Gubitak bliske osobe predstavlja jedno od najtežih iskustava kroz koje mlada osoba može da prođe.
U periodu adolescencije i ranog odrastanja, kada se ličnost još razvija, takav događaj može snažno uticati na emocionalnu stabilnost, osjećaj sigurnosti i svakodnevno funkcionisanje. Tuga, šok, bijes, osjećaj praznine ili krivice normalne su reakcije na gubitak, ali ako dugo traju i postanu veoma intenzivne, mogu se odraziti na mentalno i fizičko zdravlje mladih.
Stručnjaci ističu da mladi često ne umiju ili ne žele otvoreno da govore o svojim osjećanjima. Neki se povlače u sebe, izbjegavaju društvo i aktivnosti u kojima su ranije uživali, dok drugi mogu pokazivati razdražljivost, probleme s koncentracijom ili slabiji uspjeh u školi.
Produžena i neobrađena tuga može povećati rizik od anksioznosti, simptoma depresije, poremećaja sna i osjećaja beznadežnosti. Kod pojedinih mladih javlja se i pojačana potreba za izolacijom ili teškoće u odnosima s porodicom i vršnjacima.
„Potrebno je da prođe određeni period, od nekoliko mjeseci. Adolescent treba da razumije i prihvati ono što se desilo. Ali ključno je obratiti pažnju ako postoje drastične promjene u ponašanju. Ako je neko ranije bio pun energije, a sada više nije, ili, na primjer, ima problema sa spavanjem. Na sve to treba obratiti pažnju.
Otvoren razgovor o gubitku i emocijama može pomoći mladima da razumiju ono što osjećaju i da se ne suočavaju s tugom sami. Kada se primijeti da tuga traje veoma dugo, da mlada osoba gubi interesovanje za život, ima ozbiljne probleme u svakodnevnom funkcionisanju ili pokazuje znake emocionalne krize, važno je potražiti stručnu pomoć. Pravovremena podrška može značajno doprinijeti očuvanju mentalnog zdravlja i zdravom procesu suočavanja s gubitkom“, rekao je za RINU master psiholog Gavrilo Jovanović.
Pored psiholoških posljedica, gubitak bliske osobe može uticati i na fizičko zdravlje. Važno je naglasiti da svaka mlada osoba tugu doživljava na drugačiji način i da ne postoji „pravilan“ obrazac žalovanja.
Upravo zbog toga podrška porodice, prijatelja, škole i stručnih lica ima ključnu ulogu u procesu oporavka.
„Postoji veliki broj fizičkih simptoma koji ukazuju na to da se mladi suočavaju s izazovima u očuvanju mentalnog zdravlja. Veoma je važno da ih prepoznamo. Simptomi skrivenog stresa mogu se ispoljiti kroz učestale glavobolje, bolove u stomaku, poremećaje sna i apetita, pad energije i nedostatak volje.
Neophodno je obratiti pažnju ako mladi prestanu da se bave aktivnostima u kojima su ranije uživali ili počnu da se povlače iz društva. Anksioznost je danas prilično česta, ali ima širok spektar ispoljavanja i mnoga stanja ne zahtijevaju liječenje. Pretjerana zabrinutost i strah od budućnosti i drugih stvari simptomi su na koje treba obratiti pažnju“, istakao je Jovanović.
Iako je tugovanje prirodan proces, ne postoji jedinstven način niti tačno određeno vrijeme u kojem ono prolazi. Svaka mlada osoba gubitak doživljava na svoj način, zbog čega je važno izbjegavati osuđivanje ili očekivanje da će se brzo „vratiti u normalu“.
Stvaranje okruženja u kojem se emocije prihvataju, a razgovor podstiče, doprinosi očuvanju mentalnog zdravlja i smanjuje rizik od dugoročnih psiholoških posljedica.
Upravo zato stručnjaci ističu da je briga o mentalnom zdravlju nakon gubitka podjednako važna kao i pružanje podrške u prvim danima nakon teškog životnog događaja.
