Dok je bio u posjeti izložbi u muzeju Manjež na Crvenom trgu sa grupom školske djece 4. novembra, ruski predsjednik Vladimir Putin je zastao ispred velike skulpture nekadašnjeg britanskog premijera Vinstona Čerčila, američkog predsjednika Frenklina D. Ruzvelta i sovjetskog premijera Josifa Staljina na konferenciji u Jalti februara 1945. godine .
„Ovo su bili lideri tri glavne sile, koji su se sastali da bi razgovarali o tome kako svijet treba da bude organizovan poslije Drugog svjetskog rata“, rekao je Putin djeci
Pripreme za prvi trilateralni sastanak lidera Kine, Rusije i Amerike u istoriji zazvonile su na uzbunu u Evropi, gde neki vide paralelu sa posleratnom podelom sveta na sfere uticaja.
Dok je bio u poseti izložbi u muzeju Manjež na Crvenom trgu sa grupom školske dece 4. novembra, ruski predsednik Vladimir Putin je zastao ispred velike skulpture nekadašnjeg britanskog premijera Vinstona Čerčila, američkog predsednika Frenklina D. Ruzvelta i sovjetskog premijera Josifa Staljina na konferenciji u Jalti februara 1945. godine .
„Ovo su bili lideri tri glavne sile, koji su se sastali da bi razgovarali o tome kako svet treba da bude organizovan posle Drugog svetskog rata“, rekao je Putin deci.
Dan ranije, kineski ministar spoljnih poslova i Kremlj najavili su konsultacije za sastanak Putina, američkog predsednika Donalda Trampa, i kineskog predsednika Sija Đinpinga 18. i19. novembra, kad će oni biti na samitu Azijsko-pacifičke ekonomske saradnje u Šendženu.
Portparolka Bele kuće Olivija Vels potvrdila je održavanje sastanka.
Kad su se sredinom oktobra prvi put pojavili izveštaji da Kremlj predlaže takav sastanak, oni su momentalno izazvali zabrinutost u Evropskoj uniji i Ukrajini, podsetivši mnoge na sastanak lidera antihitlerovske koalicije u bivšem odmaralištu ruskih careva na Crnom moru u Jalti.
U zamenu za Staljinov pristanak da uđe u rat protiv Japana posle pobede nad Nemačkom, prihvaćeno je širenje sovjetskog uticaja na Istočnu Evropu, a tajni južnoazijski sporazum dodelio je SSSR-u japanske teritorije južni Sahalin i Kurilska ostrva, povrativši sovjetsku pomorsku bazu u kineskog gradu Port Artur i specijalne ekonomske interese u Mandžuriji.
Od tada, u Istočnoj Evropi je Jalta često korišćena kao simbol cinične pogodbe između velikih sila koje dele svet na sfere uticaja ne obazirući se na male zemlje, među njima i one čije teritorije dele.
„Veoma ne želim da ovo bude Jalta Dva, Tri ili Četiri, gde se uticaj naprosto preraspodeljuje“, rekao je ukrajinski predsednik Vladimir Zelenski.
„Posle Aljaske, ovo bi bila druga velika diplomatska pobeda za Rusiju ako se događaji odvijaju onako kako ruski zvaničnici trenutno sugerišu u odnosu na njihovu želju za novom ‘Jaltom’.“
Nemački kancelar Fridrih Merc je izjavio da bilo kakva rasprava o okončanju rata u Ukrajini mora da uključi Evropu.
„Evropa mora i želi da igra ulogu u tom procesu“, rekao je on.
„Ključna pitanja mirovnog dogovora, bilo da su sankcije ili buduća bezbednosna arhitektura, mogu samo da bude razrešena uz učešće nas Evropljana i svi učesnici to znaju.“
Ali dok bi Putin stvarno mogao da pokuša da osigura podršku za okončanje rata u Ukrajini pod uslovima koji odgovaraju Rusiji, kako je izvestio Volstrit džornal, o čemu tačno želi da razgovara sa Trampom i Sijem Đinpingom ostaje i dalje nejasno.
„Ukrajina će neizbežno iskrsnuti kao tema na ovaj ili onaj način“, rekao je savetnik ruskog predsednik Jurij Ušakov.
Ali je dodao: „Do sada, postoje samo preliminarni nacrti onoga o čemu bi moglo da se razgovara na tako visokom nivou i u tako neobičnom formatu.“
Tramp je negirao da je Ukrajina na dnevnom redu.
„Mogli bismo da se sastanemo da pričamo o nuklearnom oružju i nuklearnom razoružanju“, rekao je američki predsednik.
