Deset studija koristilo je subjektivne podatke poput umora, sna, stresa i bolnosti, dok je devet pratilo objektivne pokazatelje, među njima puls, varijabilnost srčanog ritma (HRV), skok iz mjesta i lakše testove u pokretu. Sedam studija kombinovalo je obje grupe mjera, ali autori su našli veliku raznolikost u metodama i malo dokaza da ti alati zaista mogu predvidjeti rezultat treninga ili takmičenja
Jutarnji rezultat na satu ili prstenu može djelovati kao semafor za trening: zeleno znači kreni, crveno znači odmaraj. Ipak, novi sistematski pregled pokazuje da “spremnost za trening” još nema jedinstvenu definiciju ni jedan mjerni podatak koji pouzdano predviđa kako ćete tog dana trenirati. Tehnologija može biti koristan dnevnik, ali nije nepogrešiv trener.
Pregled je obuhvatio 14 studija na odraslim sportistima iz disciplina izdržljivosti. Deset studija koristilo je subjektivne podatke poput umora, sna, stresa i bolnosti, dok je devet pratilo objektivne pokazatelje, među njima puls, varijabilnost srčanog ritma (HRV), skok iz mjesta i lakše testove u pokretu. Sedam studija kombinovalo je obje grupe mjera, ali autori su našli veliku raznolikost u metodama i malo dokaza da ti alati zaista mogu predvidjeti rezultat treninga ili takmičenja.
HRV opisuje promjene u vremenskom razmaku između uzastopnih otkucaja srca i može dati informaciju o odgovoru autonomnog nervnog sistema na trening i druge zahtjeve. Problem nastaje kada se jedna jutarnja vrijednost tumači izvan konteksta. San, bolest, psihološki stres, prethodno opterećenje, ishrana, hidratacija, faza treninga i menstrualni ciklus mogu promijeniti sliku, a različiti uređaji i uslovi mjerenja nijesu međusobno zamjenjivi.
Smjernice Australijskog instituta za sport zato preporučuju dosljedan način mjerenja i posmatranje sedmodnevnih prosjeka, uz san, opterećenje i druge okolnosti, umjesto reakcije na izolovanu vrijednost. U praksi je korisnije porediti sebe sa sopstvenim uobičajenim rasponom nego sa tuđim rezultatom ili univerzalnom ocjenom aplikacije. Promjena uređaja, položaja tijela ili vremena mjerenja takođe može pokvariti poređenje.
Za rekreativca jednostavan jutarnji pregled može imati četiri tačke: kako ste spavali, koliki je osjećaj umora ili bolnosti, da li je uobičajeni lagani napor postao neobično težak i da li se puls ili HRV više dana pomjeraju od ličnog trenda. Jedan loš signal može biti razlog da zagrijavanje počne lakše i da se odluka donese nakon prvih minuta. Više loših signala koji traju može opravdati lakši trening, dodatni oporavak ili razgovor sa trenerom i zdravstvenim stručnjakom.
Ni “zeleni” rezultat nije dozvola da se ignorišu bol, bolest ili iscrpljenost. Obrnuto, jedan “crveni” rezultat bez tegoba ne dokazuje pretreniranost. Na nju više upućuje obrazac koji traje: opadanje učinka uprkos smanjenju opterećenja, produžen umor, veći osjećaj napora, loš san ili raspoloženje i izostanak oporavka. Tada ima smisla stručno procijeniti trening, oporavak i moguće zdravstvene uzroke, posebno ako postoje bol, povreda, nesvjestica, bol u grudima ili neuobičajeno otežano disanje.
Najbolja uloga sata je da otkrije trend i pokrene dobro pitanje, a ne da sam donese presudu. Dnevna odluka o treningu postaje razumnija kada broj sa ekrana stoji uz ono kako se osjećate, šta ste prethodno radili i kako se tijelo ponaša tokom zagrijavanja.
