Na Kosovu treba obezbijediti sigurnost srpskih manastira, što je od izuzetnog značaja. Potrebno je zaštititi srpsku zajednicu koja tamo želi da ostane, sačuvati istorijsko nasljeđe, možda obezbijediti i direktan pristup putevima ka velikim manastirima i sklopiti mir sa susjedima.
To, u razgovoru za „Novosti“, ističe poznati novinar „Figaroa“ i francuski geopolitikolog Reno Žirar, čovjek koji je svojevremeno prvi svjedočio o događanjima u Račku.
– Oko Kosova je učinjeno mnogo grešaka. Trebalo ga je uključiti u Dejtonski sporazum. Realno, nije moglo da se očekuje da bude kao i ostatak Srbije. Teško je zamisliti da Albanci sa Kosova to prihvate. Trebalo je utvrditi poseban status, određenu autonomiju i povezanost sa Srbijom. Ali, to nije urađeno. Danas treba biti realan.
Šta podrazumijeva ta realnost?
– Ne treba biti previše nostalgičan. Jasno je da je Kosovo kolijevka srpske crkve. To je istorijska činjenica. U srednjem vijeku oko Dečana bili su samo Srbi. Ali, u međuvremenu demografska slika je promijenjena. Sada treba učiniti maksimalno što se može i prihvatiti stvarnost. Francuzi i Njemci su ratovali, ali danas žive u miru. Mogu to i Srbi i Albanci. Interes Srbije je u tome.
Mnogo smo propatili posljednjih decenija kao nacija, a onda su nam se nedavno desili i strašni masakri…
– To što se dogodilo u Beogradu, velika je tragedija. Sve to je negativni uticaj koji sa sobom donose mondijalizacija i globalizacija. Takvi masovni zločini se veoma često događaju u SAD. Ne ostaju lokalni fenomen, jer su sve informacije sada dostupne na cijeloj planeti, sat vremena pošto se dogode. To stvara želju za imitiranjem. I, to je, nažalost, nekima dalo ideje. Stravični masakr u Beogradu je bio direktna imitacija onoga što se dešava u SAD. Postoji ta fascinacija američkim televizijskim serijama u kojima ima mnogo nasilja. Ogroman broj prikazanih serija na TV su iz SAD. Ono što se dogodilo je prava kopija onoga što može da se vidi u tim serijama.
Ostalo je i dosta oružja iz rata…
– Suludo je da se to oružje i dalje slobodno nalazi kod ljudi. Potiče iz ratova u bivšoj Jugoslaviji devedesetih. Ali, dosta ga je stiglo i iz Albanije, prilikom rušenja tamošnjih piramidalnih banaka 1997, prvo na Kosovo, a kasnije i na cio Balkan. Bio sam tamo i vidio sam to. Vlada Srbije je preduzela veoma dobru mjeru, amnestiju za sve koji ga dobrovoljno predaju. Možda bi, čak, mogli da razmisle i o tome da ga otkupe od ljudi. Vjerujem da bi tako sakupili još više oružja.
Kako su Francuzi reagovali povodom nedavne tragedije koja je zadesila Srbiju?
– Veze između Francuske i Srbije su veoma dobre. Zato nisu mogli da vjeruju da tako nešto danas može da se dogodi u Srbiji. Bilo je mnogo tuge zbog te strašne drame.
U svijetu je danas sve više nasilja?
– Možda u odnosu na vrijeme od prije trideset ili četrdeset godina danas ima više nasilja na ulicama. Ali, realnost govori da se u suštini nasilje smanjuje. Moj deda je ratovao u prvom svjetskom ratu, sa Srbima, na Solunskom frontu protiv Bugara i Austrougara. Na njegovom fakultetu izginuo je svaki drugi student! U Drugom svjetskom ratu bilo je mnogo njemačkog i američkog bombardovanja, nasilja u ratovima na sve strane. Mi smo otada imali i kolonijalne ratove u Alžiru, vi ste doživjeli raspad Jugoslavije, ali generalno ranije je u Evropi bilo mnogo više nasilja.
