Nosilac liste Ujedinjena Srbija Aleksandar Vučić je po dolasku u Irig razgovarao sa većim brojem ljudi koji ga je dočekao.
Autobuska stanica u Irigu je jeziva… Ako nemate pare recite, kada ljudi vide to misle da je cijelo mjesto takvo. Pa i ako je privatno vlasništvo ne smije onako da izgleda. Zovite čovjeka da promijeni to, ako neće on to da promijeni kupićemo mi pa ćemo da promijenimo – naglasio je on.
Mještani su više puta skrenuli pažnju Vučiću da nema dovoljno trotoara, i on je obećao da će biti urađeno sve što je moguće.
On je tokom obraćanja rekao da želi da ukaže na nekoliko stvari.
Za nas, za zemlju, su ovi izbori od odsudnog značaja. Vi ste dovoljno mudri da znate da cijenite rad i razlikujete rad od nerada. Da cijenite rad od praznih priča i obećanja. Ja sam obavljajući predsjedničku dužnost uglavnom morao da ćutim, govorim o stvarima koje se tiču mog posla, i nisam imao vremena ni mogućnosti da odgovaram onima koji su pokušavali da nam sruše zemlju u prethodne dvije godine – rekao je on.
Vučić ističe da su blokaderi prije godinu i po dana krenuli u revoluciju, i govorili da im je stalo do pravde.
Nije im bilo stalo kada nam je 17 mladih ljudi živo spaljeno u diskoteci u Novom Sadu, pa ih nije interesovalo da li je Pajtić kriv ili ne. Ali da ne budem tužilac i sudija. A kada ostavite to po strani, krenuli su sa političkim pričama. Da govore kako u Srbiji nema demokratije, ruke vrijednih ljudi u ovoj zemlji su nazivali krvavim rukama… Bukvalno svakoga, i svima su krvave ruke, samo njima nisu. A onda su rekli da nema sloboda u našoj zemlji, da ne može da se čuje drugačije mišljenje, da Vučić ne smije na debatu i dijalog. Onda sam im prije godinu i po dana ponudio dijalog, a rekli su da nisam nadležan – podsjetio je on.
Kaže da je program „studentske“ liste papirče, i da ga je sramota šta piše na tome.
Oni hoće da kažu da su obavezani da slušaju samo plenume… Donose neki nepoznati ljudi odluke, a sve plaćaju stranci koji donose pare spolja. I sada ja pitam, hoćete li da podržite te za koje ne znate ni ko su ni šta su, ili one za koje znate ko su i šta su, i koji vam polažu račune. Vi znate ako mi pobijedimo da ću ja biti predsjednik Vlade, a oni neće reći ko će biti njihov predsjednik Vlade. A oni planiraju da za predsjednika Vlade postave onog koji je razorio dinar, onog Šoškića – kazao je on.
Vučić je naglasio da ne razumije poriv za prebijanjem žena koji vlada među blokaderima.
Takvih magaraca ima svuda, ali ima još jedan veći problem. Jeste li primijetili da niko sa njihove strane to nije osudio. Niko nije rekao izvinite. Oni to podstiču, da vam kažu da je to nešto što je potpuno normalno, podrazumijevajuće. Po njima, ta žena je zaslužila pesnicu u glavu. Vidite jutros da Vukadinović kaže da je to izmišljeno. Traže od vas da ne vjerujete svojim očima, i sve vrijeme govore jednu te istu stvar. To se nije desilo, i ne postoji riječ izvini. Ja od vas tražim da ne učestvujemo u nasilju, da ih gledamo kao ljude – poručio je nosilac liste „Ujedinjena Srbija“.
Zašto Vučić toliko govori o ženama: Kad budem ostario, šta mislite ko će da brine Danilo ili Milica?
