U sjenci razornog požara u stambenoj zgradi, u kojem je poginulo više od 150 ljudi, Hongkong u nedjelju (7.12.) bira novi gradski parlament, nazvan Legislative Council (Legko). Oko 4,5 miliona stanovnika Hongkonga pozvano je da daju svoje glasove za zakonodavno tijelo. Parlament ima važne funkcije unutar političkog sistema Hongkonga, prije svega pri odobravanju budžeta.
Međutim, samo se 20 mjesta u parlamentu od ukupno 90 bira neposrednim izborima. U deset izbornih okruga sa po oko 700.000 stanovnika, prva dva kandidata koja dobiju najviše glasova direktno ulaze u Legko. Ostalih 70 mjesta imenuju prokineski odbori. Tako je predviđeno izbornim pravilima.
Već sada je jasno: ni u novom sazivu hongkonškog parlamenta neće biti opozicije. Telo će biti popunjeno političarima odanim Pekingu. Očekuje se vrlo niska izlaznost. Prije četiri godine iznosila je nešto iznad 30 procenata.
Hongkonška izborna pravila kompromis su koji su Kina i Ujedinjeno Kraljevstvo postigli prilikom vraćanja Honkonga Kini 1997. Tokom 156 godina britanske kolonijalne vladavine u Hongkongu nije bilo izbora. No, to se trebalo promijeniti.
Nakon što je Hongkong 1997. vraćen Kini, Peking aktivno oblikuje politički sistem u svom interesu, iako je u sporazumu s Engleskom utvrđeno: „Jedna država, dva sistema – Hongkongom upravljaju Hongkonžani s visokim stepenom autonomije u odnosu na Peking“. To je dogovoreno za period od 50 godina, dakle do 2047. godine.
Centralna vlada, međutim, ne toleriše nikakve političke aktivnosti koje teže uspostavljanju demokratskog poretka zapadnog tipa u Hongkongu. Ljudi doduše smiju glasati, ali u većini slučajeva samo za političare koje je Peking prethodno odabrao. Na posljednjim izborima Džon Li bio je jedini kandidat za čelnika administracije Peking bivšeg šefa policije i tvrdolinijaša prema demokratama smatra „patriotom“. Nepatriote nisu dopušteni, prema izbornom zakonu.
U Hongkongu je i nakon 1997. postojala raznolikost političkih partija. Te partije dijelile su se na dva bloka: proruski – odnosno pekinški naklonjen, i prodemokratski. Ovaj potonji od 1997. zahtijevao je neposredne i opšte izbore za CE i Legko, ali bez uspjeha.
Posljedice: demokratski pokreti bili su ugušeni policijskom silom. Komemoracija žrtvama masakra na Trgu Tiananmen 1989. u Pekingu više se nisu smjele održavati. Kroz nacionalnu zakonodavnu proceduru u Pekingu, Kineski narodni kongres je usvojio regionalni zakon o bezbjednosti za Hongkong. Od 2020. pod krivičnom su odgovornošću, između ostalog, „secesija“, „subverzija“ i „dogovaranje sa stranim silama“.
Od stupanja na snagu zakona o bezbjednosti, prema vlastitim navodima vlasti su dobile više od 900.000 krivičnih prijava. Praktično svako u Hongkongu ko je imao kontakte s inostranim vladama, partijama ili vladinim fondovima mogao bi biti krivično gonjen. Mnoge međunarodne organizacije zbog toga su gotovo panično napustile Hongkong i zatvorile svoje regionalne kancelarije, među njima organizacija za ljudska prava Amnesty International ili njemačka liberalna Fondacija Fridrih-Nauman.
Do ljeta 2025. više od 300 osumnjičenih izvedeno je pred sud na osnovu zakona o bezbjednosti. Gotovo svaki drugi proglašen je krivim i morao je u zatvor, poput vođe demokratskog pokreta Džošue Vonga. Drugi, poput bivšeg člana Legka Natana Laua i aktivistkinje Frensis Hui, otišli su u egzil. Za hvatanje njih troje i još 32 osumnjičenih hongkonška policija je raspisala nagradu do milion hongkonških dolara (oko 110.000 eura).
„Znala sam da bih mogla završiti u zatvoru jer sam pokušala nešto da promijenim. Ali razmjere su bile veće nego što sam zamišljala“, kaže Keli, koja ne želi da navede svoje prezime. Devojka od 18 godina uhapšena je 2021. zbog „zavjere za podsticanje na subverziju“ i „zavjere za izradu eksploziva“ te je četiri godine provela u zatvoru. Sada je ponovo na slobodi. Vratila se u grad koji više nije prepoznaala. „Sve je strano“, rekla je nedavno u razgovoru za DW.
Rezultat: prodemokratski tabor sve je slabiji. Najveća opoziciona partija, Demokratska partija Hongkonga, morala je u aprilu 2025. da se raspusti, 31 godinu nakon osnivanja.
Dok izgledi za pravu demokratiju ostaju sumorni, Peking želi ojačati ulogu finansijskog centra Hongkonga kao centra međunarodnih tržišta kapitala. U tu svrhu Hongkong bi i narednih decenija trebalo da zadrži kapitalistički sistem, obećanje je koje je Peking dao još 1997.
Neki stručnjaci veruju da bi Hongkong, uprkos demokratskom padu, mogao zadržati svoj ekonomski status. „Posljednjih godina Peking je preduzeo korake kojima Hongkong treba snažnije povezati s kopnom“, napisale su Lindzi Mejzland i Klara Fong u studiji američkog trusta mozgova Council on Foreign Relations.
Projekat „Greater Bay Area“, koji obuhvata područje delte Biserne rijeke u južnoj Kini, trebalo bi da poveže Hongkong i gradove u susjednoj provinciji Guangdong u koherentniju ekonomsku regiju. Guangdong je već danas ekonomski najjača kineska provincija mjereno bruto domaćim proizvodom.
Istovremeno, kineske kompanije rado dolaze na hongkonšku berzu kako bi sebi obezbijedile pristup međunarodnim tržištima kapitala. „Mnoga preduzeća i investitori računaju na to da će to poboljšano povezivanje potaknuti protok novca s kopna prema Hongkongu“, navode američke analitičarke.
Na berzi se ta umreženost već osjeća. Dvije kineske berze u Šangaju i Šenzenu, zahvaljujući posebnoj dozvoli nadzora u Pekingu, mogle su s berzom u Hongkongu uspostaviti prekogranične investicione kanale. U prvih šest mjeseci 2025. ostvarile su prosječni dnevni obim trgovanja u vrijednosti od oko 1,2 milijarde eura.
