Mladunci flamingosa rađaju se sa sivkastim ili bjelkastim perjem. Tek kasnije, kako odrastaju, njihova boja počinje da se mijenja. Razlog za to nema veze sa genetikom koliko sa — ishranom.
Postoji više vrsta flamingosa i ne izgledaju svi isto. Karipski flamingosi su najintenzivnije roze (čak skoro crveni), afrički su često bljeđi, dok neki imaju čak i blago narandžaste tonove.
Flamingosi dobijaju svoju roze boju zahvaljujući pigmentima koji se zovu karotenoidi. To su prirodne materije koje se nalaze u:
algama
planktonu
sitnim rakovima (poput škampa)
Kada flamingo jede ovu hranu, njegov organizam razgrađuje karotenoide i taloži ih u perju, koži i kljunu — i tako nastaje ta prepoznatljiva roze nijansa. Što više karotenoida = intenzivnija boja.
Boja flamingosa može varirati od svijetlo roze do jarko narandžaste. Sve zavisi od toga koliko hrane bogate karotenoidima unosi. Flamingosi koji jedu više ovakve hrane imaju intenzivniju boju. Oni sa slabijom ishranom mogu izgledati bljeđe ili čak skoro bijelo.
Flamingosi izlučuju posebnu masnu supstancu iz žlijezda kojom premazuju perje dok se čiste. Ta supstanca je bogata karotenoidima, pa time dodatno pojačavaju boju.
Roze boja nije samo estetska — ona ima i važnu ulogu u prirodi. Kod flamingosa, jača i življa boja često znači:
bolje zdravlje
kvalitetniju ishranu
veću privlačnost za parenje
Drugim riječima, što je flamingo „ružičastiji“, to je poželjniji partner.
U zatočeništvu, flamingosi ne bi prirodno zadržali svoju boju bez posebne ishrane. Zato im se u zoološkim vrtovima često dodaju karotenoidi u hranu kako bi ostali roze. Bez toga — postali bi gotovo bijeli.
Flamingosi nijesu prirodno roze — oni to postaju zahvaljujući svojoj ishrani. Njihova boja je zapravo odraz onoga što jedu, ali i pokazatelj zdravlja i vitalnosti. Zvuči jednostavno, ali priroda opet pokazuje koliko može biti genijalna — čak i kada je u pitanju nešto tako „obično“ kao boja perja.
