“Pomjeranje postrojenja, prema svim relevantnim parametrima projekta, nije izvodljivo jer bi značilo pokretanje nove procedure: izradu nove dokumentacije, pribavljanje saglasnosti i produženje rokova uz visok rizik aktiviranja ugovornih obaveza i ozbiljnih finansijskih posljedica po Glavni grad”, rekao je Mujović.
Prema njegovim riječima, kompromis je moguć kroz paket mjera i garancija koje direktno adresiraju ključne zabrinutosti mještana: zaštitu zdravlja, životne sredine i kontrolu rada postrojenja.
“To podrazumijeva dodatne institucionalne garancije kroz odluke Skupštine glavnog grada, pojačan i nezavisan monitoring, jasne operativne uslove, mehanizme za brzu reakciju u slučaju odstupanja od dozvoljenih parametara, kao i jasne obaveze u vezi sa sanacijom bazena crvenog mulja”, rekao je on.
U ovom trenutku, prema njegovim riječima, ključni faktor biće odluka međunarodnih partnera o eventualnom produženju roka, jer od tog stava zavisi mogućnost dodatnog usklađivanja svih strana bez ugrožavanja ugovornih obaveza.
“Obaveza institucija je da uvažavaju stavove građana, ali i da istovremeno štite širi javni interes i međunarodne obaveze koje su već preuzete”, kaže Mujović.
Podgorica je dobitnik prestižne titule Evropske prijestonice mladih za 2028. Što ta titula konkretno znači za Glavni grad, a što za mlade? Da li je riječ prije svega o simboličnom priznanju ili o obavezi da se realizuju jasno definisani programi i projekti?
MUJOVIĆ: Dobijanje titule Evropske prijestonice mladih za jedan grad znači prihvatanje transformativne uloge u radu sa mladima i prilagođavanje politika i procesa njihovim potrebama. To podrazumijeva da mladi učestvuju u važnim procesima i da su za istim stolom sa donosiocima odluka kada je riječ o pitanjima od značaja za ovu populaciju. Ovo nije samo simbolično priznanje, već jasan signal da Glavni grad kontinuirano unapređuje položaj mladih i uključuje ih u donošenje odluka, što je žiri Evropskog omladinskog foruma prepoznao i nagradio ovom titulom.
Cijeli projekat i proces kandidature podrazumijevaju obavezu Glavnog grada da sprovede jasno definisane programe i projekte iz aplikacije, u periodu od 2026. do sredine 2029. godine. Tim Glavnog grada ima veliku odgovornost da opravda ovu titulu i na kvalitetan način implementira sve planirane aktivnosti. To znači da će Glavni grad u naredne tri godine sistemski unapređivati politike i rad sa mladima. Mladi više neće biti samo formalno pominjani, već će biti suštinski i pouzdan partner gradske uprave u kreiranju javnih politika. To je omogućeno kroz postojanje Upravnog odbora, u kojem je dvije trećine mladih i Izvršnog odbora, u kojem se primjenjuju evropske prakse i co-management model 50 – 50 učešća mladih.
Glavni grad će doživjeti značajnu transformaciju u pogledu infrastrukture za mlade, kroz otvaranje omladinskih klubova, multifunkcionalnog centra i co-working prostora. Biće pružena snažnija podrška mladim preduzetnicima, start-up idejama i biznisima mladih. Programom se otvara veći broj prilika za usavršavanje, jačanje neformalnog obrazovanja i učešće u projektima, čime se mladi kvalitetnije pripremaju za tržište rada i jačaju njihove kompetencije.
U oblasti kulture, mladi će imati priliku da budu kreatori kulturnog sadržaja u Glavnom gradu, kroz veći broj koncerata, festivala, izložbi i predstava, uz jačanje položaja mladih, neafirmisanih umjetnika. Intenzivnije će se sprovoditi aktivnosti iz zelene agende i zaštite životne sredine, kao i programi iz oblasti opšteg dobra, sa posebnim akcentom na prevenciju bolesti zavisnosti i vršnjačkog nasilja.
Planirano je i kreiranje dvije aplikacije koje će mladima omogućiti da lakše ukažu na probleme u zajednici i mapiraju prostore koje je potrebno bolje valorizovati i prilagoditi njihovim potrebama. Kroz primjenu evropskih praksi i modela stvoriće se dugoročni i održivi mehanizmi smislenog učešća mladih. Sprovođenjem EU dijaloga sa mladima omogućiće se da mladi aktivno utiču na razvoj grada.
