Mogući prolazak auto-puta Bar-Boljare kroz Nacionalni park “Skadarsko jezero” predstavlja jedan od najvećih ekoloških rizika prepoznatih u inoviranom Izvještaju o strateškoj procjeni uticaja na životnu sredinu za izmjene i dopune Prostorno-urbanističkog plana (PUP) Opštine Bar.
Zbog toga, kako proizilazi iz tog dokumenta, stručnjaci preporučuju izbor trase koja bi u potpunosti zaobišla zaštićeno područje, dok upozoravaju i na moguće posljedice turističke izgradnje, planirane žičare, razvoja Luke Bar i nedovoljno razvijene komunalne infrastrukture.
U izvještaju, koji je za potrebe Ministarstva prostornog planiranja, urbanizma i državne imovine izradilo preduzeće “EcoEnergy Consulting” iz Podgorice, ocjenjuje se da bi eventualni prolazak auto-puta kroz Nacionalni park imao izuzetno negativan, dugotrajan uticaj na cjelokupno zaštićeno područje.
Izirčito se preporučuje resornom Ministarstvu, koje vodi Slaven Radunović , da se u daljoj planskoj razradi prvenstveno razmotri trasa koja u potpunosti zaobilazi Nacionalni park.
Iz Radunovićevog kabineta još nijesu odgovorili na pitanja “Vijesti” o nalazima inoviranog izvještaja, kao i o tome da li će preporuke stručnjaka biti ugrađene u konačna planska rješenja za izmjene i dopune PUP-a Bara.
Umjesto toga, kazali su “da su njihovi malobrojni nadležni inspektori preopterećeni svakodnevnim angažovanjem na terenu i da će odgovore dostaviti kad kolege budu u mogućnosti da ih pripreme”, iako se pitanja ne odnose na inspekcijski nadzor, već na plansku dokumentaciju čije su izmjene i dopune u pripremi.
U izvještaju je naglašeno da konačne trase auto-puta nijesu utvrđene i da se različite varijante međusobno isključuju, što znači da se njihovi mogući negativni uticaji ne mogu predstavljati kao izvjesni, niti sabirati kao da će sve varijante biti realizovane.
Ipak, stručnjaci upozoravaju da bi izgradnja saobraćajne infrastrukture kroz osjetljiva prirodna područja mogla dovesti do fragmentacije staništa, uznemiravanja životinjskih vrsta i promjene predionih karakteristika a ističe se i značaj zaštite Skadarskog jezera, koje je zajedno sa svojim slivom od juna 2026. godine dio UNESCO rezervata biosfere
Jedno od planskih rješenja koje je detaljnije razmatrano u korigovanom izvještaju je mogućnost izgradnje kabinske žičare koja bi povezivala Barsku rivijeru, Rumiju i Skadarsko jezero pa autori dokumenta navode da njena trasa, položaji stanica, stubovi i prateća infrastruktura još nijesu utvrđeni.
U dokumentu piše da plansko opredjeljenje iz PUP-a nije dovoljan osnov za realizaciju žičare unutar Nacionalnog parka. Ako bi odabrana varijanta zahvatila Park, potrebna je dodatna razrada kroz prostorni plan posebne namjene Nacionalnog parka i pripadajuću stratešku procjenu.
Zato preporučuju da se prije donošenja konačne odluke analiziraju različita rješenja, uključujući mogućnost da žičara u potpunosti zaobiđe Nacionalni park, ali i varijantu odustajanja od projekta.
Ukoliko bi odabrana trasa, ipak, zahvatila područje Parka, kako se navodi, neophodno bi bilo sprovesti dodatnu plansku razradu i odgovarajuće postupke procjene uticaja na životnu sredinu.
Stručnjaci posebno upozoravaju da se žičara mora posmatrati kao jedinstven projekat, što znači da procjena ne smije obuhvatiti samo kabine i trasu, već i stanice, stubove, pristupne puteve, elektroenergetsko napajanje i druge prateće sadržaje.
Prije izbora trase potrebno je sprovesti istraživanja staništa i životinjskih vrsta, naročito ptica i slijepih miševa, misle oni, a navode i da se, ukoliko se značajni negativni uticaji ne mogu izbjeći ili pouzdano ublažiti, mora izabrati druga varijanta ili odustati od zahvata.
Pored velikih infrastrukturnih projekata, izvještaj upozorava na kumulativne posljedice turističke izgradnje na Barskoj rivijeri i u kontaktnoj zoni Nacionalnog parka “Skadarsko jezero” pa stručnjaci ukazuju da se posljedice pojedinačnih investicija ne mogu posmatrati odvojeno, jer više projekata na istom području može proizvesti znatno veće opterećenje prostora.
