Učionice su danas drugačije nego prije. Krede su zamijenile pametne table, udžbenike dopunjuju digitalni sadržaji, a telefoni su postali dio svakodnevice. Ipak, ono najvažnije u obrazovanju ostaje isto odnos između nastavnika i učenika, poručile su za Boje jutra a povodom Svjetskog dana nastavnika, nastavnice osnovnih i srednjih škola.
Za učiteljicu Slađanu Đurić, ljubav prema djeci bila je osnovni razlog zbog kojeg je izabrala prosvjetu.
„Mislim da je glavni pokretač svega u životu ljubav – ljubav prema djeci i želja da promijenimo nešto u društvu. Osim znanja koje prenosimo, najvažnije je da djeca jednog dana budu dobri ljudi“, kazala je Đurić.
Nastavnica francuskog jezika, Suzana Šalja ističe da se obrazovanje mijenja, ali da nastavnik i dalje ima jednu posebnu ulogu.
„Nijedan nastavnik ne može biti imun na učenika koji mu vjeruje, koji je nešto promijenio kod sebe i kojem je upravo nastavnik u tome pomogao“, poručila je Šalja.
Profesorica književnosti, Ankica Đurišić prisjetila se svog prvog časa i treme koju je tada osjećala.
„Prvi čas je bio pod velikom tremom. Pitala sam se mogu li, kako će to izgledati. Ali više nikada nisam poželjela da izađem iz učionice. Bez obzira na težine ovog posla, njegove ljepote su mnogo veće“, kazala je Đurišić.
Sagovornice su saglasne da tehnologija ima svoje mjesto u savremenoj školi, ali da ne može zamijeniti neposredan kontakt.
„Živa riječ je nezamjenjiva. Kada gledamo dijete u oči i vidimo kako se osjeća, kako reaguje dok razgovaramo s njim – to je ključna stvar“, kazala je Đurić.
Upravo zbog toga, kako navode, pitanje upotrebe telefona u školama postaje sve važnije.
„Našoj djeci fali međusobna komunikacija. Treba da se druže, da pričaju. Mi odrasli često sjedimo zajedno, a svako gleda u svoj telefon. Djecu moramo učiti mjeri, jer je sami još ne mogu uvijek pronaći“, poručila je Đurišić.
Nastavnici danas, smatraju sagovornice, mogu istovremeno biti autoritet, podrška i neko kome učenik može vjerovati.
„Djeca prepoznaju kada ste iskreni. Nije problem biti strog i zahtijevati više od njih ako znaju da ste na njihovoj strani. Granice moraju postojati, ali moramo biti i njihovi prijatelji“, kazala je učiteljica Đurić.
Đurišić smatra da djeci nikada nije smetao strog nastavnik koliko nepravedan nastavnik.
„Dobar nastavnik je uvijek autoritet. Djeca vole zahtjevne nastavnike, ali pravedne. Povjerenje se gradi i ono ostaje“, istakla je.
Dodaje da veliku ulogu imaju i roditelji.
„Ako roditelji ne pokazuju uvažavanje prema nastavniku, teško je očekivati da će to činiti i njihovo dijete. Roditelji i nastavnici su na istoj strani – svima nam je cilj da dijete bude dobro“, poručila je Đurišić.
Nastavnica francuskog jezika dodaje da nastavnik mora biti i vodič kroz svijet u kojem su informacije dostupnije nego ikada.
„Nekada je nastavnik bio prozor učeniku u svijet, a danas moramo biti vodiči kroz mnoge prozore koji su već otvoreni“, kazala je Šalja.
A nakon više godina, đaci pamte detalji koji nemaju veze sa ocjenama.
„Zaboravimo ocjene, ali pogled, boja glasa i ljudski odnos ostaju. Znaju se učenici vratiti poslije deset godina i reći: ‘Sada znam zašto ste me tada kritikovali. Hvala vam na tome.’ To su stvari koje ostaju“, kazala je Đurišić.
A na pitanje šta bi voljele čuti kada bi ponovo sjele u školsku klupu, odgovor je bio jednostavan – ohrabrenje.
„Ako pogriješimo, to je samo korak do znanja. U redu je pogriješiti“, poručila je Šalja.
„Recite slobodno“, dodala je Đurišić.
Jer, kako su poručile, obrazovanje se mijenja, ali jedna stvar ostaje ista, iza svakog znanja stoji čovjek koji ga prenosi.