Mladi će biti zastupljeni u tijelima poput Savjeta za mlade, Skupštinskog pododbora za mlade, Upravnog i Izvršnog odbora, a planirano je i otvaranje omladinskih klubova u srednjim školama, kao i pokretanje prvog mobilnog omladinskog kluba. Na taj način, Glavni grad postaje mjesto u kojem se glas mladih čuje, a njihove ideje i inicijative uvažavaju.
Koji su konkretni projekti planirani u okviru titule Evropske prijestonice mladih i u kojim rokovima? Koliki će dio budžeta Glavnog grada biti direktno usmjeren na mlade – zapošljavanje, obrazovanje, kulturu i preduzetništvo?
MUJOVIĆ: Aplikacija Glavnog grada sadrži jasan programski i finansijski okvir za realizaciju svih planiranih aktivnosti u periodu od 2026. do 2028. godine, uz obavezu monitoringa, evaluacije i izvještavanja o dugoročnom uticaju do sredine 2029. godine. Planirani su brojni projekti i aktivnosti, uključujući kampanje, izradu aplikacija i digitalnih vodiča, otvaranje omladinskih klubova, multifunkcionalnog centra i mobilnog omladinskog kluba, kao i veliki broj programa usmjerenih na aktivnije uključivanje mladih.
Predviđene su i start-up akademije, Youth Bank fondovi, festival preduzetničkih ideja mladih, participativno budžetiranje za zelene ideje, aktivnosti za unapređenje mentalnog zdravlja i programi prevencije vršnjačkog nasilja u školama. Sa finansijskog aspekta, Glavni grad učestvuje sa 77,6 odsto ukupnog budžeta (oko četiri miliona eura), dok Ministarstvo sporta i mladih učestvuje sa 19,4 odsto (oko milion eura), kao i sa tri odsto sredstava iz fondova Evropske unije i učešće privatnog sektora. To znači da je za programe u oblasti zapošljavanja, obrazovanja, kulture i preduzetništva opredijeljeno nekoliko miliona eura.
Glavni grad ove godine raspolaže rekordnim budžetom od 153 miliona eura. Što će građani Podgorice, vrlo konkretno, vidjeti i osjetiti kao rezultat tog novca već u 2026. godini?
MUJOVIĆ: Građani će već tokom 2026. godine osjetiti rezultate budžeta kroz vidljiva ulaganja u saobraćajnu infrastrukturu, uređenje javnih prostora i unapređenje sportsko-rekreativnih sadržaja u više djelova grada. U fokusu su nove i rekonstruisane ulice, posebno u naselju Zabjelo, gdje su planirani radovi u ulicama Ksenije Cicvarić, Iva Vizina, Milana Mladenovića i Miladina Popovića.
Paralelno, radiće se na sanaciji kritičnih saobraćajnica u naselju Masline, naročito u zoni Ulice generala Sava Orovića, gdje postoji velika potreba za intervencijom. Važan segment čine i ulaganja u sportsku infrastrukturu: planirana je zamjena podloge na košarkaškom i fudbalskom terenu na Stadionu malih sportova, nastavak radova u sportsko-rekreativnoj zoni Ljubović, kao i radovi na istočnoj tribini Gradskog stadiona.
Istovremeno, tokom narednog perioda biće pokrenute procedure za izradu tenderske dokumentacije za multifunkcionalni objekat na Zabjelu, dok će se raditi i na izradi glavnog projekta Park šume Zlatica, kao jednog od ključnih zelenih projekata Podgorice. Cilj ovih ulaganja je jasan da građani vide konkretnu promjenu kroz funkcionalnije ulice, bolje uslove za sport i rekreaciju, te uređeniji i dostupniji javni prostor.
Koji su projekti apsolutni prioritet? Gdje je Podgorica danas objekitvno najranjivija?
MUJOVIĆ: Prioriteti Glavnog grada su veliki projekti koji direktno utiču na funkcionisanje saobraćaja i kvalitet života građana. Na prvom mjestu je završetak Bulevara Vojislavljevića, kao jednog od ključnih saobraćajnih pravaca. Izazov predstavlja i Zapadna obilaznica, gdje je Glavni grad suočen sa problemom višestruko neuspješnih tendera. Uprkos tome, ovaj projekat ostaje jedan od strateških prioriteta, jer je od presudnog značaja za rasterećenje gradskog jezgra i bolju povezanost.
