Enzimi koje proizvode crijevne bakterije mogu ukloniti duge lance šećera u krvi tipa A i B, što dovodi do poboljšane kompatibilnosti sa tipom O. Naučnici su koristili crijevne bakterije da bi stvorili ranu verziju univerzalne krvi davalaca. Koristeći crijevne bakterije, naučnici su došli korak bliže „univerzalnoj” krvi davaoca, gdje svaka krvna grupa može da donira bilo kojoj drugoj.
Kako se vidi šta dijete jede: Pravilnom ishranom gradimo arhitekturu bu…
Dok su ljudi sa krvnom grupom O već univerzalni davaoci, nema uvijek dovoljno ove krvne grupe da bi se zadovoljile potrebe. Zato bi pronalaženje načina da ljudi sa bilo kojom vrstom krvi mogu da doniraju drugima moglo da smanji šanse za nestašicu krvi. Ipak, potrebno je još mnogo posla prije nego što ova metoda stigne do klinike, piše Live Science.
U novoj studiji istraživači su identifikovali duge nizove molekula šećera koji čine krv jedne krvne grupe, kao što je A, nekompatibilnom sa primaocima koji imaju drugu vrstu. Zatim su koristili koktel enzima crijevnih bakterija da uklone te dugačke šećerne strukture sa crvenih krvnih zrnaca.
„Umjesto da sami radimo posao i sintetišemo vještačke enzime, postavili smo pitanje: šta liči na površinu crvenih ćelija? Sluz u našim crijevima. Dakle, jednostavno smo pozajmili enzime od bakterija koje normalno metabolišu sluz, a zatim ih primijenili na crvena zrnca”, rekao je dr Martin Olson, profesor hematologije i transfuzijske medicine na Univerzitetu Lund u Švedskoj.
Dobijanje pogrešne vrste transfuzije krvi može dovesti do fatalne imunološke reakcije. To je zato što imuni sistem prepoznaje i napada strane molekule šećera – ili antigene – koji se nalaze na eritrocitima. Antigeni A u krvi tipa A ne uklapaju se sa antigenima B u krvi tipa B. Tip O, univerzalna krv davaoca, nema ove antigene, zbog čega se može transfuzirati ljudima sa bilo kojom krvnom grupom.
Decenijama naučnici pokušavaju da koriste enzime da uklone antigene iz krvi tipa A i B. Počevši od enzima iz neprženih zrna kafe 1980-ih, istraživači su kasnije pronašli brže i efikasnije enzime koji rade i na krvi tipa A i B.
Nakon uklanjanja poznatih antigena, krv tipa A i B počinje molekularno da liči na krv tipa O. Međutim, kada se takva tretirana krv pomiješa sa plazmom tipa O, dolazi do reakcije koja signalizira nekompatibilnost.
„Nije ostalo ni A ni B. Kako onda mogu biti nespojivi kada bi, po svim pravilima, trebalo da budu kompatibilni?”, rekao je Olson.
Ispostavilo se da su naučnici morali da pogledaju dublje. Kada su to uradili, otkrili su da tipovi A i B bez ovih poznatih antigena i dalje sadrže dugačke lance molekula šećera, tzv. „ekstenzije”, koje takođe mogu izazvati nekompatibilnost.
U novoj studiji, Olsson i kolege pokazali su da uklanjanje i antigena i ovih ekstenzija iz krvi tipa A i B čini krv znatno kompatibilnijom sa krvlju tipa O. Grupa je koristila koktel enzima iz vrste bakterije u ljudskom crijevu koja razlaže te dugačke lance šećera u sluzi koja oblaže crijeva.
Kada su naučnici uklonili antigene iz krvi tipa B i testirali je u laboratoriji sa plazmom tipa O, oko 80 odsto uzoraka bilo je kompatibilno. Taj procenat je porastao na oko 91 do 96 odsto kada su uklonjene i „ekstenzije”, što sugeriše da one doprinose početnoj nekompatibilnosti.
Rezultati nisu tako jednostavni za krv tipa A – samo oko 20 odsto uzoraka u početku nije izazvalo reakciju, a to je poraslo na oko 50 odsto nakon dodatne obrade. Čini se da je tip A biokemijski složeniji od tipa B, rekao je dr Stiven Spitalnik sa Univerziteta Kolumbija, pa će biti potrebno dodatno usavršavanje enzimskog koktela.
Iako će trebati još mnogo rada prije nego što ova metoda postane dovoljno bezbjedna za stvarne transfuzije, ovo je važan korak naprijed.
„U toku je potraga za ‘magijskim’ enzimom ili koktelom enzima, i ovo je veoma blizu toga”, rekao je Spitalnik. „Sada treba dokazati da je ovo bezbjedno i da crvena krvna zrnca normalno opstaju u cirkulaciji”, dodao je.