Prvo zato što su napadane, drugo zato što se uzdamo u odgovornost, ozbiljnost, posvećenost, racionalnost žena. Žena zna da ona mora da brine o kući, žena zna da mora da brine o roditeljima. A pogledajte sve nas muškarce ovdje, ja roditelje vidim možda jednom u mjesec dana. Brinem li ja o njima? Mislite li da Danilo hoće da mi, kad budem još ostario, da mi donese i da brine o meni ili Milica? Šta mislite, ko će? Dakle, uvijek je sve na ženi. Uvijek je sve na ženi. Žena brine o roditeljima, žena brine o djeci. A ko to brine o unučićima? Na prste dvije ruke da izbrojite sve dede koje svakog dana brinu o unucima. Uglavnom su to bake, kao i majke.
Žena je ta koja mora da razmišlja o tome šta je za cijelu porodicu najvažnije. Žena je ta koja mora da razmišlja šta je za kuću najbolje. Žena je ta koja mora da razmišlja šta je za državu najbolje. Žena neće ni da joj djeca, ni muževi, ni roditelji, ni braća idu u ratove i sukobe. Žena hoće da ekonomija ide naprijed.
„Rekao mi: Glasaju za Borisa Tadića što je lijep“
I kad su ljudi meni govorili, i to stvarno nije šala, to je bilo 2011. u Kruševcu, sam to čuo, inače od jednog dobrog aktiviste, tada bili smo u opoziciji, on je meni rekao: „Neki mjesni izbori su bili, pa smo mi negdje izgubili. “ I on mi je rekao: „Ne možeš, znaš, kaže, oni glasaju za Tadića zato što je lijep.“
Ja mu kažem: „Da ti sad kažem nikada žene ne glasaju za nekoga zato što je lijep. Žene hoće stabilnost, sigurnost, rad, a ne zato što je neko lijep, nego smo mi loše radili, i ti si loše radio, i iz toga da izvučemo pouke, pa ćeš drugačije da se ponašaš sljedeći put.
Tako da, kad me pitate zašto žene, mi i muškarci možemo da sjednemo ispred kafane ovdje i da pričamo gluposti po cijeli dan. Ratujemo sa pola svijeta, od Sirije do Venecuele, sve mi znamo. Zato što znamo da neko drugi mora da brine o važnijim stvarima. A žena? Žena zna da je na kraju odgovornost na njoj.
I ja poštujem muškarce, sve poštujem, najviše vjerujem ženama.
„Ako si ti spreman krvnički ženu da udariš pesnicom u lice, za tebe ne postoji nikakva svetinja. Ni dijete, ni roditelj, ni država, dom, ništa za tebe ne postoji“
Na pitanje o „ćacikama“ i negiranju Đorđa Vukadinovića na N1 „da se javnost zatrpava izmišljenim pričama o nasilju blokadera nad ženama“, Vučić kaže:
Mene je sramota da to komentarišem. Kada vidite, pogledajte razliku između moje reakcije i kada još nismo znali da su pola događaja izmislili vezano za Aleksandra Šapića, a ja svoj odnos nisam promijenio.
Smatram da je on odgovoran, jer je trebalo da ode na drugu stranu ulice. A pogledajte njih, za mene je to inače najveći problem: što oni ne osude kada neko krvnički pesnicom ženu udari u lice.
Ako si ti spreman krvnički ženu da udariš pesnicom u lice, za tebe ne postoji nikakva svetinja. Ni dijete, ni roditelj, ni država, dom, ništa za tebe ne postoji. Ne postoji normalan čovjek, normalan, koji je u stanju da na onakav način udari ženu. A nije normalan, i uopšte, kao što vidite, neću da im se dodvoravam, nije normalan ni onaj čovjek koji to prećuti, koji neće da kaže „izvinite“ ili „žao mi je“.
Ni od koga od njih nismo čuli ni „žao mi je“ ni „izvinite“. Ljutite se na mene koliko god hoćete, ja stvarno mislim da s tim ljudima nešto nije u redu. I da to mogu da gledaju i da im bude potpuno svejedno. Ne znam šta bih vam rekao, zaključio je Vučić.
