Obraćamo vam se ne iz politike, ne iz ideologije, nego iz gole nužde i očaja. Obraćamo vam se u ime većinskog dijela crnogorskih penzionera koji su dovedeni do dna, do poniženja bez presedana – da spas od gladi žele da traže u zatvorima.Da li shvatate težinu te istine? Da li vas je sramota?
Sve više je starih ljudi koji žele da namjerno čine prekršaje kako bi bili uhapšeni. Ne zato što su prestupnici, jer to nijesu nikada ni bili, nego zato što su gladni. Jer u zatvoru će imati obrok. Imaće lijek. Imaće krevet. Imaće minimum ljudske brige. Izvan zatvora imaju samo bijednu penziju, skupe lijekove, hladne sobe i usamljenost koja ubija tiše od svake bolesti.
Zatvor će postati socijalna ustanova. Sloboda – a kazna.
U Japanu, jednoj od najrazvijenijih zemalja svijeta, penzioneri čine četvrtinu zatvorske populacije, jer država nije na vrijeme zaštitila stare. Da li čekate da se isto dogodi i u Crnoj Gori? Da li vam je normalno da zemlja koja se hvali tradicijom i čašću svoje stare gurne između gladi i ćelije?
Penzioneri su ovu državu stvarali, gradili. Radili su decenijama, gradili puteve, fabrike, škole, bolnice. Plaćali poreze, branili zemlju, podizali generacije. Danas im uzvraćate mrvicama, poniženjem i ćutanjem.
Ovo nije socijalna pravda ni socijalna politika.Ovo je moralni sunovrat.
Tražimo hitno:
Penzije od kojih se može živjeti, a ne umirati. Bijedna je minimalna penzija 450 eura, još bjednije da taj iznos prima blizu 67 hiljada ljudi, bez obzira na godine staža osiguranja i školsku spremu.
Tražimo linearno, a ne proporcionalno usklađivanje penzija, jer nije ni pravedno ni pošteno da se nekome poveća 300 eura, a većini 45 eura, a cijena hljeba je ista ostala za sve.
Besplatne lijekove za najstarije.
Pravu socijalnu zaštitu, a ne milostinju.
Dostojanstvenu starost kao ustavno pravo.
Ako država ne može da obezbijedi da stari žive slobodno i dostojanstveno, onda je priznala sopstveni poraz.
Ovo pismo je vapaj.Vapaj onih koji više nemaju šta da izgube osim ovo malo bijednog života. Šta smo ako ne možemo unučetu priuštiti čokoladu za rođendan – ništa. Bolje da nas nema. Zamislite život kad nijeste u stanju da izvedete porodicu na jedan skromni ručak u prosječni restoran, cijelog svoga života, ne u hotel – to je samo san.
Crnogorsko selo moli Vladu Crne Gore: podignite kredite, uložite napore, asfaltirajte puteve po selima na sjeveru Crne Gore, da se žene ne porađaju po makadamskim putevima, da ne uništavamo polovna auta, dovedite ljudima vodu, da je ne nose u buradima u 21. vijeku, da se djeca ne kupaju po kolibama i ispod streha. Selo ne može više da čeka, selo nestaje, a bez sela nema ni države.
Vratite opljačkanu i otetu imovinu bivšim vlasnicima. To morate. Ako nećete, ne možete, nemate kad, Partija penzionera – PIR će vam pomoći da besplatno to uradi, a da državu ništa ne košta.
I zapamtite: način na koji se država odnosi prema penzionerima, prema selu, prema bivšim vlasnicima imovine, pokazuje kakvu budućnost sprema mladima.
Da se razumijemo, bolje nam je nego prije. Sada smo slobodniji, znamo da nećemo biti prebijeni, ubijeni, možemo tražiti svoja prava.
Gospodo – mi vas plaćamo! Vi ste nam unizili Ustav. Uskratili ste nam ustavno pravo da je građanin suvereni nosilac vlasti. Partije sa svojim liderima su nam to pravo otele. Hoćemo otvorene izborne liste. Da bar malo uvažimo sebe kao građanina. Mi znamo da je svaka vlast opaka. Protiv nje se mora boriti.
Da se građani pitaju, ne bi bilo preko 5.000 službenih auta, plata bez rada nakon prestanka funkcije, ne bi bilo visokih plata u javnim preduzećima – to je dobro svih građana. Ne biste vi sebi davali visoke plate, reprezentacije, paušale, varijabile, dnevnice, nepotrebne upravne odbore, primanje naknada po više osnova u plaćenom radnom vremenu. Ne bi bilo skrivenih računa – sve bi bilo na uvid sedme sile, ko se bavi javnim poslom…
U ime onih koji su ćutali dugo: ili dostojanstven život, poštovanje Ustava, ili blokada države. U suprotnom, u zatvor nam je najsigurnije.
I na kraju, molimo sve političke aktere – poštedite nas glupe, nekorisne politike i populizma. Bavite se pitanjima obrazovanja, zdravstva, unapređenja života, kulturnog stvaralaštva. Poštujte poreske obveznike koji vas plaćaju. Oni zaslužuju više.
18.01.25.
Momo Joksimović, predsjednik Partije penzionera – PIR
Ruža Gojković, predsjednica MUP Proleter
Dragan Nikić, predsjednik MUP Masline
Dragan Marković, predsjednik MUP Gornja Gorica
Milivoje Vujošević, predsjednik MUP Jedinstvo
Milutin Škatarić, predsjednik MUP Gorica
Prof. Zoran Božović, Brano Milošević, prof. Radisav Korać, prof. Vojo Tomić, prof. Nada Golović, publicista Sveto Šestović, Pero Vukadinović, prof. Milonja Ojdanić, Žana Lakićević, Đerđ Šaljanin, Dragan Šestović, prav. Nada Šestović…
