj teritoriji lice sa invaliditetom ima prebivalište, donacija.
Fond je lani prihodovao 9,8 miliona eura, rashodi sa subvencije iznosili su 14,5 miliona eura.
Iz organizacija lica s invaliditetom nedavno su ocijenili da je priča o eventualnim zloupotrebama na štetu Fonda “dobijanje društvene podrške za smanjenje obima postojećih prava”.
“Na način što će se ograničiti iznos subvencije, čemu se izričito protivim, odnosno namjera je da se definiše gornja granica subvencija koju mogu ostvariti poslodavci”, rekla je Marina Vujačić iz Udruženja mladih sa hendikepom.
Kazala je i da je porazno da poslodavci u Crnoj Gori imaju mogućnost izbora da li će zaposliti osobu s invaliditetom, ili će, ako to ne učine, platiti “penale”. Dodala je i da je mjera ipak opravdana jer bi se, da poslodavci koji zapošljavaju OSI nemaju garantovana prava na različite vrste subvencija, broj zaposlenih OSI svodio na statističku grešku.
Iz Delegacije EU u Crnoj Gori, uz podršku politikama koje su usmjerene na društvenu i ekonomsku integraciju OSI, “Vijestima” su kazali da nadležni u državi treba da obezbijede mehanizme zaštite od eventualnih zloupotreba.
“Ohrabrujemo razvoj efikasnih instrumenata javne politike usmjerenih na podršku punoj društvenoj i ekonomskoj integraciji OSI, uključujući i mehanizme podrške u cilju unapređenja izgleda za njihovo zapošljavanje. Na nadležnim organima u Crnoj Gori je da obezbijede da navedeni instrumenti javne politike budu adekvatno usmjereni i efikasni, kao i da obezbijede mehanizme zaštite od eventualne zloupotrebe javnih sredstava, uključujući i subvencije za zapošljavanje OSI”, rekli su “Vijestima”.
Uputili su na zvanične izvještaje koju pokazuju kakva je praksa u pojedinim državama EU. U Belgiji je subvencija za zapošljavanje OSI ograničena na 150 odsto garantovane prosječne minimalne mjesečne zarade. U Estoniji, poslodavac koji zapošljava OSI može dobiti subvenciju u iznosu 50 odsto plate, ali ona ne može biti veća od minimalne, koja je lani iznosila 654 eura.