„Uskoro će neke od najvažnijih fabrika iz svijeta da dođu u Inđiju: Nećemo moći vodu da završimo ni za 12 do 15 milijardi evra u cijeloj Srbiji“
Da vam kažem veliko hvala ovdje na gostoprimstvu u Starom Slankamenu. Ove ulice, to odmah da se uradi. Znači, nemoj da čekate mart, nego sad uradite. Odmah! Vidite kako je dobro ponekad kad dođem i slušam ljude. Inače to ne bi uradili još 3 godine. A ovako će da urade odmah.
Htio sam samo da vam se zahvalim na svemu, i znam ja da ja, kao i vi, nikada nisam do kraja zadovoljan, nikada nisam do kraja srećan onim što smo uradili. Ali ako pogledate i kako je Inđija izgledala prije 10 godina i kako izgleda danas, to je nebo i zemlja, ogromna je razlika. I mnogo toga se uradilo, i uskoro će i dodatno neke od najvažnijih fabrika iz svijeta da dođu u Inđiju, i ne samo zbog zapošljavanja u Inđiji, gdje je niska stopa nezaposlenosti, već i zbog dovođenja drugih ljudi, i zbog toga što će to mnogo da znači i za ugostiteljske objekte, za dalji razvoj infrastrukture u Inđiji.
I ono što nam je najveći problem u Inđijskoj opštini je voda, to je veliki novac i to ne može da finansira opština. Radimo još nešto ovdje na proširenju i na novim industrijskim zonama, i to sve sad dovodimo najbolje fabrike, najbolje to. Nisu, ne postoji ništa bolje u svijetu, i ako nam dovedu, ako ovdje počnemo da radimo, a počećemo i te robote i treninge za vještačku inteligenciju. Za robote sa vještačkom inteligencijom, onda će nam to sve biti ogromna promjena i Inđiji mnogo toga novog dodatno da donese.
Ovo za vodu. .. neću da vas lažem, neću da vas obmanjujem. Dvije stvari su mi strašno važne: jedna je voda, druga je zdravstvo. Zašto sam vam to rekao? Mi u ovom trenutku imamo 69 projekata u 60 opština širom Srbije. Dakle, to su vam obuhvaćeni svi okružni centri i najveći dio opštinskih centara, u kojima su urađeni projekti, a gdje se čeka početak radova na rekonstrukciji i dogradnji, ili potpuno novoj izgradnji bolnica i domova zdravlja.
Time bukvalno sve mijenjamo, ali to košta milijardu i 300 miliona evra. A ovo za vodu, samo da biste znali, milijardu i 300 miliona evra je ogroman novac, zaista ogroman, ali za to ćemo naći. I mislim da je strašno važno i zbog naših starijih ljudi, ali i zbog djece, da svuda imamo dobre domove zdravlja, dobre bolnice, i to da platimo. E, ono što… ja ne mogu da vam kažem „biće sve u redu“ kao što neki drugi mogu da kažu, pošto znaju da će da izgube na izborima, pa mogu da obećavaju šta hoće. Ja ne mogu. Ne mogu da pričam gluposti.
I ne, oni obećavaju ono što rade, a to je da će da nas tuku, jure. Okej, za to su velemajstori. Dakle, ono što mi je važno, to je ovo pitanje vode. I ja sam mislio da mi to možemo da pokrijemo sa nevjerovatno velikih 5 milijardi evra. Ne pričamo o 5 milijardi dinara, to je 50 miliona evra, nego pričamo o 5 milijardi evra.
Nećemo moći vodu da završimo ni za 12 do 15 milijardi evra u cijeloj Srbiji. Cijela Vojvodina, i najveći dio centralne Srbije, sa još većim problemima nego što je ovdje na sjeveru Srbije. Za to će nam biti potrebne godine, ali moramo da uradimo i da napravimo proračun za cijelu Srbiju, za svako mjesto, da svuda vidimo odakle, za gdje, za koje područje vučemo vodu. Sad i bunari presušuju.
