Pauza u šampionatu Meridianbet Prve crnogorske fudbalske lige, neradni novogodišnji praznici – idealno za rezime dešavanja, ali i vremena napretek za duge i relaksirajuće razgovore. Još kada sagovornik, Nikola Vuković , uprkos podatku da je tek napunio 21 godinu, ima zavidnu biografiju kao akter brojnih važnih utakmica i nastupa u sjajnim ekipama.
Ispod imena desnog beka Petrovca i mlade fudbalske reprezentacije na čuvenom Transfermarktu stoji i naslov državnog prvaka Crne Gore.
– Bila je to zaista nesvakidašnja sezona 2023/24. u kojoj sam osvojio naslov prvaka Crne Gore u dresu Budućnosti, a takođe i pobjedu u Drugoj fudbalskoj ligi i promociju u Meridianbet 1. CFL, sa ekipom Mladost DG. Naravno, moj doprinos je bio neuporedivo veći u drugoligašu, u kojem sam standardno igrao kao pozajmljen igrač Budućnosti, ali me se ni tadašnji trener “plavo-bijelih” Miodrag Džudović nije odrekao. Iako sam bio tinejdžer, dao mi je čak i šansu u jednoj jako važnoj utakmici u borbi za titulu. Smatram da je priznanje za najboljeg trenera potpuno opravdano baš njemu pripalo, jer je riječ o nevjerovatnom profesionalcu, ali i stručnajku koji maksimalno uvažava i ima povjerenja u svoje igrače, ekipu – prisjeća se bek Petrovca.
Njegova ekipa u ovoj sezoni je daleko od proklamovanih ciljeva, mada ima bod više od aktuelnog prvaka Budućnosti na kraju jesenjeg dijela. Ipak je 26 bodova iz 19 utakmica dovoljno tek za petu poziciju.
– Ne možemo biti zadovoljni, jer ekipa ima veliki broj kvalitetnih igrača, širok roster i naročito je bolno bilo ispadanje iz Kupa Crne Gore od drugoligaša Otranta, iako je moja ekipa vodila sa 2:0. Dozvolili smo da se vrate i eliminišu nas penalima. Nisam igrao u toj utakmici, u našoj ekipi je konkurencija jaka na svim pozicijama. To, uz činjenicu da tereni nisu uglavnom dobro pripremljeni usporavaju nama – mladim igračima, da uđemo u takmičarski ritam. No, treba raditi i boriti se za šansu i prilike. Tako je to u sportu – dodaje Vuković, koji je u 15 nastupa u dosadašnjoj sezoni postigao jedan gol.
Vuković je ponikao u FK Podgorica, igrao za Mladost DG, Budućnost i Mornar, iz kojeg se obreo na stadion “Mitar Mićo Goliš” pred početak sezone 2025/2026.
– Taj period prvog izlaska Mornara u Evropu, te pet od šest utakmica u tim kvalifikacijama koje sam odigrao su najljepši dio moje klupske karijere. A ta ekipa, disali smo kao jedan i zaista je bilo prelijepo. No, došlo je do promjena u igračkom kadru i nisam uspio da se dogovorim oko ličnih uslova. Ponuda Petrovca, kao stabilnog prvoligaša je, složićete se, uvijek odlična opcija. Pripreme počinjemo 12. januara, ukoliko se plan u međuvremenu ne promijeni, radićemo i u Antaliji. Nadamo se uspješnijim igrama i boljim rezultatima u nastavku sezone, ekipa ima kvalitet za sam vrh – siguran je Vuković.
On je ugovorom vezan za Petrovac do kraja sezone.
– Želim da početak priprema dočekam spreman, ostao sam u Podgorici kako bih izbjegao prehlade u nekim zimskim, ali hladnijim centrima za odmor. Trebalo bi da ostanem u Petrovcu, mada tu sve zavisi do kluba i ponuda. Ima ih iz regiona, naročito nakon mojih igara u mladoj selekciji, a pobjeda nad vršnjacima iz Švedske donijela mi je i interesovanje ekipa iz Turske. Ali sada o tome ne razmišljam, važno je da klub “krene” prema vrhu tabele, a u selekciji da nastavim sa dobrim igrama. Samo tako se trasira put prema fudbalskim ciljevima i snovima – smatra Vuković.
Nikola Vuković je prošao sve mlađe selekcije reprezentacije Crne Gore. Od posljednjih šest, odigrao je pet utakmica za mladu reprezentaciju.
– Imam jasan cilj, tačnije živim san svih mojih saigrača iz mlađih reprezentacija. To je dres A selekcije i igranje na najvećoj sceni i najvećem nivou u državnom dresu. Ne mislim da mi taj san nije ostvariv i znam da je potrebno da nastavim da uporno radim i učim. Iz mojeg godišta, mislim da su samo Viktor Đukanović i Vladimir Perišić ostvarili san da zaigraju u seniorskoj selekciji ali sada se sve više pažnje u stručnom štabu poklanja nama mlađima. Čekamo šansu – poručio je Vuković.
On je u ovom kvalifikacionom ciklusu za Evropsko prvenstvo u ekipi Gorana Perišića upisao dvije asistencije.
– Volim način na koji selektor gleda na fudbal. Insistira da igramo fudbal. Imam više slobode za manevar u oba smjera, otuda i te asistencije. Pozicija “full” beka je baš ono u čemu uživam, još kada je teren fantastično pripremljen a za rivale imate svoje vršnjake. Znaš da ste jednaki – priča Vuković.
U ponudi dvije selekcije različitih sportova, Vuković se sa 15 godina opredijelio za fudbalsku.
– Imao sam ponudu u karate reprezentaciji, ali sam se odlučio za fudbal. Moj otac Boris je bio državni karate reprezentativac a taj sport mi nije dozvolio da napustim dok ne položim za crni pojas. Vrijeme je pokazalo da je bio u pravu, jer baš ti treninzi i znanje tog odličnog bazičnog sporta su vjerovatno i razlog da nikada nisam imao problema sa povredama – zaključio je Vuković.