Među prioritetima su i sanacija krova Sportskog centra „Morača“, izgradnja i uređenje novih parkovskih površina, posebno parka u Ulici Vlada Ćetkovića u Bloku 9, kao i nastavak realizacije zelene linije i drugih projekata koji unapređuju urbanu sredinu.
Podgorica je danas najranjivija upravo u dijelu saobraćajne infrastrukture i zelenih površina, i zato su to oblasti u koje se usmjerava veći dio sredstava.
Problem izgradnje postrojenja za prečišćavanje otpadnih voda u Botunu prerastao je lokalni okvir i postao državno pitanje. Možete li reći da li će izgradnja kolektora početi prije Nove godine i da li postoji problem u komunikaciji sa mještanima Botuna? Juče ste čak i pomenuli ostavku…
MUJOVIĆ: Izgradnja sistema za prečišćavanje otpadnih voda predstavlja strateški prioritet za Glavni grad i državu Crnu Goru. Riječ je o ključnom projektu čiji je cilj zaštita životne sredine, zdravlja stanovništva i ispunjavanje obaveza iz pristupnih pregovora sa Evropskom unijom, posebno u okviru Poglavlja 27. Glavni grad postupa u skladu sa potpisanim ugovorima i planovima realizacije.
Međutim, nakon lokalnog referenduma u opštini Zeta, na kojem se dio građana izjasnio protiv lokacije u Botunu, jasno je da se radi o složenom procesu u kojem je, pored tehničke spremnosti, neophodno očuvati društvenu stabilnost kroz dijalog.
Stavovi mještana treba da budu dio daljih razgovora, kako bi se obezbijedila što šira podrška realizaciji projekta. U cilju adresiranja zabrinutosti lokalne zajednice, Glavni grad je ponudio dodatnu garanciju: postrojenje u Botunu neće biti pušteno u rad dok se ne izvrši sanacija bazena crvenog mulja na prostoru KAP-a.
Time je jasno poručeno da se pitanje Botuna ne posmatra izolovano, već kao dio šireg ekološkog rješenja. Važno je podsjetiti da je ugovor potpisan 10. juna 2022. godine, u periodu kada je Zeta bila dio Glavnog grada Podgorice, dok je status zasebne opštine dobila 16. avgusta 2022. godine.
Odluke su, dakle, donošene u drugačijem administrativnom kontekstu i uz preuzete međunarodne i finansijske obaveze. U ovom trenutku, ključan faktor biće odluka međunarodnih partnera o eventualnom produženju roka, jer od tog stava zavisi mogućnost dodatnog usklađivanja svih strana bez ugrožavanja ugovornih obaveza. Obaveza institucija je da uvažavaju stavove građana, ali i da istovremeno štite širi javni interes i međunarodne obaveze koje su već preuzete.
Da li je tačna informacija da Crna Gora, odnosno Podgorica, rizikuje gubitak do 212 miliona eura ukoliko projekat ne započne u predviđenom roku? Ako se to desi, ko će snositi političku i institucionalnu odgovornost?
MUJOVIĆ: Rizik od ozbiljnih finansijskih posljedica postoji i to je suština ovog pitanja. Ukoliko projekat ne uđe u realizaciju u ugovorenim rokovima, mogu se aktivirati različiti mehanizmi od dovođenja u pitanje dijela međunarodne finansijske podrške, preko ugovornih obaveza i penala, do dodatnih troškova koji nastaju svakim novim odlaganjem.
Tačni iznosi zavise od ugovornih uslova i odluka finansijera, uključujući i pitanje eventualnog produženja roka, ali je jasno da je cijena zastoja visoka i da bi je, u krajnjem, snosio javni sektor. Kada je riječ o odgovornosti, ona mora biti jasna i mjerljiva. Institucionalnu odgovornost nose subjekti zaduženi za sprovođenje projekta, upravljanje ugovorima i poštovanje procedura. Političku odgovornost snose oni koji donose odluke i imaju obavezu da obezbijede uslove za realizaciju projekta.
Rezultate referenduma u Botunu ocijenili ste kao zloupotrebu demokratije. Da li time poručujete da neposredno izjašnjavanje građana ima granice kada je u suprotnosti sa strateškim interesima grada i države?
MUJOVIĆ: Kada sam rekao da je riječ o zloupotrebi demokratije, mislio sam na to da se referendum ne treba koristiti kao instrument za pitanja koja su već prošla kompletnu proceduru (nakon izdatih dozvola, obezbijeđenog finansiranja i preuzetih ugovornih obaveza). U takvim okolnostima referendum ne služi informisanom odlučivanju, već stvara pravnu i finansijsku neizvjesnost i rizik od štete po javni interes.