A Kina ne želi da učestvuje u pregovorima o Ukrajini iz kojih je isključena Evropa, jer čini sve što može da oslabi percepciju da podržava Rusiju u ratu, prema Džozefu Toridžijanu, docentu na Američkom univerzitetu u Vašingtonu.
Iako je kineska elita poslednjih godina sve više zanemarivala Evropsku uniju, nju i dalje zanima održavanje dobrih odnosa sa evropskim zemljama kao ključnim trgovinskim partnerima.
Ali i Peking je sumnjičav u vezi sa pregovorima o nuklearnom naoružanju, ističe Toridžijan.
„Oni smatraju da je, zato što imaju manji nuklearni program, jedna od njegovih prednosti njegova netransparetnost“, kaže on.
Ruski interes u jednom takvom susretu je očigledan – isključiti Evropu iz pregovora o Ukrajini i demonstrirati, još jednom, da Moskva ne može da bude izolovana na međunarodnoj sceni.
Apel američkom lideru je očigledan.
„Tramp je uzbuđen oko njega zbog spektakla i čitave atmosfere“, ističe Toridžijan.
„Moći će da priča kako je divno što su se ove velike sile sastale i da je on bio prvi koji je to uradio i da donosi mir.“
Ali za Peking, korist je mnogo manje očigledna.
„Jalta nije draga uspomena za Kineze“, ističe Toridžijan.
Oni su bili zgranuti što je Staljin osigurao specijalne sovjetske interese u Mandžuriji.
„Čak je i Mao Cedung, posle komunističke pobede u Kini 1949. godine, smatrao da je sve što su Sovjeti tražili u Jalti i što su nastavili da traže jedna ogromna bolna tačka“, ističe Toridžijan.
A ovi sporovi delom objašnjavaju naknadni razlaz Kine i SSSR-a.
Kad je u pitanju Istočna Evropa, istoričari i dalje raspravljaju do koje mere je širenje sovjetske sfere uticaja naprosto bilo prihvatanje neizbežne realnosti.
U februaru 1945. godine, Crvena armija je već okupirala Rumuniju, Bugarsku i velike delove Poljske, Mađarske i Čehoslovačke.
Ali danas ruska vojska ne kontroliše čak ni čitavu teritoriju u istočnoj Ukrajini koju je Kremlj već proglasio ruskom i, za razliku od 1945. godine, samo jedan od potencijalnih učesnika samita direktno učestvuje u ratu.
Rusija je jedina i dalje zainteresovana za jasnu podelu sveta na sfere uticaja, kaže Toridžijan.
Uprkos Nacionalnoj bezbednosnoj strategiji usvojenoj pod Trampom koja opisuje Zapadnu hemisferu kao američku sferu uticaja, SAD nije spremna da odustane od podrške Tajvanu.
A kinesko prisustvo u Latinskoj Americi ostaje važno za Peking.
Rusija doživljava sebe kao supersilu ravnu Americi i Kini – a zvanična kineska saopštenja često opisuju Rusiju kao ravnopravnu – „ali iza zatvorenih vrata, ni kineski eksperti ni kinesko rukovodstvo ne smatraju Rusiju silom ravnoj sebi“, kaže Marsin Kacmarski sa Univerziteta u Glazgovu.
„Jedina zemlja koju kinesko rukovodstvo i elita istinski smatraju ravnoj Kini su Sjedinjene Američke Države“, ističe on.
Trilateralni sastanak bi mogao da pojača međunarodni prestiž Pekinga, kaže Kacmarski, predstavivši Sija Đinpinga kao globalnog državnika kojem na noge dolaze šefovi drugih velikih sila.
Ali Trampov položaj na svetskoj sceni postao je manje izvestan posle ubedljivog poraza republikanaca na izborima za američki Kongres .
A pitanje je da li Kina želi da pojača vlastiti međunarodni položaj, kaže Kacmarski, dodavši: „I dalje sam veoma nesiguran u pogledu ovog susreta.“
Tokom poseta Istočnoj Evropi 2000-ih, tadašnji američki predsednik Džordž V. Buš iznova je nazivao sporazume u Jalti istorijski zlim.
Bile su to opaske konkretno upućene Putinu, prema Njujork tajmsu, poručujući mu da Rusija nema prava da se meša u poslove suseda i da mora da se izvini za dela Sovjetskog Saveza.
„Neće biti novih Jalti“, izjavio je Buš u litvanskoj prestonici Viljnusu 2002. godine.
Ako, skoro 25 godina kasnije, Putin bude uspeo da obezbedi sastanak sa liderima Amerike i Kine u formatu koji i izdaleka podseća na Konferenciju u Jalti, biće to simbolična pobeda za njega, čak i ako sastanak ne bude proizveo nikakve konkretne rezultate.
