– Član 2.2.3 predviđa preuzimanje kolektivnog ugovora i ugovora o radu, ista prava pri transferu i petogodišnju zabranu otkaza za zaposlene na neodređeno vrijeme, ali i dalje ostaje prostor da se ta prava kasnije slabe kroz novi kolektivni ugovor, opšte akte, anekse, reorganizaciju i autsorsing, dok prilog 19 sa spiskom zaposlenih koji su predmet transfera nije javno vidljiv u objavljenom materijalu – istakao je Radulović.
Vlada je prije više od dvije sedmice donijela odluku o davanju koncesije južnokorejskom Inčonu. Odluku je 17. aprila proslijedila Skupštini, jer zakonodavni dom treba da je potvrdi, s obzirom da je imovina Aerodroma procijenjena na 264 miliona eura.
Radulovića smo pitali šta bi uradio da je na mjestu poslanika, odnosno da li bi podržao koncesiju ili bi bio za to da ih država razvija.
– Da imam moć odlučivanja, ovakav aranžman ne bih podržao bez dodatnih, čvrstih i javno provjerljivih garancija za zaposlene i bez potpunog razjašnjenja svih otvorenih pitanja, uključujući prilog 19, autsorsing i imovinskopravne rizike u Tivtu. Moj stav je da država i dalje ima osnov da aerodrome razvija sama, tim prije što se radi o strateškoj infrastrukturi velike procijenjene vrijednosti i značaja za javni interes – rekao je Radulović.
Istakao je da se u javnosti stvara utisak da je pitanje oko koncesije svedeno samo na to da li je ponuđeno 100 miliona avansa i 35,21 odsto godišnje varijabilne koncesione naknade.
– Priča je, međutim, mnogo šira. Treba gledati cijeli ugovor, dugoročne obaveze države, kontrolne mehanizme, prava zaposlenih, mogućnost podugovaranja i ukupni strateški interes Crne Gore. Upravo zato smatram da javna rasprava o ovom pitanju mora biti mnogo ozbiljnija, potpunija i poštenija prema zaposlenima i građanima – dodao je Radulović.
Usvojeni i predloženi ugovor gleda kao dokument koji jeste ozbiljniji i razrađeniji od ranijeg nacrta, ali u njemu i dalje vidi nekoliko važnih otvorenih pitanja.
– Osim radničkih prava, problematično je to što ugovor dozvoljava široko podugovaranje pojedinih usluga, što je formulacija o odnosu prema sindikatima veoma slaba, a samo ministarstvo u predlogu priznaje da na području Tivta i dalje postoji značajan broj neriješenih imovinskopravnih sporova koji mogu ugroziti dinamiku realizacije i otvoriti raskidne i odštetne rizike po državu. Zato smatram da javnost ima pravo na dodatna pojašnjenja prije bilo kakve konačne odluke – rekao je predsjednik Sindikata ACG.
Naglasio je da su uslovi rada na aerodromima zahtjevni, jer kolektivni ugovor predviđa rad u smjenama i turnusu, noćni i prekovremeni rad, kao i pripravnost, pa se o uslovima rada mora govoriti i kroz opterećenje, odgovornost i bezbjednosni aspekt posla, a ne samo kroz iznos prosječne zarade u kompaniji.
U Aerodromima je, prema podacima dostavljenim Poreskoj upravi, u 2025. godini u prosjeku bilo zaposleno 1.050 radnika. Radulovića smo pitali da li aktuelni menadžment ima prostora da radnicima poveća zarade prije nego što upravljanje preuzme južnokorejski Inčon.
– Sa stanovišta Sindikata, ne vidim nijedan opravdan razlog da se pitanje zarada zaposlenih ne otvori odmah, jer ako preduzeće na današnji dan ima preko 50 miliona eura na računu, onda očigledno postoji ozbiljan finansijski prostor da se popravi materijalni položaj radnika i prije eventualnog preuzimanja upravljanja od strane Inčona. To nije pitanje dobre volje, nego odnosa prema ljudima koji godinama nose sistem i stvaraju rezultate, pa bi bilo neprihvatljivo da se govori o vrijednosti Aerodroma i milionskim aranžmanima, a da zaposleni ostanu po strani – poručio je Radulović.
Kada će Skupština odlučivati o Aerodromima nije poznato. Vlada je tražila da se to uradi po hitnoj proceduri. Iako je predlog ugovora dostavljen 17. aprila, još nije objavljen na sajtu.
Ukoliko Skupština usvoji ugovor i južnokorejski Inčon dobije koncesiju, koncesionar će osnovati projektno preduzeće koje će gazdovati aerodromima u Podgorici i Tivtu narednih 30 godina.
Aerodromi su u 2025. godini poslovali sa rekordnih 13 miliona profita.
