Toga dana je Isus Hristos, praćen svojim učenicima i mnoštvom naroda, krenuo iz sela Vitinije u Jerusalim. Došavši do sela Vitfaga, u podnožju Maslinske gore, reče dvojici učenika: „Idite u selo koje je pred vama, i odmah ćete naći magaricu privezanu i magare s njom; odriješite je i dovedite, i ako vam ko god šta reče, kažite: trebaju Gospodu! – i odmah će ih dati“. Učenici uradiše kako im je Hristos zapovijedio, i kad dovedoše magare, On ga uzjaha i na njemu krete u Jerusalim.
Glas da dolazi Spasitelj, onaj što je vaskrsao Lazara, brzo se raširio i mnoštvo naroda Mu se pridružilo. Jedni su ga susretali s palminim grančicama u ruci, drugi su bacali svoje haljine na put kuda će proći, treći su rezali grančice od drveta i bacali na put. Kada Isus Hristos iziđe na Maslinsku goru, oni koji ga pratiše povikaše: „Osana Sinu Davidovom! Blagosloven koji ide u ime Gospodnje, car Izrailjev!“
Ali Isus je cijelim putem bio žalostan, i kad silažaše niz goru, on baci pogled na Jerusalim u dolini, zaplaka se i reče: „O, Jerusalime! Kad bi ti znao, osobito u ovaj dan, šta je za sreću tvoju; ali je sad sakriveno od tvojih očiju. Jer će doći dani da će te opkoliti neprijatelji tvoji sa svih strana, i razbiće tebe i djecu tvoju i neće ostaviti u tebi kamen na kamenu zato što nijesi poznao vrijeme u koje si pohođen“.
Sve se to dešavalo pred praznik Pashe, pa se u Jerusalimu bijaše sakupilo svijeta iz mnogih krajeva. Ugledavši Isusov ulazak u Jerusalim, mnogi se zapitaše: „Ko je to?“, a iz gomile naroda odgovoriše: „Isus, prorok iz Nazareta Galilejskog“. Potom Hristos uđe u hram, gdje su bili kljasti i sakati, smilova se na njih i sve ih iscijeli. Među narodom i djecom zavlada veliko oduševljenje, te mu klikahu: „Osana, Sinu Davidovom, Caru Izrailjskom!“
Slušajući to, priđoše Mu neki fariseji, pa mu rekoše: „Čuješ li to što ovi govore?“, na šta im on odgovori: „Zar nijeste nikada čitali: iz usta male djece i odojčadi, načinio si sebi hvalu“.
Cijelog dana je Isus Hristos držao propovijedi u hramu, a uveče se sa svojim učenicima vratio u Vitiniju.
Kanon za ovaj praznik napisao je Kosma Melod – Jerusalimljanin (sredinom VIII vijeka). Ovaj kanon smatra se najljepšim kanonom ovog vrsnog pjesnika. Događaj Hristovog ulaska u Jerusalim, na ikoni se predstavlja kako Hristos jaše na magaretu, a prate Ga učenici, dok narod prostire svoje haljine i baca grančice na put.