Neposredno izjašnjavanje građana je legitimno i važno, ali se u evropskoj praksi ono najčešće sprovodi na početku procesa, kada se razmatraju opcije i modeli. Kada se referendum organizuje u poodmakloj fazi projekta, njegovo zaustavljanje može imati ozbiljne posljedice po budžet, međunarodne obaveze i razvoj grada. Svaki demokratski mehanizam mora biti korišćen u okviru zakona, nadležnosti i realnog trenutka u kojem se odluka donosi, a ne kao sredstvo koje proizvodi dodatnu štetu po javni interes.
Postoji li realan prostor za kompromis sa mještanima Botuna ili je priča o pomjeranju lokacije postrojenja za oko 500 metara samo politička iluzija kojom se kupuje vrijeme?
MUJOVIĆ: Prostor za kompromis postoji, ali ne u dijelu izmještanja lokacije. Pomjeranje postrojenja, prema svim relevantnim parametrima projekta, nije izvodljivo jer bi značilo pokretanje nove procedure: izradu nove dokumentacije, pribavljanje saglasnosti i produženje rokova uz visok rizik aktiviranja ugovornih obaveza i ozbiljnih finansijskih posljedica po Glavni grad.
Kompromis je moguć kroz paket mjera i garancija koje direktno adresiraju ključne zabrinutosti mještana: zaštitu zdravlja, životne sredine i kontrolu rada postrojenja. To podrazumijeva dodatne institucionalne garancije kroz odluke Skupštine glavnog grada, pojačan i nezavisan monitoring, jasne operativne uslove, mehanizme za brzu reakciju u slučaju odstupanja od dozvoljenih parametara, kao i jasne obaveze u vezi sa sanacijom bazena crvenog mulja.
Kako komentarišete otvorenu podršku lokalnog DPS-a referendumu i protivljenju izgradnji kolektora, ali i neiskren i kalkulantski odnos Demokrata i SNP-a prema ovom pitanju?
MUJOVIĆ: Ovo pitanje je primjer kako se suštinski infrastrukturno i zdravstveno važno pitanje pokušava pretvoriti u poligon za dnevnu politiku i partijska nadgornjavanja. Kolektor u Botunu nije ni partijsko ni ideološko pitanje, već pitanje zdravlja, zaštite životne sredine i već preuzetih obaveza. Istovremeno, izbjegavanje jasnog stava i balansiranje između suprotstavljenih poruka ne pomaže ni mještanima ni gradu.
Ovdje nije riječ o tome ko je „za“ ili „protiv“ u političkom smislu, već o tome da li postoji odgovornost da se problem otpadnih voda riješi sistemski ili da se ostavi kao teret narednim generacijama. Važno je podsjetiti i da ovaj projekat nije nastao sada, već u vrijeme gradonačelnika Ivana Vukovića, čime je jasno potvrđen kontinuitet i činjenica da je riječ o projektu od strateškog značaja, bez obzira na promjene vlasti.
O ovako važnim pitanjima mora se odlučivati na osnovu činjenica i razuma, a ne političkih poruka koje imaju kratkoročni efekat. Političke partije i vlasti se mijenjaju, ali ono što izgradimo, kao i ono što propustimo da uradimo, ostaje.
U javnosti se spekuliše da su u spor o lokaciji kolektora uključeni interesi građevinskih lobija i vrijednog gradskog zemljišta. Da li Glavni grad ima kapacitet da se odupre takvim pritiscima i da li garantujete da javni interes neće biti žrtvovan?
MUJOVIĆ: Navodi o „građevinskim interesima“ predstavljaju narativ koji skreće pažnju sa suštine. Podgorici je potrebno trajno rješenje za otpadne vode, uz punu zaštitu zdravlja i životne sredine. Projekat postrojenja u Botunu ne vodi se, niti će se voditi, prema interesima bilo kakvih lobija, već isključivo u skladu sa zakonom, tehničkim standardima, ugovornim obavezama i javno utvrđenim razvojnim prioritetima.
Cilj je isključivo realizacija projekta i izgradnja sistema za prečišćavanje otpadnih voda, u skladu sa važećim planovima, dozvolama i standardima koji važe za ovakve infrastrukturne sisteme. Glavni grad zato tretira ovaj projekat kao pitanje javnog interesa prvog reda, a ne kao prostor za privatne ili političke kalkulacije.
