Razlog ove navodne „antipatičnosti“ kiši i istovremenog oduševljenja blatom krije se u nekoliko činilaca. Jedan od glavnih razloga zašto psi ne vole kišu najvjerovatnije leži u njihovoj izuzetno osjetljivoj percepciji zvuka. Psi bolje čuju od ljudi, pa zvuk kišnih kapi na zemlji, krovovima i prozorima može da im djeluje preglasno ili čak stresno. Osim toga, kiša često natapa njihovu dlaku, što može izazvati nelagodu – naročito kod onih pasa čija dlaka nije masnija i vodootporna.
S druge strane, pasja oduševljenost blatom može biti povezana s njegovim specifičnim mirisom koji nosi tragove raznih biljaka, životinja i zemlje – informacije koje snažno privlače pse, s obzirom na to da im je njuh mnogo razvijeniji nego ljudski. Blato je, takođe, hladno i mekano, pa se neki psi u njemu rashlađuju, posebno u toplijem vremenu. Neki se valjaju i u mulju koji maskira njihov miris, što može biti od koristi u prirodi, dok drugi to jednostavno rade iz čiste zabave.
Postoji i teorija prema kojoj psi ne vole kišu zato što dolazi odozgo, s mjesta koje ne mogu lako da predvide ili „uhvate“, dok je blato tu, pri ruci – opipljivo i zanimljivo za njuškanje i istraživanje.
