Sud je još konstatovao da je u odluci o izboru Braletić “data pogrešna pravna pouka zbog čega tužilac ne može trpjeti štetne posljedice u dijelu koji se tiče blagovremenosti tužbe”.
U toj odluci, pored ostalog, navodi se da se ona može osporavati tužbom pred Upravnim sudom.
Međutim, taj sud u obrazloženju rješenja da je nenadlažan konstatuje da se odluka Savjeta Agencije može osporavati pred Osnovnim sudom. U odluci Savjeta data je pogrešna pravna pouka.
“…Tužilac ne može trpjeti štetne posljedice u dijelu koji se tiče blagovremenosti tužbe, pa se tužba pred nadležnim Osnovnim sudom ima smatrati podnijetom danom podnošenja tužbe ovom sudu”, stoji u rješenju Upravnog suda.
Komentarišući to rješenje, Drakić je “Vijestima” kazao da je Upravni sud “time potvrdio da je Savjet kandidatima dao pogrešnu pravnu pouku”.
Prema njegovim riječima, kandidati su upravo na osnovu te pouke pokrenuli postupak pred Upravnim sudom, dok je Savjet ASK-a potom, kako tvrdi, u odgovoru na njihove tužbe obavijestio da je pravna pouka bila pogrešna.
“Dakle, jedno je napisano kandidatima, a samo mjesec dana kasnije drugo je napisano sudu”, kazao je Drakić.
On tvrdi da kandidati zbog toga nijesu izgubili pravo na sudsku zaštitu, ali smatra da se mora utvrditi kako je do takvog postupanja došlo i ko je bio upoznat sa sadržinom dokumenata.
Zbog toga je, kazao je Drakić “Vijestima”, tražio od Savjeta da se izjasni o tom pitanju i da odgovori da li su svi članovi bili upoznati sa sadržinom tih akata ili je tadašnji predsjednik Savjeta Pavle Ćupić samostalno radio na njima i odlučivao o njihovom sadržaju.
“To više nije pitanje obične administrativne greške. To je pitanje odgovornosti. Jer ako je Savjet znao da Upravni sud nije nadležan, zašto je kandidatima omogućio upravo takvu pravnu zaštitu? A, ako nije znao, onda se moramo pitati kako institucija, čija je osnovna misija zaštita zakonitosti i integriteta, može napraviti ovakav propust”, poručuje Drakić.
Prema njegovoj ocjeni, otvara se i pitanje kako je do takvog postupanja došlo, ko je donio odluku, ko je bio upoznat sa sadržinom akata i da li je pogrešna pravna pouka data slučajna ili svjesno.
Drakić ističe da to pitanje ne može biti svedeno na jedan konkurs ili jednog kandidata.
“Ono se tiče načina na koji je Savjet u ranijem periodu koristio svoja procesna ovlašćenja i odnosa institucije prema pravu na djelotvornu pravnu zaštitu. Jer, ako institucija koja treba da štiti integritet javnih funkcionera koristi postupke na način koji stranke dovodi u zabludu ili im otežava ostvarivanje prava, onda moramo postaviti pitanje individualne odgovornosti onih koji su takve odluke donosili”, kazao je Drakić.
On je još ocijenio da “poseban problem predstavlja institucionalni paradoks”.
“Agencija za sprečavanje korupcije osnovana je kao ključna institucija za procjenu i zaštitu integriteta javnih funkcionera. Ako se, međutim, u njenom radu pojave procesne manipulacije ili dovođenje stranaka u zabludu pogrešnim pravnim poukama, onda se nameću dva jednostavna, ali suštinska pitanja: ko će kontrolisati integritet onih koji su zaduženi da kontrolišu integritet drugih i kako možemo vjerodostojno ocjenjivati integritet javnog funkcionera ako sami ne pokažemo spremnost da transparentno ispitamo sopstveno postupanje. Ovo nije pitanje sitnog proceduralnog propusta. Ovo je pitanje povjerenja u instituciju”, poručio je Drakić.
Ćupić, koji je bio predsjednik Savjeta u vrijeme kada je donesena odluka o izboru Braletić, potvrdio je “Vijestima” da je potpisao odluku koja je sadržala pravnu pouku o mogućnosti podnošenja tužbe Upravnom sudu.
Prema njegovim riječima, nacrt odluke prethodno je pripremila sekretarka Savjeta, “vodeći se praksom i šablonom svih ranijih odluka”.
Ćupić je objasnio da je novim Zakonom o sprečavanju korupcije predviđena shodna primjena Zakona o radu, zbog čega se odluke Agencije osporavaju pred redovnim sudovima, osim odluke o razrješenju direktora, za koju je propisana nadležnost Upravnog suda.
“U konkretnom slučaju riječ je o tehničkoj grešci u samoj pravnoj pouci”, kazao je Ćupić.
On smatra da greška nije uticala na prava podnosioca tužbe, pozivajući se na dio rješenja Upravnog suda prema kojem će se tužba pred nadležnim Osnovnim sudom smatrati blagovremeno podnijetom.
“Dakle, ne radi se o propustu koji bi povlačio bilo čiju odgovornost, niti je navedenom odlukom bilo kom licu uskraćeno pravo na pravni lijek i sudsko preispitivanje”, kazao je Ćupić.
Aktuelna predsjednica Savjeta ASK-a Aleksandra Vukašinović kazala je “Vijestima” da Savjet tek treba da razmotri predmetnu situaciju i o njoj zauzme zajednički stav.
“Savjet Agencije za sprečavanje korupcije je kolektivno tijelo, koje svoje zaključke i odluke zauzima većinom glasova. Imajući to u vidu, kao predsjednica Savjeta u ovom trenutku ne mogu iznositi lični stav o pitanjima koja ste postavili prije nego što Savjet ne razmotri predmetnu situaciju i o njoj zauzme zajednički stav”, odgovorila je Vukašinović.
Savjet ASK-a je Braletić izabrao za direktoricu 17. aprila, na period od pet godina.
U odluci o izboru navodi se da se na konkurs prijavilo pet kandidata – Mithat Kuč , Drakić, Nina Radulović , Vladimir Stanišić i Braletić.
Kuč i Stanišić odustali su od kandidature na dan zakazanog intervjua, dok su članovi Savjeta nakon razgovora sa preostalim kandidatima glasali o njihovom izboru.
Za Braletić su, prema odluci Savjeta, glasala četiri člana, dok je jedan bio protiv, nakon čega je konstatovano da je dobila većinu potrebnu za izbor direktorice Agencije.
U obrazloženju rješenja, Upravni sud se pozvao na član 101 Zakona o sprečavanju korupcije, kojim je propisano da se na prava, obaveze i odgovornosti zaposlenih u Agenciji primjenjuju opšti propisi o radu.
