Umjesto osluškivanja radio-signala sa dalekih planeta, naučnici predlažu da „prosejemo“ Mjesečevu prašinu u potrazi za ostacima tehnologije koji su možda putovali svemirom milijardama godina prije nego što su se konačno zaustavili na našem prirodnom satelitu.
Za razliku od Zemlje, Mjesec nema funkcionalnu atmosferu niti magnetno polje, zbog čega je potpuno izložen svemirskom vakuumu. Kao rezultat toga, neprestano ga bombarduju meteoriti, ali i pogađa stalan tok mikroskopskih čestica iz ostatka Sunčevog sistema i šire.
Budući da na Mjesecu nema vode ni tektonskih pokreta, ova mikroskopska materija se akumulira i ostaje na površini, potpuno neometana, stvarajući jedinstveni arhiv galaktičke istorije.
U novom radu, koji je krajem juna postavljen na server za preprint radove, istraživači tvrde da dio ove prašine potiče iz zvjezdanih sistema izvan našeg i da stoga može sadržati dokaze o davno izgubljenim vanzemaljskim civilizacijama. Studija je predata časopisu „International Journal of Astrobiology“, ali još uvijek čeka objavljivanje.
„Mjesec tiho akumulira materijal iz svemira milijardama godina, a veći dio tog materijala vjerovatno je milijardama godina stariji od samog Mjeseca“, naveo je u saopštenju glavni autor studije Luis Pino, planetarni naučnik sa Univerzitetskog koledža u Londonu i saradnik Instituta SETI.
„Pitanje koje postavljamo jeste da li ta drevna zbirka može sadržati mikroskopske tragove tehnologija koje su postojale mnogo prije nego što su ljudi ikada pogledali u nebo“, dodao je Pino.
Do sada je potraga za dokazima o naprednim vanzemaljskim civilizacijama, poznatim kao „tehnopotpisi“, uglavnom bila usmjerena na radio-signale koje bi mogle emitovati naseljene egzoplanete ili hipotetičke megastrukture, poput Dajsonovih sfera.
Međutim, takvi signali bi poticali samo od aktivnih civilizacija, a ne od onih koje su nestale mnogo prije nego što smo ih mogli uočiti.
Ova nova ideja nadovezuje se na decenije ranijih prijedloga i oživljava koncept ukrajinskog astronoma Aleksija Arhipova iz devedesetih godina prošlog vijeka, koji je sugerisao da bi Mjesec mogao sakupljati međuzvjezdanu prašinu vještačkog porijekla. U njegovu čast, autori studije su ovakve hipotetičke fragmente nazvali „Arhipovljevim česticama“.
Autori nove studije tvrde da, kada civilizacija nestane, tragovi njene tehnologije mogu preživjeti i završiti u svemiru, bilo raspadanjem megastruktura i manjih letjelica, bilo snažnim udarima asteroida o nekada naseljene egzoplanete.
Jednom kada se nađu u svemiru, sićušne čestice metala ili drugih vještačkih materijala mogle bi biti izbačene iz svojih zvjezdanih sistema snažnim udarima zvjezdanog vjetra i na kraju otplutati prema nama.
Koristeći kompjuterske modele, tim je predvidio da bi komadi tehnologije veličine do tri mikrometra – tri milionita dijela metra, odnosno oko tri odsto širine ljudske dlake – mogli napustiti svoje zvjezdane sisteme i putovati međuzvjezdanim prostorom i do milijardu godina.
Već znamo da međuzvjezdana prašina može prodrijeti u unutrašnji Sunčev sistem, jer su je naučnici pronašli u uzorcima prikupljenim sa površine asteroida Benu, koji je 2020. godine posjetila NASA-ina sonda „OSIRIS-REx“.
Do danas nijedan lunarni uzorak nije sadržao tehnopotpise. Međutim, naučnici koji su ih proučavali vjerovatno nisu ni tražili takve čestice, a uzorci su bili premali da bi dali značajne rezultate, tvrde autori studije.
Oni vjeruju da bi uzorak Mjesečevog regolita zapremine jednog kubnog metra mogao biti dovoljan da se pronađe bar jedan tehnološki fragment.
Tim je takođe predložio načine za pretraživanje materijala pomoću mikroskopije, industrijske analize materijala i snimanja uz pomoć vještačke inteligencije.
Nekoliko predstojećih svemirskih misija prikupiće svježe uzorke sa Mjesečeve površine, uključujući nedavno odloženu kinesku misiju Čang’e-7 i buduće misije u okviru NASA-inog programa Artemis.
Ovi uzorci bi potencijalno mogli sadržati tehnopotpise, iako će zapremina prikupljenog regolita biti daleko manja od one koju istraživači predlažu.
Stoga ćemo možda morati da sačekamo da ljudi uspostave stalnu bazu na Mjesecu prije nego što astronauti budu mogli da prikupe dovoljno materijala za pravilnu analizu.
Kao rezultat toga, Institut SETI, koji predvodi međunarodnu potragu za tehnopotpisima, gleda na novu ideju kao na veoma obećavajuću.
Bil Dajmond, predsjednik i izvršni direktor Instituta SETI, koji nije bio uključen u novu studiju, ocijenio je ideju kao „izvanredno originalnu i razumnu“.
„Ovo je novi dodatak metodologijama potrage koje se primjenjuju u traženju dokaza o tehnologiji kao pokazatelju života i inteligencije izvan našeg Sunčevog sistema, i uzbuđeni smo zbog mogućnosti da se to ostvari“, naveo je Dajmond u saopštenju.
Iako je šansa za pronalaženje čak i jednog mikroskopskog vanzemaljskog artefakta izuzetno mala, potvrda takvog otkrića predstavljala bi definitivan odgovor na jedno od najvećih pitanja čovječanstva – da li smo sami u univerzumu.
Čak i ako se ništa ne pronađe, sama potraga bi postavila prva kvantitativna ograničenja na količinu tehnološkog materijala koji su potencijalne civilizacije mogle da proizvedu tokom istorije Mlječnog puta.