Potrebni su nam u višim područjima, čak i vaše opštine, biće nam potrebni busteri i tako dalje. Dakle, milion stvari, milion problema koje moramo da rješavamo i koje nije lako i jednostavno riješiti. Da mi to sve riješimo za 6 i 7 godina, bio bih srećan, ali da za 2, 2 i po godine, kao što kažem, svuda, cijeli proces pokrenemo i da krenemo da radimo brzo i da vidite da se to rješava.
Selo po selo, mjesna zajednica po mjesna zajednica, opština po opština. Dakle, od Banstola, Čortanovaca do Maradika i Slankamena, dakle svakog drugog, da vidimo i da vidite da se to kreće, bio bih srećan. Ali niko o tome nije, koliko, 80 godina se nije brinuo. Ali hoću da znate da to mnogo košta, kao i kanalizacija.
Ja nisam znao, samo da znate, kad smo krenuli u ove projekte, i sad pitam za cijevi, samo za Kragujevac, za kanalizaciju, za jedan grad. To nije Beograd, to nije Novi Sad, to nije Niš, nije jedan od tri najveća grada. I pitam koliko kilometara cijevi je potrebno. Znate li koliko je kilometara cijevi potrebno samo za Kragujevac? Kilometara cijevi. Ne metara, kilometara. 678 kilometara cijevi kanalizacionih samo za Kragujevac.
Samo da vidite koliko je to sve slojevito u problemima, koliko to nije lako sve obezbijediti, i onda to gledate za sve gradove, za sve opštine, da ne bude samo fekalna, već i kišna kanalizacija, da može dovoljno vode da primi. Kada imamo poplave, kiše, oluje, nevrijeme i sve drugo, dakle, bezbroj problema, ali polako, sigurno idemo naprijed.
I za nas je važno da nam zemlja bude ekonomski po stopi rasta snažna, brza, napredna, da možemo da se hvalimo time da smo jedna od 2, 3, 4 zemlje koje najbrže rastu u Evropi, jer time smanjujemo razliku u odnosu na sve druge i time činimo sve da možemo ovo sve da pokrenemo. I zato ja govorim to vama, pošto vidim da ima mnogo ozbiljnih ljudi koji razumiju stvari, jer ne volim: „Glasajte, pobijedićemo i biće sve lijepo.
Ne, nikad nije sve lijepo. Život je satkan od lijepih, divnih stvari i od bezbroj problema. Tu ste da rješavate probleme, i važno je da ljudi vide da li se borite za njih ili ne. I za mene je važno da vi vidite da se borimo, i da želimo da se borimo, i da želimo da radimo ono što je najvažnije za Srbiju u ovom trenutku, a da će biti lako, neće biti lako, i to je sve ogroman novac, kao što sad vama, kao fontana želja: „Asfaltirajte ovo, asfaltirajte onu ulicu. “ To nas košta stotine miliona evra. Samo hoću da to znate. Stotine miliona evra.
I prije 2 dana, kada sam išao na istok Srbije, gledao sam put i poslije provjerio: od ’56. nije obnavljan. Od ’56. Tačno 70 godina nije obnavljano. Samo je išla krpa na krpu, krpa na krpu. Na kraju je narastao taj put kao brdo, bukvalno krpa na krpu. A nema promjene asfalta, nijednog sloja asfalta, nema ničega. I to morate da radite. 70 godina nije niko.
I sve što krenete, uvijek vam kažu: „Ej, ja živim toliko godina, ali nije urađeno. “ I sad se ljudi nadaju da to može, da ta praksa može da bude promijenjena. I mi moramo to povjerenje ljudi da opravdamo, i zato to moramo da učinimo.