Kako gledate na sukob u Ukrajini?
– Mislili smo da se nasilni raspad dogodio samo u Jugoslaviji. Bili smo iznenađeni da se Sovjetski Savez raspao mirno. Ali, mrtvi dolaze danas. U suštini, kriza razdvajanja SSSR i prolivanje krvi su samo bili odloženi.
Kako će se sve to završiti?
– Realnost je takva da nijedna od dvije strane ne može da dobije ovaj rat. Da je mogla, Rusija bi ga već dobila. Putin je potcijenio hrabrost, snagu i moral ukrajinskih trupa i istovremeno precijenio kvalitet sopstvene vojske. Potcijenio je i solidarnost evropskih zemalja prema Ukrajini. Ne može da pobijedi i zato što su Evropljani isporučili ogromne količine oružja Kijevu. Ali, ni Ukrajina ne može da pobijedi, zbog strateške snage Rusije.
Rusi su u istoriji pokazali da su gubili bitke, ali ne i ratove.
Gdje je onda izlaz?
– U jednoj od mojih kolumni još početkom godine sam pokrenuo ideju da bi Kina trebalo da bude iskreni posrednik. Nije realno da Putin učini ustupke Zelenskom koga vidi kao neprijatelja i ne shvata ga ozbiljno. Ali, može da ih učini svom prijatelju Si Đinpingu, uz poruku da želi da spase mir u svijetu. Jedino Kina može da reši rusko-ukrajinski konflikt. Nadajmo se da će to biti što prije. Ali, pregovori će uijvek biti odjek situacije na terenu.
Razumijete li stav Srbije koja je potvrdila poštovanje teritorijalnog integriteta Ukrajine, ali nije uvela sankcije Rusiji?
– Razumijem u potpunosti da ne prihvata secesiju djelova Ukrajine, jer je Srbija takođe patila zbog dvostrukog nelegalnog rata NATO: napad Sjevernoatlantske alijanse 1999. na Srbiju nije dobio saglasnost UN, niti je Srbija napala drugu članicu NATO. Alijansa je navodila ljudska prava kao pretekst za rat u korist secesionista, albanofonog stanovištva s Kosova. Takođe, može da se razumije i to što se Srbi nisu priključili sankcijama protiv Rusije, iz više razloga. I sami su preživjeli embargo i dobro znaju da se time kažnjava narod, a ne vlast. Znaju i da su sankcije često kontraproduktivne. Treba imati na umu i čvrsto tradicionalno prijateljstvo Srba i Rusa.
Je li nam mjesto u EU, imajući u vidu te osobenosti?
– Srbija ima dobre odnose sa velikim zapadnim nacijama, kao što je Francuska. Sa SAD takođe. I, to je veoma važno. Istina je da je Srbija pravoslavna, da je slovenska zemlja, da ima privrženost prema Rusiji. Ali, istina je i da su srpska civilizacija i način života zapadni. Srbi se dobro osjećaju na Zapadu. Zalažu se za slobodnu štampu i demokratiju. Žive u Francuskoj, Čikagu, Njemačkoj, Švajcarskoj, dok Rusi dolaze da žive u Srbiji.
Samoubistvo Evrope
PRVI svjetski rat je bio samoubistvo Evrope. Vrijeme do Drugog svetskog rata bilo je samo primirje. Njemački militantizam nije bio pobijeđen. Amerika je finansirala njemačko naoružavanje između dva rata. To je evropski građanski rat koji je vođen u korist Amerike i koji se završio tek 1989. Čak ni tada, jer se produžio u Jugoslaviji, a sada i u Ukrajini. Amerika je od toga izvukla korist i vlada Zapadom. Ona je danas najvažnija sila, a dolar svjetska moneta. Ali, za to nije odgovorna Amerika, već Evropljani koji kroz istoriju hodaju kao „mjesečari“. Posliedice osjećamo i danas.
