Alergijska reakcija na sunce može se pojaviti i kod osoba koje ranije nisu imale probleme prilikom izlaganja sunčevoj svjetlosti. Jedan od najčešćih oblika preosjetljivosti kože na sunce je PMLE, odnosno odložena reakcija kože na ultraljubičasto zračenje.
Sitne izbočine, crvenilo i intenzivan svrab mogu se javiti nekoliko sati, pa čak i nekoliko dana nakon boravka na suncu. Zbog toga osobe koje imaju ovu reakciju često u prvi mah ne povezuju promjene na koži sa izlaganjem sunčevoj svjetlosti.
Iako se ponekad opisuje kao „alergija na sunce“, PMLE ne znači da osoba mora potpuno i trajno da izbjegava sunce. Dermatolozi ukazuju da odgovarajuća zaštita, postepeno privikavanje kože i terapija u slučaju pojave simptoma mogu značajno da smanje tegobe.
Polimorfna svjetlosna erupcija je odložena reakcija kože na UV zračenje i smatra se najčešćim stanjem povezanim sa preosjetljivošću na svjetlost.
Naziv „polimorfna“ potiče od činjenice da promjene na koži mogu izgledati veoma različito od osobe do osobe. Kod jednog pacijenta, međutim, reakcija uglavnom ima isti ili sličan izgled prilikom svakog novog javljanja.
PMLE može da se ispolji kao mnoštvo sitnih izdignutih promjena, veće promjene nalik koprivnjači, plikovi, ekcem ili plakovi. Crvenilo i svrab među najčešćim su simptomima.
Promjene se najčešće javljaju na djelovima tijela koji su izloženi suncu:
Jedna od karakteristika PMLE jeste to što reakcija ne mora nastupiti neposredno nakon izlaganja suncu. Osip može da se pojavi tek nakon nekoliko sati ili dana, zbog čega je ponekad teško prepoznati njegov uzrok.
Polimorfna svjetlosna erupcija može se pojaviti kod osobe koja prethodno godinama nije imala nikakve tegobe prilikom boravka na suncu.
Porodična istorija predstavlja jedan od značajnih faktora rizika, ali PMLE može da se javi kod bilo koga i u bilo kom životnom dobu.
Veći rizik imaju žene između 20 i 40 godina, kao i osobe koje su i ranije primjećivale povećanu osjetljivost kože na sunčevu svjetlost.
Postoje i značajne geografske razlike. Istraživanja pokazuju da se PMLE javlja kod oko 10 do 20 odsto stanovništva sjeverne Evrope, dok je rjeđa među ljudima koji žive bliže ekvatoru.
Tačan mehanizam nastanka polimorfne svjetlosne erupcije još nije u potpunosti razjašnjen.
Prema jednoj od vodećih teorija, riječ je o odloženoj reakciji imunog sistema na promjene koje u koži nastaju usljed UV zračenja.
Izlaganje ultraljubičastim zracima izaziva oštećenje ćelija, ali istovremeno ima i lokalni imunosupresivni efekat. Taj mehanizam trebalo bi da spriječi imuni sistem da pretjerano reaguje na promjene nastale usljed izlaganja suncu.
Kod osoba sa PMLE taj proces ne funkcioniše pravilno. Imuni sistem molekule koje nastaju u koži nakon izlaganja UV zračenju pogrešno prepoznaje kao prijetnju i pokreće odbrambenu reakciju. Posljedica je zapaljenje kože praćeno osipom i svrabom.
Mehanizam je sličan onome koji se javlja kod kontaktne alergije na neki sastojak kozmetičkog preparata ili prilikom kontakta sa otrovnim bršljanom. Dermatolozi ovakvu reakciju nazivaju preosjetljivošću tipa IV, odnosno odloženom preosjetljivošću.
Čini se da UVA zračenje ima veću ulogu u nastanku PMLE nego UVB zračenje. Zbog toga kod pojedinih ljudi reakcija može da se javi čak i nakon izlaganja suncu kroz prozore automobila, jer staklo ne blokira pouzdano sve UVA zrake.
PMLE se najčešće javlja početkom proljeća, prilikom prvog dužeg i intenzivnijeg izlaganja suncu nakon zimskih mjeseci.
Zanimljivo je da kod mnogih osoba reakcije tokom proljeća i ljeta postepeno postaju blaže.
Koža vremenom postaje manje osjetljiva na sunčevu svjetlost, a dermatolozi ovaj proces nazivaju „fotoočvršćavanjem“.
Zbog toga se ne preporučuje trajno i potpuno izbjegavanje sunca, već kontrolisano izlaganje uz odgovarajuću zaštitu.
Osobe koje imaju PMLE trebalo bi posebnu pažnju da posvete zaštiti od sunčevog zračenja.
Stručnjaci preporučuju kreme širokog spektra koje štite i od UVA i od UVB zraka, sa zaštitnim faktorom od najmanje SPF 30.
Međutim, ni kreme sa visokim zaštitnim faktorom ne mogu uvijek u potpunosti da spriječe pojavu polimorfne svjetlosne erupcije. Zbog toga se preporučuje kombinovanje više načina zaštite:
UPF označava stepen zaštite koju tkanina pruža od ultraljubičastog zračenja. Prednost takve odjeće je što zaštita ne zavisi od pravilnog i redovnog nanošenja preparata na kožu i može biti korisna i prilikom boravka u vodi.
Kao jedna od mogućnosti za dodatnu zaštitu pominje se i ekstrakt Polypodium leucotomos, vrste tropske paprati koja se koristi u pojedinim dodacima ishrani.
Smatra se snažnim antioksidansom, a postoje istraživanja koja ukazuju na moguće fotoprotektivno dejstvo.
Italijanska studija iz 2011. godine, sprovedena na 57 osoba sa reakcijama kože izazvanim suncem, pokazala je da je gotovo 74 odsto ispitanika imalo manje reakcija i simptoma nakon izlaganja suncu tokom uzimanja ovog suplementa.
Sistematski pregled 18 studija iz 2018. godine takođe je ukazao na moguće fotoprotektivne efekte bez ozbiljnih neželjenih dejstava. Ipak, stručnjaci naglašavaju da su dosadašnja istraživanja malog obima i da je potrebno više podataka kako bi se pouzdano procijenila efikasnost različitih preparata.
Ukoliko se reakcija ipak javi, lokalni kortikosteroidi, poput hidrokortizonske kreme koja se izdaje bez recepta ili jačih preparata koje propisuje dermatolog, mogu pomoći u smanjenju upale i tegoba.
Za ublažavanje svraba mogu se koristiti i antihistaminici druge generacije, poput cetirizina ili feksofenadina. Oni djeluju duže i obično imaju manje neželjenih efekata od antihistaminika starije generacije.
U težim slučajevima ljekar može propisati i oralne kortikosteroide, pa je kod izraženih ili upornih simptoma važno potražiti stručni savjet.