Da li Podgorica danas investitorima nudi razvoj ili ustupke, i gdje povlačite jasnu liniju između ekonomskog interesa i zaštite javnog prostora i identiteta grada?
MUJOVIĆ: Privatne investicije mogu biti snažan generator ekonomije, novih radnih mjesta i modernizacije, ali samo ako su u skladu sa planskim dokumentima i ako ne narušavaju javni interes. Investicije jesu dobrodošle, ali Podgorica investitorima nudi razvoj kroz predvidiva pravila i jasne procedure, a ne ustupke koji bi doveli u pitanje javni prostor i interese građana. Investitorima se, dakle, nudi jasan i stabilan okvir za razvoj, uz poruku da su kvalitet, održivost i korist za zajednicu jednako važni kao i ekonomski efekti.
Granica je jasna onda kada bi bilo koja investicija podrazumijevala zaobilaženje planova i zakona ili dodatni teret za građane. Cilj Glavnog grada je da privlači investicije koje jačaju ekonomiju i unapređuju ponudu grada, a da istovremeno dugoročno štite javni interes i identitet Podgorice.
Alabaru smo ponudili Dajbabsku goru, uređenje šetališta pored Morače…
Koje ste konkretne projekte predstavili investitoru Mohamedu Alabaru i da li su među njima i atraktivne lokacije u užem centru, uključujući prostor na kojem se nalazi stari kolektor?
MUJOVIĆ: Glavni grad je investitoru Mohamedu Alabaru predstavio više mogućih projekata koji su, prije svega, usmjereni na uređenje i valorizaciju javnih prostora, uz naglasak da eventualna saradnja mora biti u skladu sa planskom dokumentacijom i zasnovana na javnom interesu. Kao potencijalni pravci razvoja pomenuti su: uređenje velikog centralnog parka na prostoru Starog aerodroma, valorizacija Dajbabske gore kroz kreiranje sadržaja koji bi kombinovali parkovske, rekreativne i prateće gradske funkcije, kao i uređenje šetališta uz Moraču, sa idejom da se stvori kontinuitet javnog prostora i bolja povezanost gradskih zona, uključujući i relaciju prema Duklji i širem pojasu uz rijeku.
Prema dosadašnjim interesovanjima, najveća pažnja usmjerena je na prostor Dajbabske gore, za koji su zatražene dodatne informacije kako bi se sagledale mogućnosti. Međutim, ovo je tek početna faza, a sve konačne odluke će se donosti nakon detaljnih analiza, jasnih procedura poštovanja važeće planske dokumentacije i javnog interesa.
Trener nije jedini niti glavni krivac za dešavanja u FK Budućnost
Kako vidite rasplet u FK Budućnost nakon smjene trenera?
MUJOVIĆ: Promjene na mjestu trenera uvijek nose određenu težinu, ali trener ne može biti jedini, niti glavni nosilac odgovornosti za stanje koje je zatekao u klubu. Dosadašnji rad je obavljan u okolnostima koje objektivno nijesu bile jednostavne i to treba imati u vidu. FK Budućnost u narednom periodu mora se fokusirati na izazove koji su pred klubom, prije svega na finansijsku stabilizaciju, kao ključni preduslov za dugoročnu održivost.
Neophodno je pažljivo definisati naredne korake u sportskom segmentu, uz praćenje tržišta, jasnu strategiju i postepeno oslanjanje na mlade igrače. Namjera je jasna: odgovornim i realnim pristupom obezbijediti stabilnost kluba i stvoriti uslove za njegov dalji razvoj. FK Budućnost je velikan na ovim prostorima i, bez obzira na trenutno stanje, borba za trofeje mora ostati prioritet dokle god za to postoje šanse.
Nekada su „djeca Budućnosti“ igrala velike evropske utakmice kao protiv La Korunje u znatno skromnijim uslovima nego danas, ali su igrala iz osjećaja ponosa, ljubavi, odgovornosti i pripadnosti.
Danas je zadatak kluba i grada da obezbijede još bolje uslove kako bi mladi igrači imali razlog da ostanu, razvijaju se i kroz Budućnost naprave iskorak. Istovremeno, postoji i moralna odgovornost igrača da prepoznaju vrijednost kluba, da kvalitet potvrde kroz igru i rezultate i da pokažu iskrenu želju da budu dio Budućnosti. Samo tako se može graditi stabilan i samoodrživ klub, a ne klub koji se dugoročno oslanja isključivo na finansijsku podršku Glavnog grada, odnosno građana Podgorice.
