Đoković je poražen od Sinera rezultatom 6:4, 6:4, 6:4, a Italijan će se u finalu sastati sa Aleksandrom Zverevom.
– Ne znam šta sam mogao drugačije, nisam mogao mnogo da uradim. Volio bih da se vratim makar još jednom u London, vidjećemo – rekao je Đoković na konferenciji za medije.
Govoreći o samom meču, srpski teniser nije imao dilemu da je rival bio bolji.
– Kasnio sam pola koraka u svakom udarcu. Bio je za jedan nivo bolji od mene ili više. Nisam bio dovoljno oštar, nisam brzo reagovao, nisam bio u pravoj ravnoteži. Prošle godine sam bio povrijeđen i tada nisam očekivao mnogo. Sada sam bio dobro fizički, ne najsvježiji, ali… Bio je dominantan i mnogo bolji igrač na terenu – istakao je Đoković.
Odbacio je tvrdnje da je bio konkurentniji nego prošle godine.
– Pogriješili ste. Uvijek sam takmičarski nastrojen i uvijek dajem sve od sebe. Spolja možda izgleda ovako ili onako, ali samo ja znam koliko truda ulažem. Naravno da sam razočaran, želio sam da osvojim Vimbldon, ali bio je bolji od mene. Teško je prihvatiti to kada se izađe sa terena. Ne mislim da sam previše toga uradio pogrešno. Bio je čvrst u svim segmentima igre, a servis mu je postao ogromno oružje otkako je promijenio tehniku – objasnio je Đoković.
Srpski teniser podsjetio je da je i dalje sposoban da igra na najvišem nivou.
– Feliks je četvrti igrač svijeta. Dokazao sam da i dalje mogu da igram na najvišem nivou. Izgubio sam u tri seta od najboljeg na svijetu, to je realnost koju moram da prihvatim. Ipak, turnir je bio pozitivan sa aspekta posvećenosti i borbenog duha. Igrački sam osjećao da sam bolje igrao u Australiji nego ovdje. Malo sam se mučio da pronađem najbolju igru, a protiv Sinera jednostavno nisam mogao da ga uhvatim – naveo je Đoković.
Govoreći o motivaciji i očekivanjima, priznao je da vodi unutrašnju borbu između realnosti i sopstvenih ambicija.
– Prošle godine sam došao do četiri polufinala, ove godine jednog finala i jednog polufinala. Za 99 odsto igrača to su vrlo dobri grend slem rezultati. Za mene je to dobro, ali nije dovoljno dobro. I blagosloven sam i proklet time što se od mene uvijek očekuju najviši rezultati. Borim se sa sobom, govorim sebi da je izvrsno što i dalje mogu da se nadmećem sa mlađima na ovom nivou, ali ipak imam najviša očekivanja od sebe. To je interna borba – rekao je Đoković.
Dodao je da više ne uživa kao nekada u napornim pripremama za najveće turnire.
– Uživam i dalje u nadmetanju, mada više ne uživam toliko u teškim nedjeljama pred velike turnire i fizičkom bolu koji to nosi. Drago mi je što me je tijelo dobro služilo na ovom turniru. Volim ovaj život, tenis mi je dao priliku da postanem ono što jesam. Radim ovo zato što želim i zato što još mogu da budem TOP 5 ili TOP 10 igrač. Da vidimo šta budućnost nosi – poručio je srpski as.
Posebno se osvrnuo na pitanje osvajanja 25. grend slem titule, istakavši da ga konstantna pitanja na tu temu sve više opterećuju.
– Mnogo ljudi me opterećuje tim pitanjem, od medija do pojedinih ljudi iz mog okruženja. I ja želim 25. grend slem, ali to nije krajnji cilj. Počelo je pomalo da me nervira. Kao da nije dovoljno 24, nego mora 25. Kao da nije dovoljno 400 nedjelja na prvom mjestu, nego mora 1.000. Moramo da budemo zahvalni za ono što imamo. Muka mi je da pričam o tome kada će doći 25. titula. Možda neće doći nikada. Moj cilj je da budem najbolje pripremljen i na vrhuncu za grend slemove. Ne znam koliko će sve ovo trajati. Volio bih da ljudi poštuju moj izbor i da me ne pritiskaju pitanjima o penziji i 25. tituli, već da poštuju moje odluke – zaključio je Đoković.