U slučaju Skadarskog jezera, to se posebno odnosi na povećanje smještajnih kapaciteta, razvoj turističkih sadržaja i planirano pristanište u Virpazaru a moguće posljedice uključuju povećanje broja posjetilaca i plovila, dodatno opterećenje saobraćajne i komunalne infrastrukture, uznemiravanje životinjskih vrsta i promjene prirodnog ambijenta.
U inoviranom izvještaju upozoravaju da se intenzitet buduće izgradnje mora uskladiti s nosivim kapacitetom prostora, odnosno njegovom sposobnošću da prihvati nove sadržaje bez ugrožavanja prirodnih vrijednosti pa ssu kao jedan od najvažnijih ograničavajućih faktora prepoznati vodosnabdijevanje i tretman otpadnih voda.
Preporučeno je da komunalno opremanje prethodi intenzivnijoj turističkoj izgradnji, kao i da se novi smještajni kapaciteti ograniče dok ne budu obezbijeđeni odgovarajući sistemi za tretman otpadnih voda a posebno se naglašava potreba za upravljanjem brojem posjetilaca u osjetljivim zonama i stalnim praćenjem kvaliteta vode, stanja staništa i zaštićenih vrsta.
Među strateški značajnim uticajima u izvještaju je izdvojen i dalji razvoj Luke Bar pa se ocjenuje da razvoj lučkih kapaciteta nosi rizike po kvalitet mora i vazduha, ali se navodi i da je riječ o uticajima kojima se može upravljati primjenom odgovarajućih mjera zaštite.
Izvještaj, ipak, ne dovodi u pitanje svaku mogućnost razvoja Luke Bar, već ukazuje na potrebu da se pojedinačni projekti i njihovi mogući uticaji detaljno procijene prije realizacije i navodi da je za zahvate u luci predviđena potreba sprovođenja odgovarajućih postupaka procjene uticaja na životnu sredinu, u skladu sa zakonom.
Dokumet ukazuje da se, uz saobraćaj i turizam, komunalna infrastruktura prepoznaje kao jedan od sektora čiji razvoj može imati značajne posljedice po životnu sredinu iako je planirana izgradnja postrojenja za prečišćavanje otpadnih voda, širenje kanalizacione mreže, unapređenje upravljanja otpadom i razvoj obnovljivih izvora energije ocijenjeni su kao pozitivna planska rješenja.
U zaključcima izvještaja navodi se da je sa stanovišta zaštite životne sredine, najprihvatljiviji takozvani “scenario kohezije” – razvojni pristupak koji podrazumijeva uravnoteženiji prostorni razvoj, umjesto koncentrisanja investicija i novih sadržaja na ograničenom dijelu teritorije.
Autori, međutim, ističu i da je ovaj scenario nedovoljno opisan u samom planskom dokumentu, što prepoznaju kao njegov nedostatak a takav zaključak značajan je, imajući u vidu upozorenja na pritisak turističke izgradnje na priobalje i osjetljive djelove opštine, ali navode da je planom odabran kompromisni razvojni scenario, koji predviđa ulaganja u primorski pojas, ali i snažnije podsticanje razvoja jezerskog i brdsko-planinskog područja.
Izvještaj naglašava da planirani razvoj mora biti praćen odgovarajućom komunalnom infrastrukturom i mjerama zaštite životne sredine, kako bi se izbjeglo dodatno opterećenje prostora.
U završnom dijelu izvještaja navedene su i preporuke koje se neposredno odnose na Opštinu Bar pa je tako lokalnoj upravi preporučeno da pripremi i donese Lokalni energetski plan, Lokalni plan zaštite životne sredine, Plan održive urbane mobilnosti, Program poboljšanja energetske efikasnosti, Plan adaptacije na klimatske promjene i Plan upravljanja biodiverzitetom.
Prema ocjeni autora, tim dokumentima bi se djelimično ili u potpunosti definisale mjere zaštite životne sredine, očuvanja biodiverziteta i prilagođavanja klimatskim promjenama a izvještaj predviđa i da se njegove mjere i smjernice koriste prilikom izrade planske i projektne dokumentacije nižeg reda.
Za pojedinačne velike projekte, uključujući auto-put, pristanište Virpazar, zahvate u Luci Bar i postrojenja za prečišćavanje otpadnih voda, potrebno je sprovesti odgovarajuće postupke procjene uticaja na životnu sredinu.
